Čini se da suvremeno dobu od mladih ljudi  stvara sužnjeve u nevidljivoj pećini virtualnih prostora: okovani lancima algoritama i društvenog pritiska, promatraju samo sjene tuđih života na zaslonima.

Naša opažanja oblikuju programi i društvene navike pa nesvjesno prihvaćamo lažnu sliku stvarnosti.  Upravo Platonova alegorija pećine ilustrira ovu pojavu otprilike ovako: ljudi u mraku vide samo sjene za koje misle da predstavljaju cijeli svijet, ne znajući za svjetlost istine izvan pećine.

Sjene su danas sadržaji koje nam prikazuje algoritamski program društvenih mreža. Prikazuju nam odabrane trenutke tuđih života, pomiješane s lažnim sjajem lajkova i nevidljivim pritiscima vršnjaka, stvarajući privid stvarnog svijeta. Mladi se lako navikavaju na tu umjetnu tamu sputani navikom beskonačnog pregledavanja sadržaja i vezani pohvalama u komentarima, nesvjesno prihvaćajući očekivanja svoje okoline. Kao zatočenici okrenuti zidu, promatraju te blijede odraze umjesto same stvarnosti.

Svjetlost, simbol istine, nalazi se daleko iza naših zaslona. Tek kada se oslobodimo okova mreža i maknemo pogled s treperećih sjena, počinje nas zasljepljivati pravo svjetlo stvarnosti. No, navika na tamu otežava ovaj prijelaz: kao što Platon opisuje, oslobođeni zatočenik prvi trenutak biva zaslijepljen jakim bljeskom sunca, ipak, korak po korak, uz smirenu pripremu, moguće je vidjeti i dalje od ekrana i shvatiti raznolikost svijeta izvan pećine.

Za takav izlazak iz vlastite digitalne pećine potrebna je digitalna pismenost i svjesna odlučnost. Sumnja i kritičnost pri izboru sadržaja i prepoznavanje manipulativnih mehanizama, omogućuje mladoj osobi da odbaci okove algoritamskog upravljanja. To uključuje i kritičko promišljanje o informacijama, provjeru izvora i poticanje interesa za raznolike perspektive koje nisu uvijek zastupljene u mrežnim tokovima vijesti. Tada tek  otvaramo vrata svjetlu slobode mišljenja i stječemo priliku iskusiti znatno bogatiji, slojevitiji svijet.

Unutarnja sloboda događa se onda kada mladi shvate da iza sjena leži istinska raznolikost svijeta. Izlazak iz pećine, premda težak i zahtjevan, nužan je korak prema svjetlu samosvijesti i samostalnog izbora. Neizbježno je da prve zrake istine privremeno zamagljuju vid, ali svaki novi pogled otkriva više smisla i boja. Osluškujući mirniju svjetlost, mladi postupno osjećaju kako im se granice vlastita doživljaja šire, oslobađajući ih od slijepog svijeta sjena. Kroz taj proces osvještavanja, otvara se put prema istinskoj unutarnjoj slobodi.

Vid Novota, 2. f