Vladimir Nazor, istaknuti hrvatski pjesnik, romanopisac i političar, rođen je na otoku Braču 1876. godine. Napisao je preko 500 pjesama i niz proznih djela od kojih su najpoznatija: Veli Jože, Albus-kralj, Minja i Halugica. Njegov doprinos književnosti odražava se u različitim fazama stvaralaštva, od ranih radova s motivima iz slavenske i hrvatske tradicije do angažiranih tekstova s političkim podtekstom tijekom rata. Vladimir Nazor osim u književnosti djelovao je i u politici, posebice tijekom razdoblja NDH, gdje je zauzeo antifašistički stav te surađivao s partizanima. Bio je predsjednik Narodne Republike Hrvatske, a nalazio se i na čelu ZAVNOH-a. Umro je 1949. godine u Zagrebu te se njemu u čast svake godine dodjeljuje nagrada s njegovim imenom za umjetnička dostignuća.
Nutarnje more, misaona je pjesma i sastoji se od tri katrena, odnosno tri strofe od kojih svaka ima četiri stiha. Stih u pjesmi je dvanaesterac i on pridonosi svečanosti izraza, ističući ozbiljnost teme koja dominira pjesmom. Ova struktura stvara ritmičku dinamiku koja prati pjesnički izraz tuge i unutarnjih oluja. Vanjska kompozicija također obuhvaća unakrsnu rimu (ABAB) u prve dvije kitice koja stvara skladan ritam, dok je u trećoj kitici prisutna obgrljena rima (ABBA), naglašavajući emocionalnu napetost. Osim toga važno je i spomenuti da je pjesma pisana vezanim stihom.
Temeljni motiv pjesme je unutarnje more koje simbolizira različite probleme i teške trenutke s kojima se svaki čovjek nosi tijekom svojega života. Pjesnik opisuje nutarnje more kao noćno more koje ne poznaje san, sugerirajući na konstantnu unutarnju borbu i tjeskobu lirskog subjekta koja ga sprječava da živi normalan život. Pjesničke slike uključuju jecaj i plakanje crnih liti, olovni tok misli, što stvara atmosferu težine i melankolije. Olovna voda koja se slijeva u dubine duše metaforički prikazuje teret emotivnih iskušenja i unutarnjih sukoba. U pjesmi se već u prvom stihu javlja eufemizam, odnosno blaži izraz za nešto što može biti zastrašujuće, a to je u ovom slučaju teško emocionalno stanje lirskog subjekta zbog kojeg se loše osjeća i ne može spavati :Jedno noćno more, koje ne zna za san. Također, u pjesmi se pojavljuje i hiperbola: Čujem kako vodu olovnu mi liva, kako bi se naglasila težina problema s kojima se nosi lirski subjekt, a epitet olovnu nam omogućuje da zamislimo koliko su teški pjesnikovi problemi. U pjesmi se javlja i alegorija:Slušam. Čekam. – Zadnja kad mi dođe hora, što je pjesnički izraz za kraj dana ili života. Osim toga u ovom stihu javlja se i inverzija, odnosno obrnut red riječi kako bi se naglasila pjesnikova tuga i nedostatak volje za životom. Također, u trećem stihu prve kitice nalazi se i asonanca. U stihu: Uvijek, i dan kad me raji sunčan, jasan, pjesnik ponavlja samoglasnik a s ciljem isticanja njegovih emocija te naznačavanja posebnog ugođaja. U pjesmi se pojavljuju i simbolički elementi, poput : Afrodite iz dna grčkog mora, koja predstavlja ljepotu koju pjesnik želi izvući iz nutarnjeg mora. Afrodita, božica ljubavi i ljepote, postaje simbol nade i traženja ljepote unatoč teškoćama. Vizualna pjesnička slika : čista, sjajna, mlada, ukazuje nam na težnju prema unutarnjoj obnovi i iščekivanju boljeg sutra. U kontekstu pjesme, Nazor preko ovih motiva, slika, simbola i metafora istražuje unutarnju borbu, tjeskobu, ali istovremeno pokazuje nadu u mogućnost emotivnog iscjeljenja i pročišćenja.
“Nutarnje more” nije samo pjesma, već putovanje unutarnjim olujama odnosno, emocijama pjesnika. Velikim brojem različitih stilskih figura, Vladimir Nazor prenosi svoju introspekciju na čitatelja, pozivajući nas na istraživanje vlastitih emocija i spoznaju da nekada moramo proći i kroz loše trenutke da bismo dočekali i one dobre. Završni dio pjesme povezuje naslov s cjelokupnim sadržajem. Nutarnje more postaje simbol pjesnikove unutarnje borbe, a Afrodita koja izranja iz njega može simbolizirati bolja vremena koja su pred nama i oslobađanje od nutarnjih demona.
Roko Peraković, 1.b
