OBILJE NOSTALGIJE (UZ SAMO JEDNO ZRNO GOR\u010cINE)<\/p>\n
Na jo\u0161 jednu \u201eokruglu\u201c godi\u0161njicu Prve gimnazije poku\u0161avam se prisjetiti pro\u0161lih desetoljetki kojima sam bila prisutna. One iz 2004. godine, jubilarne\u00a0 stotinu pedesete, gotovo svi se jo\u0161 dobro sje\u0107amo uz Spomenicu koja je nastala za tu priliku. A prije toga?<\/p>\n
A govorim o zgradi na Rooseveltovu trgu 5. To je zgrada u kojoj je Prva gimnazija \u017eivjela i djelovala od 1895.\u00a0 godine (kad je i izgra\u0111ena) do 1986. Izgra\u0111ena je upravo zato da u njoj bude \u0161kola. A kada je osamdesetih godina jedan bogati gospodin izrazio beskompromisni zahtjev da njegova zbirka umjetnina bude smje\u0161tena upravo u toj zgradi (ina\u010de on nosi dalje svoju zbirku!), naravno, udovoljeno mu je i \u0161kola je iseljena.<\/p>\n
Stvarno, znaju li danas mladi (i oni ne vi\u0161e tako mladi) da\u00a0 zgrada na Rooseveltovu trgu 5 nije muzej? Nije! To je zgrada gimnazije koju su iselili da bi u nju smjestili muzej.<\/p>\n
A bilo je lijepo raditi i u\u010diti u toj zgradi.<\/p>\n
Ne govori to optimizam sje\u0107anja. Nije to ono \u201epamtim samo sretne dane\u201c. Bilo je, naravno, i problema, raznoraznih.\u00a0 O\u0161te\u0107eni parketi u dvorani za tjelesni (zbog kojih su u\u010denici ponekad izlazili s uganutim gle\u017enjevima), grijanje koje ponekad (i malo \u010de\u0161\u0107e nego ponekad) nije radilo, pa su u\u010denici radijatore prozvali \u201ehladijatorima\u201c… Naravno, nekako se uvijek doga\u0111alo da nema novca za popravke. Ali kad se krenulo u prenamjenu zgrade, sredstva su se \u010dudesno prona\u0161la, i to ogromna. No dobro, ne\u0107emo sad o tome… neko vrijeme…<\/p>\n
Bilo je lijepo raditi i u\u010diti u Prvoj gimnaziji na Rooseveltovu trgu 5.<\/p>\n
Fasada je bila tople \u017eute boje, poput one na obli\u017enjim zgradama, a ne ove hladne sive u koju su je prebojili kad se uselio muzej. Prozori su gledali prema travnjaku,\u00a0 cvjetnjaku, obilju zelenila. Vidjelo se sve do tramvajske stanice, tako da su u\u010denici iz svojih razreda mogli dobro vidjeti ako netko od profesora kasni i \u017euri prema \u0161koli. Zato nam je ravnatelj govorio: \u201eAko ve\u0107 kasni\u0161, kasni dostojanstveno, a ne da ti se u\u010denici smiju s prozora dok tr\u010di\u0161.\u201c Zbornica je bila relativno mala prostorija s odvojenim prostorom za garderobu. Topli, intimni prostor u kojem smo rado boravili. Kada su nas 1977. godine integrirali (zajedno s \u010cetvrtom gimnazijom) u Centar usmjerenog obrazovanja za upravu i pravosu\u0111e, preselili su nas u zbornicu \u010cetvrte gimnazije koja je bila gotovo dvostruko ve\u0107a, a od na\u0161e zbornice nastale su administrativne prostorije. U po\u010detku nam se znalo dogoditi da bez razmi\u0161ljanja zalutamo u ra\u010dunovodstvo i referadu i zbunjeno za\u017eelimo dobar dan pretvaraju\u0107i se da smo ba\u0161 po\u017eeljeli navratiti da ih pozdravimo.<\/p>\n
\u0160kolu ne \u010dine samo zidovi i lokacija (ili ipak, donekle?), ve\u0107 ljudi. A s tim ljudima \u2013 kolegama i u\u010denicima- bilo je tako dobro raditi. Veselila sam se dolasku na posao, susretu s kolegicama i kolegama, ulasku u razred, u\u010denicima s kojima se moglo razgovarati, raspravljati, preispitati i obogatiti svoja i njihova razmi\u0161ljanja. Nau\u010diti ih ne\u0161to, a i nau\u010diti pone\u0161to od njih. (Stvarno, onda smo razgovarali, a ne \u201epri\u010dali\u201c \u2013 kako to danas gotovo svi ka\u017eu. Za\u0161to sada ka\u017eu \u201epri\u010dati\u201c umjesto \u201erazgovarati\u201c? Mo\u017eda zato \u0161to sve vi\u0161e govorimo jednosmjerno, zato \u0161to sve vi\u0161e zaboravljamo slu\u0161ati jedni druge?) Zamislite, nije postojao nikakav pravilnik o ocjenjivanju i provjerama znanja! Sve smo rje\u0161avali razgovorom i dogovorom o terminima pisanih provjera. Istina, onda ih nismo pisali toliko mnogo kao sada. Bitnije su nam bile usmene provjere. Umije\u0107e prepisivanja\u00a0 postojalo je i onda, iako ne tako sofisticirano kao danas. Knjiga ili bilje\u017enica ispod klupe, \u201e\u0161alabahter\u201c vi\u0161e ili manje ma\u0161tovito sakriven, ali naj\u010de\u0161\u0107e otkriven bez ve\u0107eg napora. Ali zato je postojalo umije\u0107e \u0161aptanja, individualizirano i u\u010dinkovito, a danas je gotovo i\u0161\u010dezlo (osim, naravno, putem onih aparati\u0107a, slu\u0161alica, \u0161to li… ali to vi\u0161e nije ono \u201eosobno umije\u0107e\u201c).<\/p>\n
Sje\u0107a li se jo\u0161 netko da je sedamdesetih i ranih osamdesetih godina zgrada na\u0161e \u0161kole bila \u201e\u0161kola za slikanje\u201c na televiziji? Kad god bi se govorilo o nekom problemu ili novostima iz \u0161kolstva, na ekranu se pojavljivala na\u0161a zgrada. A onda, kad je gospodin postavio ultimativni zahtjev za smje\u0161taj svoje zbirke umjetnina, vi\u0161e je nije bilo \u201ena slikanju\u201c, barem ne u kontekstu \u0161kolstva.(Pitam se za\u0161to…) Ulogu \u201egimnazije za ekran\u201c dobila je zgrada u Kri\u017eani\u0107evoj ulici, ima je jo\u0161 i danas. No ipak, zadnjih godina primje\u0107ujem da se slike iz na\u0161e Prve ponovno pojavljuju na televiziji, sada iz nove zgrade, i to iz njezinih interijera.<\/p>\n
Kao \u0161to znamo, 1990. je \u201evra\u0107ena titula\u201c i ponovo uveden program gimnazije. Iste te godine doznali smo na sjednici, prvog dana nastavne godine, da se definitivno selimo u Novi Zagreb, samo se treba strpjeti dok nam dovr\u0161e zgradu u Utrini. Sjednica je zapo\u010dela u velikoj u\u010dionici na\u0161eg privremenog smje\u0161taja u Var\u0161avskoj ulici, a zavr\u0161ila je u dvori\u0161tu, prekinuta prili\u010dno jakim potresom koji je ba\u0161 tada pogodio Zagreb. Koincidencija ili simbolika? Ma, ne! Tek zanimljiva slu\u010dajnost.<\/p>\n
U novu zgradu uselili smo se 1993. godine. Lijepa, nova gra\u0111evina, kabineti za svaki predmet, suvremena oprema, obilje svjetla… A i na lokaciju smo se brzo navikli. Tek je nama iz \u201estare garde\u201c bilo iritantno obja\u0161njavati neupu\u0107enim sugovornicima da \u0161kola u Utrini nije nikakva nova \u0161kola, ve\u0107 najstarija zagreba\u010dka realna gimnazija, koja je,eto, imala stambenih problema pa je slijedila put mnogih starih Zagrep\u010dana sa sli\u010dnim problemima. Odgovor je naj\u010de\u0161\u0107e bilo odmahivanje rukom (ili adekvatni verbalni komentar), ali nije va\u017eno. Ipak smo ih informirali.<\/p>\n
I bilo je dobro. Dobri u\u010denici (ne govorim o ocjenama, one su \u2013 naravno – raznolike, ve\u0107 o njihovim ljudskim kvalitetama), veliki i sve ve\u0107i dobni raspon u zbornici, koji je doprinosio raznolikosti i kvaliteti rada, atmosfere i razmi\u0161ljanja \u2013 a uvijek se sve to stapalo u uzajamno razumijevanje i po\u0161tovanje.<\/p>\n
U jednom tekstu o na\u0161oj \u0161koli (napisanom prije skoro devetnaest godina) upitala sam se: \u201eHo\u0107e li se tradicija rasplinuti u vremenu koje dolazi ili \u0107e se stopiti s njim u novu kvalitetu?\u201c Danas znam odgovor: tradicija i ugled Prve gimnazije su obnovljeni i sa\u010duvani, prilago\u0111eni novom vremenu i okolnostima.<\/p>\n
Dok prelistavam ljetopis-spomenicu iz 2004. godine, vidim mnoga imena poznatih ljudi koji su bili u\u010denici Prve. Danas bi se tom popisu mogla dodati nova imena, poznata i uspje\u0161na na najrazli\u010ditijim \u017eivotnim podru\u010djima. Ne govorim sada o njima. Mislim da uspje\u0161nim ljudima moramo smatrati prije svega i sve one svoje biv\u0161e u\u010denike \u010dija imena i lica ne\u0107emo susresti u medijima: one koji predano i s ljubavlju rade svoj posao, bez obzira na stupanj kvalifikacije, akademske titule i sli\u010dna obilje\u017eja. To su svi oni koji su iz na\u0161e \u0161kole iza\u0161li kao dobri ljudi. Takvih je nebrojeno mnogo i nemogu\u0107e ih je sada sve navesti, ali pamtimo im imena, lica, situacije i doga\u0111aje iz razreda i sa \u0161kolskih hodnika. I svi su oni, zajedno s nama iz zbornice, na\u0161a stara i nova, neuni\u0161tiva i neprolazna \u2013 Prva gimnazija.<\/p>\n
<\/p>\n
Olga Car Bordukalo<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
OBILJE NOSTALGIJE (UZ SAMO JEDNO ZRNO GOR\u010cINE) Na jo\u0161 jednu \u201eokruglu\u201c godi\u0161njicu Prve gimnazije poku\u0161avam se prisjetiti pro\u0161lih desetoljetki kojima sam bila prisutna. One iz 2004. godine, jubilarne\u00a0 stotinu pedesete, gotovo svi se jo\u0161 dobro sje\u0107amo uz Spomenicu koja je nastala za tu priliku. A prije toga? godine gimnazija je jo\u0161 \u201esvje\u017ee rehabilitirana\u201c i tek […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"class_list":["post-458","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/458","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=458"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/458\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":459,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/458\/revisions\/459"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=458"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}