Filmska kritika: Ghostbusters – Afterlife
Neću vas zavaravati, prije izlaska ovog filma bio sam vrlo skeptičan trebam li ga ići pogledati, vrijedi li on moje pažnje i vremena. Naime, treći film iz ovog ciklusa filmova razočarao me te je samo potvrdio moje sumnje da ništa nije bolje od samog originala kao i da se nastavci filmova često ne rade zbog ljubavi prema filmu i njegovim gledateljima, već kako to često biva zbog zarade te satisfakcije užeg kruga ljudi. Od početka moram napomenuti da sam u ovom filmu vidio to nešto, tu sliku koja me vratila u davnu 1984. godinu i podsjetila zašto sam upravo ovaj film obožavao, svima prepričavao te uz njega simultano odrastao.
Radnja smještena 30 godina nakon drugog filma opisuje povratak samohrane majke i njezine dvoje djece tamo gdje je sve i počelo, u američki grad Oklahomu, gdje počinju otkrivati svoju vezu s izvornim istjerivačima duhova i tajnom ostavštinom njihovog pradjeda. Ono što izdvaja Afterlife od drugih filmova je njegova posebna struktura koja kroz film pokazuje sličnosti s izvornim filmom, ali opet ostavlja mjesto za originalnost i autentičnost svojeg sadržaja. Afterlife ne pada u uobičajene zamke nostalgičnosti i idealiziranja dječjih likova, već ostavlja prostor za entuzijazam fanova radije nego prisiljavajući taj entuzijazam likovima na filmskom platnu. Film se ne fokusira na stvaranje novog tima istjerivača duhova ili obnavljanje čarolije povezanosti originalnih zvijezda, već iz temelja pokušava sagraditi snažne likove njihovim polaganim uvođenjem u priču i stvaranjem simpatije i povezanosti gledatelja i lika. Za zasluge uspješnosti ovog filma izdvojio bih ponajviše Phoebe koja je kao lik prikazana rezerviranom, čudnom i veoma inteligentnom osobom koja svojim karakteristikama prikazuje točno ono što fanovi Istjerivača duhova traže – vjernu „kopiju“ originalnog lika Egona koji je osvojio srce svojih fanova prvim filmom iz ciklusa. Iako prebacivanjem tereta na novu generaciju, Istjerivači duhova još uvijek imaju ono nešto u sebi, možda je to još uvijek stavljanjem imperativa na zabavu i smijeh gledatelja kojeg tijekom filma ne manjka ili pak svakim trenutkom pozivanja na bolja, stara vremena kada su filmovi ovog ciklusa 90-ih među gledateljima izazivali uzbuđenje kao rijetki filmova tog razdoblja. Kako god, Istjerivači duhova ovaj put nisu razočarali te su samo još više raširili ruke prema novim generacijama, na platnu, a i izvan njega pozivajući na ponovni uspon ciklusa filma koji je dugo vremena predstavljao lice filmske kompanije, ali istovremeno i strah i trepet, no i uzor svojim konkurentima.
Ghostbusters Afterlife došao je na filmska platna nakon više od godine dana odgađanja te statistike same govore u prilog jednog od najiščekivanijih filmova 2021. godine. Prema uglednom portalu Rotten Tomatoes, koji se bavi recenzijom, informacijama i vijestima iz svijeta filma, Afterlife drži za tu stranicu solidnu ocjenu od 6.4 od 10. Kritičari napominju sličnosti Afterlifea s drugim serijama i filmovima poput Stranger Things te Čarobnjaka iz Oza, a najviše mu zamjeraju „koliko se moderna američka kultura sastoji od iskopavanja ruševina prošlih slava“, čime misle na nedostatak kreativnosti i jedinstvenosti filma. Po mojem mišljenju ako ste veliki fan Ghostbusters ciklusa filmova, ovaj film je „must watch“, no ako niste ili vas ne zanima ovakva ili slična tematika filma nećete zažaliti jer je na kraju ipak ovo još samo jedan film osebujne američke filmske industrije.
Jakov Filipec 2.d
