Prema Elizabeth Grosz, tijelo i tjelesnost su kao aspekti identiteta i ljudske egzistencije bili zanemarivani u povijesti i filozofiji zapadne humanističke tradicije. Ona tvrdi da je zapadnjački odnos prema tijelu obilježen dualizmom: duh – tijelo, prilikom čega se stvaraju hijerarhijski, binarni parovi. Tijelo, kao kompleksan simbol identiteta, često je ključna tema u književnosti. U djelima Antuna Branka Šimića, M. Adamovića i A. Maskalana te Franza Kafke, vidljivi su različiti pogledi na tijelo i identitet te suvremeni koncept tijela u društvu.
U ekspresionističkoj pjesmi Siromahu, Antuna Branka Šimića, tijelo siromaha postaje središnji motiv te razlog dehumanizacije i mentalnog propadanja. Tijelo postaje metafora praznine i izgubljenih nadanja. Pjesma izražava kompleksnu povezanost između tijela i identiteta, fokusirajući se na suštinsku degradaciju tijela siromašnog pojedinca i njezin utjecaj na oblikovanje identiteta. Usporedba između siromaha i bogataša, dodatno naglašava povezanost između tijela i identiteta. Stih: Bogataš gleda kud si nesto, čudeći se / Iščeznu ko miris; sugerira da je tijelo siromaha gotovo neprimjetno ili nevažno u društvenom kontekstu. Ovaj kontrast ukazuje na to kako tijelo može biti sredstvo kojim se konstruira društvena osoba. Proces starenja i fizičkih promjena utječe na psihičko stanje pojedinca koje se manifestira u identitetu na različite načine kao što su manjak samopouzdanja, mržnja prema samome sebi te nagle promjene raspoloženja. Opisivanje siromaha kao: tanak, proziran i plav, sugerira lomljivost i gotovo neopipljivu prirodu njegova postojanja. Takva simbolika pojačava dojam krhkosti identiteta siromaha, ističući kako vanjski izgled odražava unutarnje sukobe i osjećaje gubitka.
U eseju: Tijelo, identitet i tjelesne modifikacije, Adamović i Maskalan istražuju povezanost estetike tijela sa osobnošću njegova domaćina; temu koju vežemo za suvremeno doba. Autori naglašavaju kako suvremeno društvo često postavlja estetske standarde kao temeljne vrijednosti, povezujući lijepo tijelo s mladošću, zdravljem, fizičkom snagom, izdržljivošću i erotičnošću. Time tijelo postaje ključni izraz identiteta, jer se pojedinac identificira ili odbacuje temeljem svoje usklađenosti s ovim društvenim normama. Ukoliko vanjskim obilježljima ne zadovoljava uvjete okoline – ne zadovoljava ni unutarnjim. Iskazuju se različite tjelesne modifikacije, poput dijeta, vježbanja, kozmetičkih zahvata i kirurških intervencija, kao izraza suvremenih težnji prema postizanju estetskih ideala. Ove prakse postaju načini na koje ljudi oblikuju svoje tijelo kako bi zadovoljili društvene norme ljepote, utječući time na vlastiti identitet. Time postaju prihvaćeni u društvu; povezanost tijela i identiteta u ovom kontekstu ilustrira kompleksnost odnosa između fizičkog i psihičkog u današnjem svijetu.
U Kafkinoj Preobrazbi, tijelo Gregora Samse postaje ključna točka transformacije identiteta. Fizičke promjene, poput izgubljenih sposobnosti kretanja, odražavaju unutarnji sukob i gubitak identiteta na više načina: Nije se tome čudio, prije se moglo reći da mu se činilo neprirodnim što je dosada mogao hodati, ilustrira disonancu između fizičkog i emocionalnog identiteta. Likom Gregora, Kafka istražuje kako društvo reagira na fizičke razlike i odstupanja od normi. Gregorova transformacija dovodi do izolacije i neprihvaćanja u obitelji, a društvene interakcije postaju izazovne zbog njegovog izmijenjenog tijela. Fizička promjena u kukca ograničava funkcionalnost Gregorova tijela. On gubi sposobnost normalnog kretanja i komunikacije, što dodatno utječe na njegovu osobnost i odnose unutar obitelji. Gregorova preobrazba može se promatrati kroz kantovsku perspektivu identiteta. Prema Immanuelu Kantu, identitet je povezan s unutarnjim subjektivnim iskustvom, neovisno o vanjskim promjenama. Iako se fizički transformira u kukca, Gregor zadržava svoju unutarnju svijest i sukobe, što naglašava važnost unutarnjeg identiteta.
Tijelo i identitet, u kontekstu pitanja roda, seksualnosti i društvenih normi, danas postaju polazište za analizu kompleksnih i često kontroverznih dinamika koje oblikuju suvremeno društvo. Kroz prizmu rodnih uloga, izraza seksualnosti te nametnutih normi, tijelo postaje arenom gdje se izražavaju i osporavaju identitetski konstrukti. Pitanja društvenih normi dodatno utječu na konstrukciju identiteta. Norme vezane uz oblik tijela, ljepotu i tjelesnu izraženost postavljaju standarde koji utječu na to kako se ljudi percipiraju i kako se doživljavaju u društvu. Pritisak da se odgovara određenim standardima često rezultira niskim samopouzdanjem i nesigurnostima vezanim uz vlastiti identitet. Suvremeno društvo, međutim, svjedoči rastućoj borbi za prihvaćanje različitosti i dekonstrukciju tradicionalnih normi. Aktivizam vezan uz prava LGBTQ+ zajednice, feministički pokreti i slične akcije potiču na razmišljanje o raznolikosti tijela, identiteta i seksualnosti. Ovi pokreti igraju ključnu ulogu u mijenjanju društvenih percepcija i stvaranju prostora za inkluzivnost i prihvaćanje.
Suvremene percepcije tijela ukazuju na društvenu i materijalnu konstrukciju identiteta. Književnim djelima, autori nam pružaju uvid u kompleksnost odnosa između tijela i identiteta, ističući kako vanjske manifestacije često odražavaju duboke unutarnje promjene i obrnuto. Ovi književnici pokazuju kako fiktivni likovi često služe kao ogledalo društvenih normi i individualnih identitetskih borbi, potičući nas da razmišljamo o vlastitom odnosu prema tijelu i identitetu. Pojam tijela je temeljni dio osobnog identiteta ĉije promjene znatno utječu na njegovo oblikovanje. Okruženje u kojem tijelo postoji znatno utječe na proces formiranja identiteta kao i mentalnog zdravlja.
Nika Katanica, 4.e
