Knjiga koju smo ovoga puta čitali bila je Čovjek zvan Ove autora Fredrika Backmana. Naslov ne otkriva puno o radnji knjige, ali već nakon nekoliko stranica vidi se da ovo nije knjiga koja se zaboravlja čim se pročita. Ono što ju čini zanimljivom je atmosfera koju je Backman postigao unoseći humor i ironiju u svakodnevne događaje. Tako odlazak u trgovinu ili mijenjanje prozora mogu biti itekako zanimljivi, ako Ove sudjeluje u tome.
Ove je pedesetdevetogodišnjak koji s prezirom gleda na društvo i ono u što se svijet pretvorio. Ne voli promjene i ne može se prilagoditi načinu života koji se iz dana u dan mijenja. („Ljudi danas ne znaju više skuhati pristojnu kavu. Isto kao što nitko ne zna pisati olovkom. U današnje vrijeme koriste se samo računala i aparati za espresso. I kamo to ide svijet ako ljudi ni pisati ne znaju, a kamoli skuhati kavu?“) Zbog toga je u sukobu sa svim susjedima, na svakomu može pronaći nešto što ne valja. Iako ih prezire, stalno im pomaže jer više nitko ne zna posao napraviti onako kako treba. Htio on to ili ne, susjedi ga mijenjaju, zbog njih na vidjelo izlaze njegove dobre strane. Što više upoznajemo Ovea, počinjemo shvaćati zašto je takav kakav jest. I tako od mrguda na početku romana on postaje samo čovjek kojega su tragedije i težak život učinili takvim. Ali, jednoj osobi čak ni Ove nije mogao pronaći zamjerku. Kakva bi to bila knjiga bez ljubavne priče? („Ove je bio čovjek koji je vidio crno ili bijelo. A ona je bila boja. Sve boje koje je imao.“) Oveov pogled na život, pa i na ljubav, drukčiji je od našega. Osim toga, knjiga prikazuje i način života u Švedskoj. Vidi se drukčiji mentalitet ljudi od našega gdje su na prvom mjestu poštivanje pravila, red, rad i građanska odgovornost. A Ove je tu da pazi tko se toga pridržava, a tko ne.
Ova je knjiga kritika suvremenog načina života. Potiče nas da razmislimo jesmo li se zbog svega što nam je dostupno pretvorili u neodgovorne nesposobnjakoviće, kako Ove kaže, ili ipak još uvijek znamo što su prave vrijednosti. Nećete požaliti ako uzmete knjigu u ruke, čeka vas puno smijeha, a i poneka suza.
Jelena Briševac, 3.e
