Javni govor: Refleksije o hrabrosti, ženi, Nori, Elsi, meni i tebi…
Imam dva, pomalo banalna, pitanja upućena upravo tebi čitatelju:
Voliš li izazove i predaješ li im se u cijelosti? Ili smatraš da lako odustaješ?
Sljedeći podatak, koji je rezultat istraživanja Nacionalnog biroa za ekonomska istraživanja pokazuje kako su muškarci voljni čak 50% češće prihvatiti teži izazov nego žene. Pojedinci bi mogli pretpostaviti kako je riječ samo o manjku samopouzdanja kod žena, no osobno smatram da je u pitanju puno veći problem.
U sedmom razredu osnovne škole, donijela sam dvije odluke, koje su svaka na svoj način, jedna više, druga manje, utjecale na mene danas. Odlučila sam se priključiti debatnom klubu te voditi školsku priredbu. Vjerujem da se nekima ove odluke ne čine kao neka velika prekretnica, no one su doista ostavile trag na mojoj osobnosti. Zanimljivo je spomenuti, kako su obje odluke povezane s javnim nastupom kojeg se danas mladi, ali nerijetko i odrasli, pomalo užasavaju. Nisam znala što me očekuje niti hoću li uspjeti u tome, ali sam odlučila ići glavom kroz zid za što je trebalo pronaći hrabrosti.
Možda si se dosjetio poznatog djela u kojem lik u jednom trenutku odluči prekinuti začarani krug i nastoji biti hrabar, a ne savršen kako ga uče cijeli život. ELSA? – misliš. Ne, ne, šalim se. To je Ibsenova Nora. No, Nora je zapravo samo Helmerova supruga, brižna majka i poslušna kći, društvena uloga koja joj je nametnuta. Uloge je čine prividno savršenom, a svaki pokušaj da otkrije tko je istinski, ne smatra se hrabrim, već nedoličnim i patetičnim. Kao što je Nora težila ulogama majke i supruge u kojima je namjeravala uspjeti, tako se mnoge žene odluče za zanimanjima u kojima znaju da će biti sjajne, da će biti savršene što nije činjenica koja bi nas trebala začuditi. Žene se od najranije dobi uči da budu savršene prema načelima koje društvo definira: da se samo smješkaju i budu lijepe, da ne pričaju previše i da „igraju na sigurno“ te dobivaju izričito petice u školi jer propust nije opcija. S druge strane, dječake se potiče da „igraju grubo“, izbore se za sebe, ciljaju visoko i „bacaju se na glavu“. Cilj ovakvog odgoja nije zaštititi djevojčice i mlade žene, već izbjeći rizik i neuspjeh. No, upravo riskiranje, od kojeg nas vlastiti roditelji, profesori pa i naši prijatelji žele zaštiti, razlog je zašto muškarci imaju puno veće šanse za uspjeh te su zbog istog raznoga nagrađivani.
U Silicijskoj dolini postoji izreka da vas nitko neće shvatiti ozbiljno ako niste iza sebe ostavili barem dvije propale tvrtke. Djevojke se neprestano odgaja da budu savršene, a dječake da budu hrabri što je jedan od glavnih razloga zašto je nedovoljna zastupljenost žena u STEM područjima, na vodećim položajima u tvrtkama te vladi. 80-ih godina 20. st. psihologinja Carol Dweck provela je istraživanje u kojem je promatrala kako bistri petaši rješavaju zadatak koji je bio pretežak za njih. Rezultati su pokazali da bistre djevojčice brzo odustaju, dok su bistri dječaci gledali na teške zadatke kao na izazov. To ih je ispunjavalo energijom te su bili skloniji dvostruko većem trudu. Ovdje nije riječ o sposobnostima jer je dokazano da na razini petog razreda, djevojčice bolje rješavaju zadatke od dječaka u svim predmetima, što uključuje i matematiku i prirodne predmete koji su često zanimljiviji upravo dječacima. Riječ je o tome kako dječaci, a kako djevojčice prilaze izazovu. Interno izvješće Hewlett Packarda otkriva da se muškarci prijavljuju za posao ukoliko zadovoljavaju svega 60% traženih kvalifikacija, dok se žene prijavljuju samo ako zadovoljavaju 100% traženih kvalifikacija. Već sam spomenula kako smatram da ovdje nije riječ samo o nedostatku samopouzdanju, već da su žene zbog nametanja savršenstva pretjerano oprezne da bi poduzele ikakav korak izvan granica „normalnog“. Ibsenova Nora, ne samo da je odgajana u očevoj kući da bude muževa marioneta, već kroz život nije stekla apsolutno nikakvo iskustvo jer ju nitko nikada nije naučio da bude hrabra.
Uvijek postoje pojedinci koji će se uprotiviti mojem mišljenju, tvrdeći kako su muškarci oduvijek bili ambiciozniji i ustrajni u svom naumu prihvaćajući mnogobrojne rizike, no znači li to onda da su žene oduvijek težile isključivo savršenstvu uz minimalne ili češće nikakve neuspjehe jer tada nisu dovoljno voljene i prihvaćene? Mislim da je vrijeme da se ti isti pojedinci zapitaju, nije li došao trenutak kada bi trebali prestati slijepo slijediti vrijednosti i norme koje su toliko zastarjele da postaju besmislene i da je krajnje vrijeme da žene učimo od malih nogu kako da ostvare svoje ciljeve i budu hrabre te spremne na neuspjeh i pogreške. Ekonomija zaostaje jer postoji toliko praznih radnih mjesta u informatici i tehnologiji jer su žene izostavljene, a upravo one mogu doprinijeti razvoju svojim inovacijama i rješavanjem trenutačnih problema. Reshma Saujani, američka odvjetnica i osnivačica neprofitne organizacije Girls Who Code, uspijeva socijalizirati mlade djevojke da budu hrabre i da se osjećaju ugodno s nesavršenošću. Kroz proces programiranja, koji je beskrajni proces pokušaja i pogrešaka, s čime sam se i sama upoznala, uči ih kako da budu ustrajne i odlučne te time već u školi i ranoj karijeri naprave velike promjene, ne samo u svom životu, već i u životima drugih.
Naposljetku, smatram da je važno naglasiti kako je odluka Nore da ostavi savršenstvo iza sebe i pronađe hrabrost kako bi se suprotstavila staromodnom društvenom poretku, inspiracija mnogima kako spol ne predodređuje kakve kvalitete nosimo u sebi i što možemo postići u životu. Da, griješit ćeš, i to vjerojatno često, no to ne znači da je to razlog da posustaneš i prikloniš se masi. Savršenstvo i hrabrost ne idu ruku pod ruku, što je samo dokaz da svatko osobno mora odlučiti kakav želi biti. No, ukoliko mlade žene odluče biti hrabre, umjesto savršene, važno je da im damo do znanja da su voljene i prihvaćene, ne zato što nisu savršene, nego zato što su hrabre. Stoga te dragi čitatelju, pozivam da podržiš, ne samo žene, već sve oko sebe kada god primjetiš da netko pokušava nešto novo, nešto izvan njezine ili njegove zone ugodnosti, jer tada rasteš i ti, zajedno s ljudima kojima si izašao u susret.
Laura Sršić, 3.f
