![\"Simone](\"https:\/\/www.prva.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/11\/slika-simone-300x215.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
\u201e\u017denom se ne ra\u0111a. \u017denom se postaje\u201c – Simone de Beauvoir<\/em><\/strong><\/p>\n Egzistencijalisti\u010dki diskurs \u010desto se predstavlja istim autorima, njihovim opusima i idejama. Zna\u010dajnim autorima smatraju se filozofi i knji\u017eevnici kao \u0161to su Jean Paul Sartre, Soren Kierkegaard, Albert Camus, Samuel Beckett i Franz Kafka dok se od re\u017eisera neupitno isti\u010de Ingmar Bergman. Kako to \u010desto biva u oblikovanju kanona, odre\u0111eni su autori potisnuti, a njihovi opusi nisu valjano vrednovani. Ime Simone de Beauvoir obi\u010dno nije spominjano, cijenjeno ni prepoznato kao ime jedne od klju\u010dnih filozofkinja dvadesetog stolje\u0107a koja ima veliki potencijal izgradnje egzistencijalisti\u010dkog diskursa. Upravo zbog toga, kako bi autoricu otkrila \u0161ira \u010ditateljska publika, va\u017eno je predstaviti njezine ideje i djela, re\u0107i ne\u0161to o va\u017enosti autorice za filozofiju i knji\u017eevnost. Klju\u010dno je spomenuti i njezin utjecaj na feministi\u010dku teoriju, kao i njezinu cjelo\u017eivotnu borbu za prava \u017eena.<\/p>\n Simone de Beauvoir, punim imenom Simone Lucie Ernestine Marie Bertrand de Beauvoir ro\u0111ena je u Parizu 9. sije\u010dnja 1908. godine. Put prema filozofiji otvoren joj je od najranije dobi. Naime, u knjizi Uspomene dobro odgojene djevojke <\/em>tvrdi kako je upravo borba za individualisti\u010dku ideologiju njezina oca s jedne strane te konvencionalizma njezine majke s druge, glavni razlog zbog kojeg je postala intelektualka. Osim \u0161to je njezin \u017eivot obilje\u017eila krvava borba za feminizam, \u017eenu kao individualno bi\u0107e, treba spomenuti i njezine radove na temu egzistencijalisti\u010dke etike. U okvirima filozofske misli bavi se temom apsolutne slobode u korelaciji s realnim uvjetima, vrlo \u010desto povezuju\u0107i svoje radove s Hegelovim.<\/p>\n Me\u0111utim, kada govorimo o Simone de Beauvoir, u obzir valja uzeti povijesni kontekst njezina stvaranja, kontekst u kojem danas promatramo njezine misli i ideje te aktualizirati njezine klju\u010dne ideje u modernom svijetu. U njezinu opusu va\u017eno mjesto zauzima esej \u00a0Drugi spol. <\/em>U njemu Beauvoir zaklju\u010duje kako biolo\u0161ki aspekt razlike mu\u0161karca i \u017eene ne mo\u017ee biti jedini, klju\u010dni razlog potla\u010denosti \u017eene, ve\u0107 se za dublju analizu tog fenomena \u017eena mora sagledati u ontolo\u0161kom, ekonomskom i dru\u0161tvenom kontekstu. Na temelju istra\u017eivanja \u017eenskog sufra\u017eetskog pokreta dolazi do zaklju\u010dka da su \u017eene poput Rose Luxemburg i Marie Curie demonstrirale da nije \u017eenska inferiornost ono \u0161to odre\u0111uje njihovu povijesnu neva\u017enost, ve\u0107 je obrnuto: njihova povijesna bezna\u010dajnost smjestila ih je na margine te ih je i u\u010dinila inferiornima. Klju\u010dna teza o ”prokletstvu” \u017eene zbog svojevrsnog ”monopola nad \u017eivotom” koji je stvorio mu\u0161karac, naime, mo\u017ee se aktualizirati i danas. Dolazi li uop\u0107e vrijeme u kojem takve ideje gube na zna\u010daju, gube na svrsi? Postoji li uop\u0107e svijet u kojem svevremena, nametnuta inferiornost \u017eene prestaje i nestaje?<\/p>\n Danski dramati\u010dar Henrik Ibsen u svojoj drami Nora<\/em> bavi se nu\u017eno\u0161\u0107u humanizma u modernom svijetu te problematikom ”otkri\u0107a” vlastitog, ljudskog identiteta u kontekstu lociranja vlastite patnje. Naime, Ibsen se bavi ”otkri\u0107em”, svojevrsnim pronalaskom identiteta tijekom procesa patnje, odnosno trenutkom istinske spoznaje vlastitog o\u010daja i nezadovoljstva. Tu je egzistencijalisti\u010dku ideju opisao Kierkegaard, rekav\u0161i kako se jasno\u0107a o vlastitoj patnji i o\u010daju mo\u017ee spoznati samo u trenutku kada je prisutna jasno\u0107a o sebi samome. Stoga, povezav\u0161i ova tri autora, mo\u017eemo zaklju\u010diti kako Simone de Beauvoir poku\u0161ava doku\u010diti i locirati problematiku svevremene patnje i isklju\u010denosti \u017eene iz dru\u0161tva. Ona poku\u0161ava opisati krhki identitet \u017eene, ambivalentnost ljudske patnje te poku\u0161ava otvoriti put za odgovor na klju\u010dno, naizgled jednostavno pitanje: tko je \u017eena?<\/p>\n Tek odgovorom na spomenuto pitanje mogu\u0107e je, smatra Simone de Beauvoir, preciznije locirati mjesta patnje pojedine \u017eene. Bez odgovora na to pitanje, feministi\u010dka nastojanja samo su mikroskopski koraci razumijevanja i ”osloba\u0111anja” \u017eene.<\/p>\n Adrijan Vujica Markovi\u0107, 3.b<\/strong><\/p>\n Emancipacija ili za\u0161to \u010ditati Ibsena danas? <\/strong><\/em><\/p>\n emancipacija<\/em> – lat.\u00a0<\/em>emancipatio:<\/em>\u00a0 oslobo\u0111enje od zavisnosti, podlo\u017enosti, ugnjetavanja, stjecanje neovisnosti, osamostaljenje<\/em><\/p>\n \u017denskim pitanjem u knji\u017eevnosti ozbiljnije se u 19. st. pozabavio norve\u0161ki dramati\u010dar Henrik Ibsen.U njegovoj drami \u201eKu\u0107a lutaka\u201c upoznajemo Noru, junakinju drame, \u017eenu uglednog odvjetnika Helmera i \u010dlanicu jedne standardne gra\u0111anske obitelji. U skladu s naslovom, Nora je kao lutka uvijek bila kontrolirana, odgojena da bude podlo\u017ena mu\u0161karcu. Cijelu mladost odrastala je kao osoba bez identiteta, ali i \u017eivjela u uvjetima u kojima ga nije ni mogla stvoriti. Naravno, najve\u0107i problem je \u010dinjenica \u0161to sama Nora nije bila svjesna kaveza u kojem je \u017eivjela te kako je kao predmet bila samo prenesena iz o\u010devog u Helmerovo vlasni\u0161tvo. Nesvjesna svoje situacije, Nora prihva\u0107a \u0161to se prema njoj mu\u017e pona\u0161a kao prema naivnom djetetu. Upravo Helmerove umanjenice za Noru, pod krinkom \u201eod milja\u201c , pokazuju kako ju on do\u017eivljava. U tim lijepim rije\u010dima skriva se posesivnost i omalova\u017eavanje. Na vrhuncu drame Helmer saznaje za pismo koje je ostavio Krogstad, u kojemu se otkriva da ga je Nora tra\u017eila da posudi novac. Helmer bijesno optu\u017euje Noru da mu je uni\u0161tila budu\u0107nost te joj zabranjuje odgajati djecu. Nakon toga dolazi novo pismo u kojemu Krogstad vra\u0107a i poni\u0161tava ugovor, Helmer sretno uzvikuje kako je spa\u0161en, baca ugovor u vatru i \u201evelikodu\u0161no\u201c opra\u0161ta Nori. U tom trenutku, Nori se otvaraju o\u010di jer shva\u0107a da je osam godina \u017eivjela sa strancem, sa sebi\u010dnom osobom kojoj je dobra slika u dru\u0161tvu jedina va\u017enost. Helmer jo\u0161 ne shva\u0107a da je u\u010dinio i\u0161ta krivo, ponavlja kako joj je oprostio, a to ga zapravo \u010dini jo\u0161 ve\u0107im mu\u0161karcem. Ona postaje jo\u0161 vi\u0161e njegovo vlasni\u0161tvo jer \u0107e on nadalje kao ucjenu mo\u0107i spomenuti svoj veliki oprost. Nora shva\u0107a kako zapravo nikada nije bila sretna, nego vesela, kako ju Helmer nikada nje volio, nego mu je bilo ugodno misliti da ju voli te kako je njihova ku\u0107a bila ku\u0107a lutaka, ona kao Helmerova, a djeca kao njihove lutke. Nora odlu\u010duje oti\u0107i u nadi da prona\u0111e samu sebe, a to mora u\u010diniti sama pa iza sebe ostavlja Helmera i djecu. Nori se najvi\u0161e zamjera \u0161to je odbacila ulogu majke, no ona mora u\u010diniti tu \u017ertvu jer ne mo\u017ee \u017eivjeti u strahu da odgaja djecu koja \u0107e postati ljudi bez identiteta. Ako ga ona nema, kako \u0107e ga djeca dobiti?<\/p>\n Ovakvim kontraverznim zavr\u0161etkom, Ibsen daje kritiku tradicionalnim patrijarhalnim obiteljskim odnosima u dru\u0161tvu. Ulazi u \u017eivot obi\u010dne gra\u0111anske obitelji te isti\u010de \u010dinjenicu kako je brak dru\u0161tvena institucija u kojoj mu\u0161karac i \u017eena zasigurno nemaju jednak polo\u017eaj. Jedna od Ibsenovih izreka glasi: \u201c\u017dena ne mo\u017ee biti ono tko jest u modernom dru\u0161tvu koje je prete\u017eno orijentirano mu\u0161karcima, sa zakonima koje su stvorili mu\u0161karci te sucima i odvjetnicima koji prosu\u0111uju \u017eenstvenost s mu\u0161kog stajali\u0161ta.\u201d \u201eKu\u0107a lutaka\u201c predstavlja prekid ljubavne drame i donosi dru\u0161tveno anga\u017eiranu dramu u kojoj \u017eensko pitanje postaje pitanje ljudskog samoostvarenja. Likom Nore, Ibsen otvara vrata feminizma te pokazuje zna\u010daj emancipacije pojedinca. Neosporiva je \u010dinjenica da svaki pojedinac zaslu\u017euje postati najprije vlastita osoba, a zatim ne\u010diji partner, roditelj, prijatelj\u2026 Nebitno radi li se o \u017eeni ili mu\u0161karcu, prvi korak prema otkrivanju smisla \u017eivota je potraga za samim sobom, otkrivanje svoje osobnosti i pronalazak svog mjesta u svijetu. Time zaklju\u010dujem da feminizam ujedno ozna\u010dava i humanizam, \u0161to postaje tema pokreta, rasprava i knji\u017eevnih djela 20. i 21. stolje\u0107a. Ali ne i samo tema knji\u017eevnosti, ozbiljan je to poziv na budnost svih nas. \u0160to se zapravo nalazi iza vrata suvremenih gra\u0111anskih obitelji? Koliko jo\u0161 Nora poku\u0161ava otvoriti vrata i oti\u0107i u no\u0107? \u2013 upravo sada.<\/p>\n Lucija Iva\u010di\u0107, 3.f<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u201e\u017denom se ne ra\u0111a. \u017denom se postaje\u201c – Simone de Beauvoir Egzistencijalisti\u010dki diskurs \u010desto se predstavlja istim autorima, njihovim opusima i idejama. Zna\u010dajnim autorima smatraju se filozofi i knji\u017eevnici kao \u0161to su Jean Paul Sartre, Soren Kierkegaard, Albert Camus, Samuel Beckett i Franz Kafka dok se od re\u017eisera neupitno isti\u010de Ingmar Bergman. Kako to \u010desto […]<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[85],"tags":[],"class_list":["post-10244","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10244","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=10244"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10244\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10248,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10244\/revisions\/10248"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=10244"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=10244"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=10244"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"https:\/\/www.prva.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/11\/slika-nore-203x300.jpg\")
<\/p>\n