Gotovo sigurni smo bili da prošlogodišnje prvenstvo ne može biti nadmašeno – ni u broju ekipa ni u kvaliteti igre. No, upravo se to dogodilo!
Čak 29 ekipa krenulo je u ovo prvenstvo. Samo 3 razreda se nisu prijavila, a većina je prijavila 2 ekipe. Kroz 4 kruga i 73 utakmice u borbi za medalje su ostale 4 ekipe – 1.a, 1.e, 2.b i 4.a.
Na završnom turniru najprije su za 3. mjesto odigrali 2.b i 4.a. Utakmica nam je ponudila pravu školsku odbojku, krasnu suradnju među igračima, te uzbudljivu završnicu u 3. setu. Na kraju pobjedu je odnio 4.a uz veliko veselje – lijepo je u 4. razredu pospremiti ovaj vrijedni trofej i uspomenu. Čestitke i velike pohvale za njihovu igru iz koje se iščitava koliko dobro funkcioniraju kao razred.
Utakmica za naslov prvaka ponudila nam je posebnu priču. Došli su tu neki „klinci“, prvaši, predobri da bi ih itko zaustavio na putu do medalje. 1.a (jedina čista ženska ekipa) i 1.e pokazali su nam svu ljepotu odbojkaškog sporta – izgaranje za svaku loptu, timski rad, izrađene napade, kolektivnu obranu. Bio je to vrhunski spektakl koji je odlučen u 3. setu nakon velikih uzbuđenja, a sve popraćeno gromoglasnim navijanjem. Na kraju pobijedila je ekipa 1.a, ali obje ekipe trebaju biti ponosne na ovaj sportski uspjeh. I mi smo ponosni na njih, i sretni što su nam se upisali u Prvu.
Na kraju turnira proglasili smo i najbolje igrače što je bio težak zadatak. Naime, toliko je bilo sjajnih pojedinaca da je naš mali „žiri“ dugo vijećao. Ipak smo se složili da su se istaknuli Dorija Pandža (1.a) i Borna Zelić (1.e). Njih dvoje su pokazali kako se „gine“ za ekipu i za svaki poen. Vrhunski su to mladi ljudi, koji utjelovljuju ono najbolje, i igrački i ljudski. Uzor za sve.
Čestitke najboljima, ali i svima ostalima koji su igrali i pokazali da Prva voli (zapravo obožava!) odbojku. Vidimo se dogodine.
Meri Matušan, prof.