![\"\"](\"https:\/\/www.prva.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/10\/naslovnica1-162x300.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/www.prva.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/10\/naslovnica-2-154x300.jpg\")
<\/p>\n <\/p>\n
\n\u201eNi jedan umjetnik ne podnosi stvarnost\u201c – Nietzsche<\/strong><\/h3>\n<\/blockquote>\n
Dobrodo\u0161li na umjetni\u010dki blog \u201eArt caffea Prva\u201c kreativnog dvojca, pomalo izvan stvarnosti, ali ipak uvijek u kontekstu umjetnosti: Adrijana Vujice Markovi\u0107a (3.b) te profesorice Helene Begi\u0107.\u00a0 Iz razli\u010ditih pri\u010da i stajali\u0161ta, generacija i interesa, donosimo vam niz tekstova i osvrta na knji\u017eevnost, slikarstvo, film, dizajn, filozofiju, glazbu\u2026<\/strong><\/p>\n
\u201e\u017deli\u0161 znati? \u017deli\u0161 osje\u0107ati? \u010citaj! \u2013 slogan je pod kojim se odvija kampanja Ministarstva kulture i medija koji je 2021. godinu\u00a0 proglasio Godinom \u010ditanja, mi smo se\u00a0 tim povodom odlu\u010dili upravo za tekst na\u0161eg mladog urednika Adrijana Vujice Markovi\u0107a: \u201ezanima me vi\u0161e manje sve, a posebno devijantnost i krhkost ljudskih zajednica i pojedinaca. Interesiraju me svevremene, moderne problematike dru\u0161tva koje obja\u0161njavam filozofskim, sociolo\u0161kim i povijesnim teorijama.\u201c Svojim je kriti\u010dkim osvrtom ove godine nagra\u0111en jednim od 10 najboljih Lidranovaca na dr\u017eavnoj razini te smotre. Pa kako bolje zapo\u010deti nego ba\u0161 s mladim piscima.<\/strong><\/p>\n
Njegov nagra\u0111eni tekst donosimo u cjelosti.<\/strong><\/p>\n
U\u017eivajte u tekstu, u\u017eivajte u \u010ditanju, u\u017eivajte u \u017eivotu! Dobro nam do\u0161li!<\/strong><\/p>\n
<\/p>\n
Ako je Nina Nina, tko je onda Nina?<\/strong><\/h4>\n
Komentar svevremenog nacionalizma \u201eiz vlastitog dvori\u0161ta\u201c<\/strong><\/h4>\n
Osvrt na film Srbenka<\/em><\/h4>\n
Mu\u010dnina. Strah. Razo\u010daranje. Bol. Tuga. Osje\u0107aji su to koji ostaju nakon dokumentarnog filma Srbenka<\/em> redatelja Neboj\u0161e Slijep\u010devi\u0107a. Oni su nu\u017ean i integralni \u201esastojak\u201c svakog iole ljudskog osvrta na njega. U tom vrtlogu emocija rije\u010di postaju ogroman teret. Jezik se povla\u010di sam u sebe. Rije\u010di se \u010dine nemo\u0107nima, malima i protra\u0107enima u neproduktivnoj buci u kojoj \u017eivimo. Odvi\u0161e su bezna\u010dajne da bi se s vrtlogom nosile, da bi ga opisale i racionalizirale, kognitivno spoznale,\u00a0 proradile i preradile u suvisao osvrt. Je li mogu\u0107e pisati osvrt na film Srbenka<\/em> o kojemu \u010ditatelj ne\u0107e stvoriti mi\u0161ljenje ve\u0107 kod naslova, unaprijed ga prigrliv\u0161i ili osporiv\u0161i? U tom smislu, mo\u017eda bi razumna odluka bila pre\u0161utjeti misli i osje\u0107aje, spakirati svoj emocionalni vrtlog u neku malu kutijicu i pospremiti ju na neko sigurno mjesto. Bilo bi, isto tako, razumno za\u017eeljeti bar da nas drugi cenzurira kako ne bismo bili primorani cenzurirati sami sebe i tako do\u017eivjeti najve\u0107i poraz, biti u\u0161utkan vlastitim rukama. No na to nemamo pravo dok ne ogovorimo na naoko jednostavno pitanje: Tko je Nina, gotovo sporedan lik u filmu, njegov po\u010detak i kraj, njegova su\u0161tina i vi\u0161a svrha? Na ostala pitanja koja (p)ostavlja film neka odgovaraju pametniji i hrabriji. Neka se oni bak\u0107u s bukom u kojoj film supostoji.<\/p>\n
Mo\u017eemo po\u010deti ovako: Nina u vrijeme snimanja kadrova filma ima dvanaest godina. \u017divi u Hrvatskoj. Glumila je u predstavi Olivera Frlji\u0107a o djevoj\u010dici Aleksandri, simboli\u010dki gledano, djevoj\u010dicu Aleksandru kojoj je banalnost zla okon\u010dala \u017eivot. Nina je, prema tome, i dalje Nina, jedna jedina i neponovljiva osoba koja se mo\u017eda mu\u010di s matematikom, koja je mo\u017eda zaljubljena u nekog napuhanca u susjednom razredu, koju mo\u017eda obo\u017eava susjeda s \u010detvrtog kata jer je ljubazna i draga, a koja istodobno nervira susjedu s prvog jer ju uznemiruje glasnim pjevanjem. Djevoj\u010dica je to koja mo\u017eda koluta o\u010dima kad joj mama ka\u017ee da obuje papu\u010de, koja strepi od neuspjeha, koja se mo\u017eda glasno i zarazno smije. Mogu\u0107e je da obo\u017eava jesti smoki s jogurtom (i jo\u0161 mljacka dok jede), mo\u017eda se boji visine, ne podnosi ku\u0107anske poslove, voli naran\u010dastu boju i more. Nina nije Aleksandra, ali istovremeno Nina je, ipak, mo\u017eda pomalo Aleksandra. Mo\u017eda. Ono \u0161to mo\u017eemo pretpostaviti s ve\u0107om sigurno\u0161\u0107u je da se Nina boji, osje\u0107a mu\u010dninu, zbunjena je. U filmu nam svjedo\u010di o tome da nije to\u010dno znala re\u0107i naziv za zami\u0161ljenu zajednicu koju je netko stolje\u0107ima zami\u0161ljao umjesto nje, a da ju nije ni pitao. Zajednici navodno po ro\u0111enju pripada, premda ve\u0107inu pripadnika te zajednice uop\u0107e ne poznaje i ne zna ni\u0161ta o njima. Dugo je o tome \u0161utjela. Ipak je, uz dugu stanku, u za nju dramati\u010dnom trenutku, pred velikim auditorijem to \u201epriznala\u201c. Na Nininim je le\u0111ima meta koju mo\u017eda nosi i od ranije. Na kraju filma Nina, nakon svojeg \u201epriznanja\u201c, bje\u017ei sama rije\u010dkom ulicom, \u201eprogonjena\u201c kamerom, a zapravo progonjena na\u0161im mislima, vrijednostima i osje\u0107ajima. No bila je br\u017ea. Za\u0161to Nina bje\u017ei? Doista, zapitajmo se, za\u0161to Nina bje\u017ei? Za\u0161to, dovraga? Tko je Nina?<\/p>\n
Na\u0161e du\u0161e su Nina jer kao i ona bje\u017ee od mr\u017enje, \u017eele biti prihva\u0107ene? Otkud joj ta meta na le\u0111ima? Kome je na ni\u0161anu? Za\u0161to nekome Nina smeta? Zato \u0161to se oglu\u0161uje na maj\u010dine upute i zahtjeve, zato \u0161to glasno pjeva i ne posprema krevet, jer jo\u0161 ne zna da je taj napuhanac iz susjednog razreda zapravo samo nesiguran u sebe?<\/p>\n
Pravimo li se \u201eludi\u201c ako postavljamo ova pitanja? Osvrt, \u010dini se, nije \u017eanr u kojemu je mogu\u0107e prekora\u010diti bezna\u0111e komunikacije jezikom koji \u0107e samo bespotrebno uslo\u017enjavati tako jednostavan odgovor na pitanje: Tko je Nina? Pa, Nina je Nina. Tko drugi? \u0160to drugo od onoga \u0161to Nina jest? Svakom drugom odgovoru se humani jezik opire.<\/p>\n
U osvrtu se, kao neki napuhanci sli\u010dni onom mo\u017eebitnom Nininom prijatelju iz susjednog razreda, mo\u017eemo razbacivati pojedinim idejama stvorenima prije nas i te\u0161ko da \u0107e nas netko suvisao opovrgnuti. U historiografiji je poznato da je nacija zami\u0161ljena zajednica o \u010demu je pisao povjesni\u010dar Benedict Anderson. Prema njegovoj kompleksnoj teoriji o podrijetlu nacija i nacionalizama, Nina nema nikakvu \u201egenetsku gre\u0161ku\u201c. Nitko nema \u201egenetsku gre\u0161ku\u201c, nego nas je tako roda donijela, uplakane, neza\u0161ti\u0107ene i gole da se nosimo s tu\u0111im izborima i idealima. Tako\u0111er, uzaludno je pitati za\u0161to Aleksandre vi\u0161e nama jer je filozofkinja Hannah Arendt odavna zlo proglasila banalnim i time zatvorila vrata poku\u0161ajima suvislih tuma\u010denja njegovih uzroka. Ista banalnost pla\u0161i i Ninu. Onima koji bi \u201epucali\u201c argumentom o \u201ena\u0161oj\u201c i \u201enjihovoj\u201c Nini za\u010depljena su usta idejom psihologa Paula Blooma da je empatija prekarna, prevrtljiva i ambivalentna te da se \u010desto izobli\u010duje u osvetu kao svoju suprotnost. Tako\u0111er, smatra Bloom, \u010diniti zlo ne zna\u010di nu\u017eno nisku razinu empatije, kao \u0161to ni susprezanje od zla nije znak njezine visoke razine. Na tom tragu je filozofkinja Judith Butler objasnila kapacitete zajednica da \u017eale i \u017ealuju za \u017ertvama koje su dio na\u0161e zajednice nasuprot \u017ertvama koje to nisu. Ukratko, mo\u017ee nam se dogoditi da si tepamo da smo empati\u010dni, a zapravo smo samo okrutni i nepromi\u0161ljeni sadisti. Sve spomenute ideje su prete\u0161ka artiljerija, prekomjerno granatiranje u bitci za svijet u kojem se Nina ne\u0107e bojati i u kojem Nina ne\u0107e bje\u017eati. Strategijom uprezanja znanja svijeta, te\u0161ko \u0107emo umiriti svoju potrebu da govorimo (i vri\u0161timo), a istovremeno i potrebu da spakiramo ranije spomenuti vrtlog emocija u kutijicu na sigurno mjesto. No, nema sigurnog mjesta. Odgovor o tome tko je Nina donosi nespokoj.<\/p>\n
Za kraj, kao zalog za odgovor na pitanje tko je Nina, zamislite dijete \u010dija vam nacionalnost ne zvu\u010di kao psovka. To dijete voli smoki s jogurtom, isto kao Nina (dodu\u0161e, ne mljacka), ne podnosi no\u0161enje papu\u010da i njegovi mu govore da \u0107e mu o\u010di ostati \u201enahero\u201c od tolikog kolutanja svaki put kada mu zadaju neki ku\u0107anski posao. Ne mu\u010di ga toliko matematika, koliko fizika. Njegova zgrada ima samo tri kata pa ga ne mo\u017ee voljeti susjeda s \u010detvrtog, a susjedi kat ni\u017ee ga toleriraju jer ne pjeva nego stalno fu\u0107ka kao njegov deda. Valjda zato. Ne boji se visine, ali se boji zla, kao i Nina. To se dijete boji da \u0107e \u010desto morati pre\u0161u\u0107ivati sve \u0161to mu je jasno kao dan. I ono je, kao i Nina, jedna jedina neponovljiva osoba, a uz to, imaju i puno toga zajedni\u010dkog. Danas su \u010dak i pribli\u017eno istih godina. Nina je malo mla\u0111a. Zna\u010di li to da i to dijete mora bje\u017eati kao Nina? Apsolutno. Bez odga\u0111anja. Kuda? Pa, gdje drugdje nego ususret Nini!<\/p>\n
<\/p>\n
Adrijan Vujica Markovi\u0107<\/p>\n
<\/p>\n
\u00a0<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\u201eNi jedan umjetnik ne podnosi stvarnost\u201c – Nietzsche Dobrodo\u0161li na umjetni\u010dki blog \u201eArt caffea Prva\u201c kreativnog dvojca, pomalo izvan stvarnosti, ali ipak uvijek u kontekstu umjetnosti: Adrijana Vujice Markovi\u0107a (3.b) te profesorice Helene Begi\u0107.\u00a0 Iz razli\u010ditih pri\u010da i stajali\u0161ta, generacija i interesa, donosimo vam niz tekstova i osvrta na knji\u017eevnost, slikarstvo, film, dizajn, filozofiju, glazbu\u2026 […]<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[85],"tags":[],"class_list":["post-10048","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10048","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=10048"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10048\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10054,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10048\/revisions\/10054"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=10048"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=10048"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=10048"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}