NASTANAK
Razvoj modernog srednjeg školstva u Habsburškoj Monarhiji započinje sredinom 19.st, zakonskom reformom koja uvodi 8-godišnje gimnazije i 6-godišnje realke, odvajajući državni sustav od crkvenog. U Zagrebu postoji samo klasična gimnazija, a razvoj tehnike i gospodarstva traži obrazovanje za tehnička zvanja i otvaranje realki. Uz podršku zemaljske vlade bana Jelačića, gradska uprava dobila je dozvolu ministarstva u Beču da u Zagrebu otvori trogodišnju “malu“ realku (isprva ‘provizorno’), o trošku Grada i trgovačke zaklade.
MALA REALKA (3-godišnja):
- studenoga 1854. otvoren je prvi razred male realke, privremeno u zgradi sjemeništa u Čirilometodskoj na Griču. Iduće godine upisan je trostruki broj učenika pa su preseljeni u zgradu pučke škole kod ‘Popovog tornja’ na Vrazovom šetalištu. Tek rješenjem kralja Franje Josipa I. od 15. listopada 1856.“Kraljevska zemaljska mala realka“ postaje samostalnom. Kad je gradska uprava odlučila malu realku pretvoriti u veliku, kupuje zgradu na Strossmayerovu šetalištu na Griču, kamo realka seli ujesen 1958.
ZGRADA NA STROSSMAYEROVOM ŠETALIŠTU (1858.-1895.)
VELIKA REALKA (6-godišnja):
- listopada 1859. otvoren je 4. razred, uz brzojavno odobrenje iz Beča, dok pismeno odobrenje za rad “Kraljevske zemaljske velike realke“ stiže tek 18.12.1859.
ŠEZDESETE 19.st
Tek padom Bachova apsolutizma ujesen 1960. uveden je hrvatski jezik kao nastavni (umjesto njemačkog), a 1961. prvi je put i školsko izvješće tiskano na hrvatskom jeziku.
- upisan je 5. razred, a tek 1861., upisom 6. razreda, velika realka je bila kompletna.
Tadašnji grad dopire tek do današnje Varšavske ulice, a na jug se protežu polja preko kojih od 1862. prolazi željeznica Zidani Most – Sisak, s Južnim kolodvorom (danas Zapadni).
Novi ravnatelj, Josip Torbar (dotad profesor prirodnih nauka), utemeljio je 1861. današnji Državni hidrometeorološki zavod (i danas je u istoj zgradi), preselivši u školu meteorološki opservatorij. Profesor fizike Ivan Stožir vodio ga je i opremao preko 30 godina, a nastavio Andrija Mohorovičić (akademik).
Dograđuje se južno krilo zgrade za naraslu školu, privremeno (1864/65.) smještenu na 2. katu nove zemaljske bolnice (danas zgrada Rektorata Sveučilišta).
Zbog rata protiv Pruske, u školsku zgradu je ljeti 1866. smješten vojni sud iz Beča.
SEDAMDESETE 19.st (država: Austro-Ugarska Monarhija)
Realke su uzdignute na 7 godina, programski bliže klasičnim gimnazijama, a s ispitom zrelosti stječu status pripreme za studij. Od jeseni 1869. i naša je realka 7-godišnja.
- studenoga 1879. svečano je obilježena 25. obljetnice škole.
OSAMDESETE / DEVEDESETE 19.st
Zagreb je 9.studenoga 1880. pogodio veliki potres koji je znatno oštetio školsku zgradu, koja je žurno obnovljena za mjesec dana. Neprekidni porast broja učenika stvara problem prostora, pogotovo kad je realki 1883. pripojena i nova 2-godišnja Viša trgovačka škola.
Isidor Kršnjavi, ‘odjelni predstojnik za bogoštovlje i nastavu’ 1891.-1896., osobito se bavio reformama realki, koje 1894. postaju 8-godišnje realne gimnazije.
REALNA GIMNAZIJA
30.rujna 1894. velika realka postaje Kraljevska realna gimnazija, sa 2 smjera:
– 7-godišnji, realni (nacrtna geometrije i francuski, za upis na studij tehnike)
– 8-godišnji, realnogimnazijski (latinski, za upis na sveučilišni studij)
Za tako povećanu ustanovu gradi se nova zgrada na početku Savske ceste, tada glavnog ulaza u grad (kojom već vozi konjski tramvaj do Savskog mosta). Na južnom rubu tadašnjeg grada, uz kukuruzišta i livade, već je sagrađena Obrtna škola (Muzej za umjetnost i obrt), a na obližnjoj ledini gradi se i nova kazališna zgrada. Izgradnjom tih velebnih kulturnih objekata, zaslugom Isidora Kršnjavog niče novi Zagreb za novo stoljeće.
ZGRADA NA ROOSEVELTOVOM TRGU (1895.-1086.)
Isidor Kršnjavi zamislio je jedinstveni kompleks objedinjenih školskih zgrada s gimnastičkom dvoranom i srednjoškolskim igralištem okruženim zelenilom. Prema projektu arhitekata Ludwiga i Hülsnera iz Leipziga, sagrađena je prekrasana palača neorenesansnog stila, s kojim se Zagreb zaista mogao dičiti.
15.10.1895. kralj Franjo Josip I svečano otvara najljepšu školsku zgradu u Hrvatskoj (nakon što je dan ranije otvorio i lijepu zgradu Kazališta).
U velebnu zgradu uselile su 3 škole: u južno krilo Kraljevska dolnjogradska (klasična) gimnazija, a u sjeverno Viša trgovačka škola. Naša realna gimnazija uselila je u središnji dio zgrade u kojoj će provesti gotovo sto godina. Tada je to najmodernije opremljena gimnazija u ovom dijelu Europe. Bogatstvo njezinih prostora i arhitekture davalo je dignitet i njezinim đacima.
Franjo Bučar donosi sa studija u Švedskoj najmodernije metode nastave tjelovježbe, a donosi i znanja o nepoznatim sportovima poput nogometa, tenisa, skijanja, hokeja na ledu…
Broj učenika stalno raste, unatoč zahtjevnosti i strogosti škole. Učenici su bili iz cijele zemlje pa se poučavao kršćanski (katolički, pravoslavni i evangelički) i židovski vjeronauk. Strogi red i disciplina održavani su blažim (višesatnim zatvorom u školi) i strožim kaznama (dolazak u nedjelju na zadatak), dok je teža kazna isključenje, a najteža isključenje iz svih škola u zemlji, primjerice, ako je učenik bio tek nazočan na mjestu demonstracija (uvedeno nakon što je zagrebačka mladež 16.10.1895. pred kraljem u znak prosvjeda spalila mađarsku zastavu ispod Jelačićeva spomenika).
POČETAK 20. STOLJEĆA
Stoljeće započinje znakovito: prvi put je i djevojkama 1901. dopušteno polaganje ispita zrelosti na gimnaziji (po završetku ženskog liceja) kako bi se mogle upisivati na studije.
Zagrebački srednjoškolci stupili su 1912. u 3-dnevni štrajk, zajedno sa srednjoškolcima i studentima cijele Hrvatske, u prosvjedu protiv režima bana Cuvaja.
- naša škola mijenja ime u ”Kraljevska prva muška realna gimnazija”:
– oznaku ‘PRVA‘ dobila je osnivanjem Druge realne gimnazije, izdvajanjem dijela odjeljenja iz prenapučene Prve (za Drugu je sagrađena nova zgrada na Šalati, danas bolnica);
– oznaku ‘MUŠKA‘ dobile su obje gimnazije, jer nastaje Kraljevska ženska realna gimnazija na Katarinskom trgu (dotadašnji ženski licej).
Profesori su bili isključivo muškarci, a malobrojne su profesorica radile u ženskim školama (ipak, prva profesorica na nekoj muškoj gimnaziji postavljena je u Osijeku, 1913.). Maturanti su tada održavali maturalne zabave (prikupljajući novac za maturalno putovanje) u gimnastičkoj dvorani, što je bila rijetka prigoda za susret s djevojkama.
- SVJETSKI RAT (1914-1918)
U školsku zgradu smještena je vojna bolnica, a na srednjoškolskom igralištu izgrađene su vojne barake. Gimnazija je smještena u zgradu sirotišta u Nazorovoj, a 1915 – 1918. u zgradu Ženske realne gimnazije na Katarinskom trgu.
DVADESETE 20.st (država: Kraljevina SHS)
Gimnazija se vraća 1918. u vlastitu zgradu, ali srednjoškolsko igralište godinama neće moći koristiti, jer su u bivše vojne barake smještene izbjeglice iz Istre. Poslije rata naglo raste broj učenika pa se ujesen 1922.g iz Prve izdvajaju odjeljenja i osniva III. muška realna gimnazija, u istoj zgradi (s nastavom poslijepodne).
TRIDESETE 20.st (Kraljevina Jugoslavija)
Klasična gimnazija iselila je iz južnog krila zgrade (u novu zgradu u Križanićevoj) i tako oslobodila prostor za IV. mušku realnu gimnaziju, koja nastaje 1934.g, izdvajanjem odjeljenja iz Prve. Istovremeno, iseljava se III. muška realna gimnazija (u novu zgradu u Kušlanovoj), tako da Prva ostaje sama u prednjem dijelu zgrade. Novim izdvajanjem odjeljenja iz Prve gimnazije 1938.g nastaje V. muška realna gimnazija, tada također u prednjem dijelu zgrade, s nastavom poslijepodne (u sjevernom krilu/ Klaićeva, tada je bila VIII. ženska gimnazija) Susjedstvo djevojaka uljepšalo je školske dane polaznicima muških gimnazija. Inače, tada su učenici dobijali ukor zbog pušenja u javnosti i odlaska u kavanu…
Ponovo je 1935. otvoreno novouređeno ‘Srednjoškolsko igralište’, jedino te vrste u državi.
- SVJETSKI RAT (1941-1945)
Svi zagrebački srednjoškolci okupljeni su 26. svibnja 1941. na stadionu u Maksimiru, u pokušaju etničkog razdvajanja temeljem rasnih zakona NDH. Većina je to hrabro odbila, iskazavši solidarnost sa stigmatiziranim manjinama.
Ujesen 1941. cijelu školsku zgradu zaposjela je njemačka vojska. Nekoliko škola moralo se stisnuti u zgradi Učiteljske škole u Medulićevoj, uz česte prekide nastave. Novi naziv škole je Državna I. muška gimnazija.
NAKON RATA (država: DFJ)
Novi naziv škole je Prva gimnazija (muška). 1945. vraća se u vlastitu zgradu, koja je jako devastirana.
PEDESETE 20.st (država: FNRJ)
Odlukom o zajedničkom školovanje dječaka i djevojčica, sve su škole postale mješovite. Tako Prva od 1954. više nije muška nego I.gimnazija u Zagrebu.
Skromno je obilježena 100. obljetnica škole 1954., postavljanjem ploče u spomen učenicima ubijenim u ratu (nalazi se u prizemlju sadašnjeg Muzeja, kao jedini trag bivše škole!).
Djeluju brojne slobodne aktivnosti, a osnovano je i sportsko društvo ‘Vihor‘, čija je ekipa rukometaša osvojila pehar prvaka Jugoslavije 1954.
Zakonom se 1956. uvodi 8-godišnja osnovna škola, a gimnazije postaju 4-godišnje. Prvoj gimnaziji oduzimaju se niži razredi, a dodaju viši, 5.-8. (iz VIII.gimnazije), koje se od 1959. broji od 1. do 4.. Prvi mješoviti razredi maturirali su 1958. Maturanti ponosno defiliraju gradom, mladići u odijelima s kravatom, a djevojke u kutama ili jednakim prigodnim haljinama. Maturalne zabave postaju glamuroznije i održavaju se u Glazbenom zavodu.
ŠEZDESETE 20.st (SFRJ)
Samoupravljanje se uvodi i u škole: zaposlenici samostalno upravljaju i donose sve odluke kroz izabrane organe, temeljem niza pravilnika koje sami kreiraju (to stečeno pravo u praksi je i dodatno radno opterećenje). Učenici osnivaju razredne zajednice (sudjeluju u procjeni izostanaka, ocjeni vladanja, izricanju pohvala i kazni), biraju predstavnike u Zajednicu učenika (koja bira predstavnike u Školski odbor) i u Nastavničko vijeće. Pored učenika, u školske organe delegiraju se i roditelji.
Novim zakonom, gimnazije imaju odjeljenja prirodno-mazematičkog i društvenog smjera. Ispit zrelosti je pojednostavljen: sastoji se od samo 2 predmeta i domaćeg rada. Uvode se novi predmeti: opće tehničko obrazovanje, povijest umjetnosti (muzičke i likovne), društveno uređenje, politička ekonomija i sociologija. Škola mora organizirati (i financirati) tjedan proizvodnog rada učenika u nekoj tvornici.
Zagreb je doživio katastrofalnu poplavu ujesen 1964., kad su u školsku zgradu smješteni stradalnici.
Ponovo se tiskaju godišnji zvještaji, počevši 1964. (u povodu 110. obljetnice I. gimnazije).
Uz poznati strogi kriterij i moderne nastavne metode, I. gimnazija svrstala se u red elitnih škola. Selektivno upisuje samo bolje učenike, a od 1966. i uz prijemne ispite za prirodni smjer. Započinju natjecanja u znanju matematike, fizike i kemije, gdje Prva postiže izvrsne rezultate. Djeluju brojne slobodne aktivnosti. Pod vodstvom prof Vladimira Kranjčevića, Mješoviti zbor I. i IV. gimnazije proslavio se brojnim koncertima (kao najbolji u Hrvatskoj), a vrhunac postižu turnejom po SSSRu, 1968. Rukometaši ‘Vihora’ osvajaju broncu na srednjoškolskom kupu Europe 1968.
SEDAMDESETE 20.st (SR Hrvatska u SFRJ)
Novi zakon donosi promjene: opći uspjeh proizlazi iz prosjeka svih ocjena (tako raste broj odlikaša), a ocjena vladanja i broj izostanaka više ne ulaze u svjedodžbu. Osim jesenjeg, uveden je i prvi popravni rok, a odlikaši (sve 4 godine) oslobođeni su mature. Uvodi se učenje drugog stranog jezika. Izborna nastava i jedna slobodna aktivnost su obavezne. Učenice prestaju nositi školske kute!
Uvodi se petodnevni radni tjedan, koji se u Prvoj eksperimentalno skraćuje već 1971., tako da je svaka druga subota slobodna. Prva prednjači i uvođenjem izbornog predmeta informatike (u suradnji sa SRCE-m), što privlači veliki broj učenika na upis 1974.
Među obiljem slobodnih aktivnosti ističu se košarkašice, koje postaju prvakinje Europe 1975.
Posljednji godišnji izvještaj Prve gimnazije tiskan je 1976.
NESTANAK GIMNAZIJA (1977-1990.)
Reforma rednjeg obrazovanja1976. određuje obavezno usmjerenje na struku (a ne samo na studiranje) te ujednačuje sve vrste srednjih škola: ukida se latinski jezik, a uvode novi predmeti (Proizvodno-tehničko obrazovanje, Obrana i zaštita, Osnove marksizma i TIPSS), uvodi se produžna nastava za ljetni popravni rok, u svim srednjim školama polaže se matura, a oslobođeni su je svi odlikaši 4. razreda.
Gimnazije su ukinute 31. 3. 1977. zakonom o financiranju (srednja škola mora se udružiti u interesnu zajednicu s privredom svoje struke koja ju financira).
Prva i Četvrta gimnazija povezale su se s dvije stručne škole, Upravnom i Birotehničkom, u glomazni srednjoškolski centar.
CENTAR USMJERENOG OBRAZOVANJA ZA UPRAVU I PRAVOSUĐE
Ujesen 1977. upisani su 1. razredi (općeobrazovni) i 3. razredi (upravni i birotehnički).
Postoje još i gimnazijski razredi (2., 3. i 4.), koji će pod okriljem nove ustanove doći do svoje gimnazijske mature. Posljednji maturanti Prve gimnazije maturirali su u CUP-u, 1980. Profesori bivše Prve gimnazije nastojali su i u novim uvjetima održati duh stare gimnazije i prenijeti ga i na mlađe kolege.
OSAMDESETE 20.st
Bilo je i dalje prestižno upisati se u CUP, čiji su učenici postizali najviša mjesta na rang-listama upisnih natječaja na vodećim fakultetima. Privlačila ih je i lijepa stara zgrada na Rooseveltovom trgu, iako iznutra već oronula. Zbog posve dotrajalog sustava grijanja, učenici su se nekoliko zima smrzavali na nastavi, u kaputima. Profesori su odlučili uvesti novi sustav plinskog centralnog grijanja iako su time umanjili vlastite plaće (ni ne sanjajući da će uskoro morati iseliti iz zgrade).
Iako je za smještaj donacije A.T.Mimare preuređena samostanska zgrada (danas Muzejski prostor) na Jezuitskom trgu, konačno je odabrana zgrada škole na Rooseveltovom trgu. Odluka o prenamjeni u Muzejsko-galerijski prostor nije uključila i primjereno rješenje preseljenja jedne tako ugledne škole. Ta sveopća nebriga izazvala je revolt i složnost velikog nastavničkog kolektiva CUP-a da u proljeće 1986. stupi u protestni štrajk (što tada još nije bilo legalno!). Nažalost, škola je ljeti 1986. iseljena, uz bezobzirno devastiranje vrijednog inventara.
VIŠELOKACIJSKI CUP / uprava: Varšavska 17 (1986. – 1992.)
U zgradu u Varšavskoj 17 useljena je uprava, prirodoslovni kabineti, knjižnica i razredi pripremnog stupnja (1. i 2.), ali dio učionica bio je i u Gundulićevoj 12 (kamo su učenici i nastavnici pretrčavali preko dvorišta, iz sata u sat). Odatle su učenici trčali na Rooseveltov trg na ‘tjelesni’. Nisu mogli upoznati starije učenike, jer su 3. i 4. razredi bili smješteni na drugom kraju grada, u dijelu zgrade Doma kulture Pešćenica, u Ivanićgradskoj. Profesori su radili svugdje pomalo, tako da učenici nisu danima vidjeli razrednika.
OBNOVA GIMNAZIJA
Novom reformom 1990. ponovno su osnovane gimnazije. To znači da će se u okviru CUP-a osnovati tri ustanove: Prva gimnazija, Četvrta gimnazija i Upravno-birotehnička škola.
1990/91. upisana su 3 odjeljenja prvog razreda I.gimnazije u Zagrebu, u Varšavskoj 17.
DEVEDESETE 20.st (Republika Hrvatska)
Tada je započeo Domovinski rat, uzbune, prekidi nastave i dolazak prognanika. Istovremeno je gradska uprava započela gradnju nove zgrade u Novom Zagrebu, za I. i IV. gimnaziju. Zanimljivo je da se, kao i prije stotinjak godina, opet gradi na livadi – utrini, uz južni prilaz gradu, ovaj put iz smjera aerodroma. Ovu lijepu zgradu projektirali su arhitekti Ana Marija Babić-Poljanec i Goran Poljanec. Iza zgrade opet se prostire veliko srednjoškolsko igralište.
ZGRADA U UTRINAMA, Avenija Dubrovnik 36
U nju su I. i IV. gimnazija uselile u siječnju 1993., svaka tek s odjeljenjima 1.-3. razreda (dio profesora stoga privremeno radi i u Upravno-birotehničkoj školi). Zgrada je svečano otvorena 23. prosinca 1993. Od jeseni 1993. gimnazija je kompletna, sa sva 4 razreda. Prva generacija maturirala je u lipnju 1994., postigavši vrhunske rezultate na upisima na fakultete.
Dok traje rat, učenicima je bilo važno da zgrada ima prostrano podrumsko sklonište (danas iznajmljeno Državnom arhivu). U prepunim učionicama sjedili su mnogi prognani i izbjegli učenici kojima su nastavnici nastojali ublažiti ratne traume.
Hrvatsko školstvo potresali su 1994.-1998. veliki štrajkovi, u kojima je kolektiv Prve ostao jedinstven. Bez obzira na učinkovitost štrajkova, nastavnici Prve pametno su ih iskoristili, okupivši se na tečaj informatike, sređivanje administracije i druženje.
Obnovljeni kolektiv I. gimnazije trudio se oživjeti tradicije nekadašnje gimnazije pa tako i tiskanje Ljetopisa, koji prvi put ponovo izlazi 1993. Zalaganjem ravnatelja i nastavnika I. gimnazija postaje jedna od najopremljenijih škola u Hrvatskoj, kao i jedna od prvih škola s web adresom.
Veliki je broj profesora koji su mentori studentima Filozofskog i Kineziološkog fakulteta te PMF-a. U Prvoj se polažu stručni ispiti iz geografije te tjelesne i zdravstvene kulture. Može se podičiti i brojnim profesorima promoviranima u profesore-mentore i savjetnike.
Učenici Prve sudjeluju na gotovo svim natjecanjima srednjoškolaca, gdje često ostvaruju vrhunske pa i najviše rezultate (u znanju, stvaralaštvu ili sportu). Zamjetan je i u humanitarni rad.
U povodu 150. obljetnice, I. gimnaziji je 31. svibnja 2004. uručena Nagrada Grada Zagreba. Obljetnica je 20. studenog 2004. obilježena prigodnim koncertom u dvorani ‘Vatroslav Lisinski’.
Obnovljena Prva stvorila je i nove tradicije, poput osmišljenih proslava završnog dana, tzv ‘norijade’ i vrlo lijepe svečanosti dodjele maturalnih svjedodžbi u auli.
Stoga je I. gimnazija i dalje elitna škola kojoj se bivši učenici rado vraćaju, ne samo da proslave obljetnicu svoje mature, već i da u školu upišu svoju djecu pa i unuke. Jer, upravo je to tradicija ove škole.
Volite svoju Prvu gimnaziju i ponosite se njome!
Drinka Trinajstić
