![\"\"](\"https:\/\/www.prva.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/02\/canselled-200x300.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Drama U o\u010dekivanju Godota<\/em> irskog knji\u017eevnika Samuela Becketta drama je koja nam daje uvid u svevremen, kompletan um naizgled izgubljenih pojedinaca. Likovi Estragona i Vladimira \u010dekaju Godota, misti\u010dni i neotkriveni entitet. \u010cekaju ga tijekom cijele drame, \u010dime stvaraju iluziju o vlastitoj mentalnoj bolesti, neprilago\u0111enosti svijetu u kojem \u017eive. No, je li Estragon onoliko \u201elud\u201c i nevjerojatno \u010dudan koliko bismo voljeli misliti da jest te je li Vladimir mentalno bolestan ili je prikaz potpuno zdravog pojedinca u svijetu i vremenu u kojem \u017eivimo?<\/p>\n Naime, karakteristiku koju vidimo kod oba navedena lika mo\u017eemo opisati re\u010denicom \u201esve \u0107e biti u redu kad\u2026\u201c. Usudio bih se re\u0107i kako anti\u010dkog \u010dovjeka mu\u010di ista ova problematika koja mu\u010di likove drame, a koja istovremeno mu\u010di mene, moje vr\u0161njake, roditelje ili u\u010ditelje. O \u010demu se, dakle, radi? Kako bismo to mogli re\u0107i, moramo zaklju\u010diti \u0161to Vladimir i Estragon jesu, a \u0161to nisu.<\/p>\n Treba za po\u010detak re\u0107i ne\u0161to o slobodi, njezinim svojstvima i mogu\u0107nostima, ali i cijeni koju slobodan pojedinac treba platiti. Francuski egzistencijalist Jean-Paul Sartre tvrdi kako je sloboda mogu\u0107a samo kao istovremena negacija i bitka svijeta i vlastite fakti\u010dnosti. Dakle, on tvrdi kako je klju\u010dno negirati vlastitu jednodimenzionalnost, negirati \u010dinjenicu da svijet tra\u017ei i\u0161ta od \u010dovjeka te da \u010dovjek tra\u017ei i\u0161ta od sebe osim da bude slobodan. Vladimir i Estragon, dakle, nisu slobodni sve dok tra\u017ee bilo kakav entitet Godota, tko ili \u0161to god Godot bio.<\/p>\n Uvo\u0111enje pojma \u017ealjenja u cijelu jednad\u017ebu komplicira problematiku, me\u0111utim daje vrlo jednostavno rje\u0161enje. Egzistencijalist Soren Kierkegaard tvrdi kako pri svakom izboru, dakle \u010dekati ili ne \u010dekati vlastitog Godota, postoje dvije mogu\u0107e situacije – mo\u017ee se u\u010diniti ili ovo ili ono. Prema Kierkegaardu, \u010dovjek \u0107e u nekoj sferi po\u017ealiti sve \u0161to \u0107e u\u010diniti, dakle osje\u0107at \u0107e vrstu \u017ealjenja sa\u010dekao on Godota ili ne. Vladimir i Estragon zato\u010deni su u vrtlogu razo\u010daranja i \u017ealjenja, tuge i neodlu\u010dnosti, kao i svatko od nas tko \u010deka ne\u0161to nejasno, nesigurno ili nemogu\u0107e.<\/p>\n Va\u017eno je spomenuti jo\u0161 jedan fenomen. \u010covjek koji odraste, sazrije i ostari konstantno izra\u017eava nostalgiju za \u201enajljep\u0161im \u0111a\u010dkim vremenom\u201c. \u010covjek koji \u017eivi to \u201e\u0111a\u010dko vrijeme\u201c poku\u0161ava u\u0161utkati one starije govore\u0107i im kako oni ne razumiju te kako nikada ne\u0107e razumjeti, kako je danas druk\u010dije te da ne znaju \u0161to \u017eele. Ono \u0161to je u tom smislu fascinantno jest upravo to kako nostalgi\u010dni odrasli istovremeno spominju nostalgiju za mladim danima, ali i govore kako im je \u017eao \u0161to se nisu manje brinuli oko tada\u0161njih problema. Dakle, velika \u017eelja za budu\u0107no\u0161\u0107u posljedi\u010dno vodi do nostalgije i \u017eelje za pro\u0161losti, \u0161to se nadovezuje na Kierkegaardovu tezu: \u010dovjek \u017eali bio on odrastao ili dijete, \u017eivio on u budu\u0107nosti koju je \u017eelio kao dijete ili u pro\u0161losti koju \u0107e \u017eeljeti kad odraste.<\/p>\n U tom kontekstu treba spomenuti i koncept sre\u0107e. Rije\u010dima filozofa Alberta Camusa mo\u017eemo re\u0107i \u201eSre\u0107a je mogu\u0107a samo ako za nju imamo vremena, a paradoksalno tome nemamo vremena za sebe.\u201c. Kada \u010dovjek \u010deka nekog svog Godota, on \u017eivi za Godota, potpuno ignoriraju\u0107i vlastitu egzistenciju. Ako \u010dovjek \u017eivi samo \u010dekaju\u0107i fakultet ili bolji posao, on ne \u017eivi. Njegov je \u017eivot sveden na biolo\u0161ke procese te na sanjarenje. To sanjarenje nije onakvo dje\u010dje, romanti\u010dno sanjarenje. Ono je san u javi, odnosno san koji egzistira umjesto jave, san koji potpuno uni\u0161tava mogu\u0107nost \u017eivota u javi. Ne mogu re\u0107i \u201e\u017eivi u trenutku\u201c, jednostavno mi ne prelazi preko jezika jer bih se osje\u0107ao kao da sam na nekom poduzetni\u010dkom talk showu, stoga \u0107u ja to preformulirati. \u201e\u017divi u sferi u kojoj jesi, \u017eivi na na\u010din na koji mo\u017ee\u0161 i daj si vremena biti \u0161togod \u017eeli\u0161 biti. No, dok mo\u017ee\u0161, budi ono \u0161to jesi\u201c. Destruktivno sanjarenje o nekoj nesigurnoj, beskona\u010dnoj budu\u0107nosti treba zamijeniti sanjarenjem u kona\u010dnoj sada\u0161njosti, sada\u0161njosti koja nestaje svakom nadolaze\u0107om sekundom. Ta se promjenjiva sada\u0161njost zamjenjuje novom, jednako stvarnom sada\u0161njosti koju \u010dovjek na isti na\u010din mora iskoristiti.<\/p>\n Zaklju\u010dio bih mi\u0161lju filozofa Martina Heideggera, koji tvrdi kako za neki specifi\u010dan odnos prema ne\u010demu treba prvo i uop\u0107e biti slobodan za to ne\u0161to. Dakle, kako bismo mogli imati odnos prema sada\u0161njosti, klju\u010dno je biti slobodan \u017eivjeti u sada\u0161njosti, a ne postojati i \u010dekati budu\u0107nost. Kako bi \u010dovjek, dakle, bio slobodan, treba negirati svaki mogu\u0107i entitet koji slobodu kompromitira, pomiriti se s tim kako \u0107e u nekoj sferi za\u017ealiti sve \u0161to u\u010dini, ali i odlu\u010diti kako ima vremena i volje za sada\u0161njost. Sada\u0161njost nije idealna, no nije ni budu\u0107nost. Vladimir i Estragon su u ovom kontekstu, stoga, vrlo sli\u010dni nama, sigurno sli\u010dniji nego \u0161to smo mislili da jesu prije po\u010detka ovog teksta. Jednako \u017eale kao i mi, \u017eale za nedolaskom Godota kao \u0161to \u0107e za neko vrijeme re\u0107i kako \u017eale \u0161to su ga \u010dekali, \u010dak i ako on na posljetku do\u0111e i otkrije im tajnu \u017eivota.<\/p>\n Adrijan Vujica Markovi\u0107, 3.b<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Drama U o\u010dekivanju Godota irskog knji\u017eevnika Samuela Becketta drama je koja nam daje uvid u svevremen, kompletan um naizgled izgubljenih pojedinaca. Likovi Estragona i Vladimira \u010dekaju Godota, misti\u010dni i neotkriveni entitet. \u010cekaju ga tijekom cijele drame, \u010dime stvaraju iluziju o vlastitoj mentalnoj bolesti, neprilago\u0111enosti svijetu u kojem \u017eive. No, je li Estragon onoliko \u201elud\u201c i […]<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[85],"tags":[],"class_list":["post-10945","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10945","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=10945"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10945\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10948,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10945\/revisions\/10948"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=10945"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=10945"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=10945"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}