Tema slobode uvijek je bila ͏važna u filozofiji i književnosti. Prije gotovo 2500 godina Platon je u ͏Alegori o pećini opisivao ljude vezane u tami, okrenute sjenama umjesto͏ istini, naglašavajući kako su okovi, pećina i mrak znak ljudske ograničenosti i odbijanja promjene. Slična͏ se situacija pojavljuje u de la Barcinoj drami Život je san, u kojoj je glavni lik Sigismund͏ zatvoren u ͏tamnicu i lišen slobode. Obje priče postavljaju pitanje istinske slobode i života u iluziji slobode?
U drami Život je san, sloboda je prikazana kao osnova dostojanstva ljudske osobe. Sigi͏smund nema͏ slobodnu volju jer njegov otac, kralj Bazilije,͏ vjeruje u proročanstvo koje kaže da će on biti tiranin. Ovaj problem otvara ideja da jedan čovjek koristiti svoju moć da oduzme slobodu drugome. Sigismund, koji odrasta u ͏okovima͏, simbolizira osobu koja tek͏ mora naučiti kako upravljati͏ svojom prirodom i shvatiti što znači biti slobodan. Njegov put pokazuje da sloboda nije samo vanjski uvjet nego unutarnji izbor jer on na kraju odlučuje oprostiti ocu, a upravo „snaga oprosta liječi i zaustavlja zlo“. Kao što Bazilije zbog straha od proročanstva preuzima potpunu kontrolu nad Sigismundovom sudbinom, tako i mnogi današnji roditelji, u želji za uspjehom svoje djece, nameću pretjerana očekivanja i školsku perfekciju. Time, i jedni i drugi, nesvjesno oduzimaju djeci prostor da samostalno oblikuju vlastitu osobnost i slobodno donose odluke. Suvremeni svijet suočava nas i s pitanjem iluzije slobode. Iako fizički nismo zatvoreni u pećini, živimo okruženi maskama, medijima, društvenim mrežama i virtualnim stvarnostima koje stvaraju nove vrste neslobode. Vanjska ͏sloboda je često iluzija: mi možemo izabrati, kupovati i hodati, ali možemo li se osloboditi unutarnjih okova – straha od tuđih mišljenja, potrebe za potporom ili manipulacije informacijama? Kao što ͏je Sigismund morao pobijediti sam sebe i suvremeni čovjek treba͏ spoznati svoje zablude da bi postigao unutarnju slobodu.
Platonova pećina, Sigismundova tamnica i sadašnja virtualna stvarnost i društvene mreže imaju zajednički pojam: pokazuju da ͏je put͏ prema slobodi prije svega unutarnji proces spoznaje i samosavladavanja. Slobodan je samo onaj tko vidi dalje od sjena i okova vlastitih strahova, slabosti i sumnji. Tako drama Život͏ je san ostaje suvremena jer nas podsjeća da je „sav život san“, ali i da ͏se možemo probuditi iz tog sna i živjeti život na druge načine.
Vito Lovrić, 2.d
