Djeca i mladi diljem Hrvatske poslali su poruke Vukovarcima u Gradu Heroju na Dan sjećanja, među njima su i učenici I. gimnazije.
Gabriel Andrej Likić, 3.d
Mislim da Vukovaru mogu poručiti samo jedno – hvala ti!. Rođen sam 2001. godine, dugo nakon što je rat već završio, ali puno sam toga čuo i puno sam učio o tome u školi. Unatoč tome, ne mogu ni približno zamisliti kakve je strahote Vukovar proživio.
Dario Topić, 3. e
Danas u hladnim danima studenog kada se prisjećamo Vukovara možemo uvjek reći da će ostati grad heroj. Ali, jednako je važno da Vukovar bude grad budućnosti. Tužna je realnost da se Vukovara većina sjeti samo na današnji dan, a ne govori se o tome kako se tamo teško živi i da je u gradu sve manje ljudi. Kada govorimo o Vukovaru, sve je nekako ostalo na riječima te u sjeni ideoloških prijepora i to se mora promijeniti. Mora se više misliti o životu tamošnjih ljudi i kako ga unaprijediti.
Antonija Radoš, 3.b
Gradu tišine, patnje, boli i užasa, gradu heroju koji si toliko propatio… Drago mi je vidjeti da i danas ponosno stojiš na Dunavu i želim svom tamošnjem staništu da što sretnije živi jer su u prošlosti toliko pretrpjeli. Kao što je Siniša Glavašević rekao, grad – to su ljudi. Zato treba misliti na njih i omogućiti im što kvalitetniji život.
Paula Stepanić, 2,b
Gradu heroju, moja cijela generacija jako ti je zahvalna za sve što si pretrpio. Mislim da svakom djetetu roditelji trebaju ispričati o svemu što se događalo u ratu kako bismo mogli bolje razumjeti. Ja bih osobno voljela da se danas tamo bolje živi jer znam da se puno ljudi iseljava.
Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/djeca-i-mladi-pisu-vukovarcima-i-vukovaru-neka-se-vise-nikada-ne-zacuje-pucnjava-granata-1208577
