“Svršetak ne pokazuje pobjedu savjesti, nego osobu koju je uništilo umjetničko djelo”, Camilla Paglia
Camille Paglia u svojoj interpretaciji romana Slika Doriana Graya, Oscara Wilda tvrdi da je kraj romana rezultat uništavajućeg utjecaja umjetnosti na glavnog lika, Doriana Graya, a ne pobjede njegove savjesti. Paglia tvrdi da je Dorianova propast posljedica njegove bezrezervne predaje umjetničkom idealu, koji je u njegovom slučaju karakteriziran stalnom potragom za ljepotom i mladenačkom vitalnošću. On se toliko identificira sa svojom vanjskom slikom da njegova unutrašnjost propada zbog nemoralnosti i hedonizma.
Paglia tumači Dorianovu transformaciju kao pretvorbu osobe u umjetničko djelo. “Ova transformacija prati njegovu moralnu promjenu od dnevnog Apolona (što se odražava u njegovom imenu, Dorian) do noćnog Dioniza koji luta londonskim bordelima. U toj potrazi za užitkom, za Pagliju Dorian predstavlja demonizaciju Apolona, što je podsjetnik da se veličanstvena priroda vraća u palaču umjetnosti povratiti ono što joj nedvojbeno pripada”1.
Hedonizam, kao filozofska doktrina koja smatra da je užitak najviša dobrobit, igra ključnu ulogu u Dorianovoj propasti. Njegova stalna potraga za senzualnim užitcima i izbjegavanje boli dovodi ga do životnog stila koji je karakteriziran potpunom odsutnošću moralnih ograničenja.
Slika Doriana Graya postaje metafora njegove unutrašnje propasti, što podržava tvrdnju da je njegova smrt rezultat uništavajućeg utjecaja umjetnosti. Njegova predaja hedonističkim idealima i umjetničkom idealu ljepote rezultira osobnim uništenjem.
Drugi argument koji podržava Paglijinu tezu je odsustvo moralne preobrazbe na kraju romana. Dorian nikada nije dostigao stanje u kojem bi se suočio s posljedicama svojih djela na moralnoj razini. Njegova smrt je simbol osobne propasti i uništenja osobnosti i integriteta, a ne moralnog preporoda. Time se potvrđuje tvrdnja da je Dorianova propast rezultat uništavajućeg utjecaja umjetnosti, koji ga je odvukao od moralnog ili duhovnog razvoja.
Zaključno, Paglijina analiza pokazuje kako Dorianova predaja umjetničkom idealu i hedonizmu dovodi do njegove osobne propasti, bez ikakve moralne preobrazbe.
Arlina Preradović, 2.b
1 Coimbra, C. (2022). “‘Into the exquisitely obscure’: Aestheticism and fragmentation inOscar
Wilde’s The Picture of Dorian Gray”. English Literature, 9(1), 67-80.
Likovi sociopata u književnosti i filmu
Ljudi uživaju gledati sociopate u filmovima iz više razloga koji su povezani sa psihološkim, emocionalnim i intelektualnim aspektima ljudske prirode. Fenomen sociopata u filmovima stvara kompleksne likove koji izazivaju interes gledatelja na različite načine. Razlozi za ovu privlačnost mogu se podijeliti u tri ključne kategorije: fascinacija s temama moći i kontrole, istraživanje tamnih aspekata ljudske psihe i mogućnost distanciranja od stvarnosti.
Sociopate u filmovima često posjeduju izuzetnu sposobnost manipulacije drugim ljudima, zato se smatraju zanimljivim likovima. Njihova sposobnost da kontroliraju i oblikuju okolinu na svoj način pokazuje moć nad društvom, što je fascinantno za gledatelje. Takvi likovi često izbjegavaju društvene norme, što im omogućuje da rade stvari koje se običnim ljudima čine nedostižne. Ova neprirodna sloboda može izazvati osjećaj uzbuđenja kod gledatelja jer pruža uvid u živote ljudi koji nemaju ograničenja. Dok su sociopati često negativni likovi, njihova sposobnost da postignu ciljeve pomoću izuzetne snalažljivosti i sposobnosti manipulacije često izaziva istovremeno strah i divljenje. Sociopati su, u osnovi, ljudi koji nemaju empatiju prema drugima i ne poštuju društvene norme. Filmovi koji prikazuju ove likove omogućuju gledateljima da istraže tamne aspekte ljudske psihe koje u stvarnom životu ne mogu doživjeti ili razumjeti na isti način. Gledanje sociopata u akciji pruža sigurno okruženje za ispitivanje moralnih dilema iil etičnosti. U ovakvim filmovima često se postavlja pitanje što znači biti “dobar” ili “loš”, a sociopati, sa svojom sposobnošću da se ponašaju na načine koji su suprotni društvenim normama, postavljaju izazov za gledatelje da preispitaju vlastite moralne vrijednosti. Iako njihovi postupci mogu biti krajnje nemoralni, gledatelji se suočavaju s pitanjem koliko bi daleko išli u situacijama koje zahtijevaju racionalno razmišljanje, što pruža intelektualno zadovoljstvo. U stvarnom životu, sociopati su često izuzetno opasni i teško ih je prepoznati pa bi susret s njima mogao izazvati stvarnu prijetnju. Filmovi, s druge strane, omogućuju gledateljima da dožive taj susret iz komfora svojega doma. To stvara uzbuđenje i napetost, ali i osjećaj sigurnosti jer je sve što se događa fikcija. Pored toga, gledanje sociopata u filmovima također može poslužiti kao način za mentalnu i emocionalnu distancu od vlastitih problema i stresova. Takvi likovi često rade ekstremne stvari, što gledateljima može pomoći da se osjećaju bolje u vlastitim životima jer se njihovi problemi u odnosu na one filmskih likova čine manje zahtjevnim ili dramatičnima.
Kombinacija karaktera, istraživanja psiholoških uzbuđenja kroz distancu od stvarnosti čini sociopate u filmovima primamljivim za publiku. Ovaj interes za tamnu stranu ljudske prirode u velikoj mjeri proizlazi iz potrebe za uzbuđenjem i razumijevanjem svijeta.
Jagor Habjanić, 2,b
