![\"\"](\"https:\/\/www.prva.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/04\/5a767884b74a78c06ee92c69db8f0574-300x269.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Jedan od najve\u0107ih starogr\u010dkih filozofa, Platon, smatrao je kako je nada entitet koji produbljuje tugu i bol, koji funkcionira kao svojevrsni katalizator patnje. Aristotel je konkretizirao nadu kao produkt \u010dovjekove hrabrosti, dok su stoici smatrali kako je nada direktno povezana sa strahom. Za\u0161to ovime uop\u0107e zapo\u010dinjem? Naime, va\u017eno je re\u0107i kako je nada<\/strong> ne\u0161to \u0161to nastaje pod utjecajem neke od emocija koje dolaze do izra\u017eaja tijekom traumati\u010dnih, te\u0161kih trenutaka. Tako\u0111er, va\u017eno je promatrati nadu kao ne\u0161to ambivalentno, personalizirano, ali prije svega kao ne\u0161to individualno, zbog \u010dega nailazimo na razli\u010dite, \u010dak i vidljivo opre\u010dne definicije nade tijekom povijesti filozofije.<\/p>\n Iako se \u010dovjek mo\u017ee nadati rje\u0161enju pojedinih problema unutar kolektiva, odnosno problema koji postoje kao prepreka ve\u0107em broju ljudi, nada je entitet \u010dija svojstva oblikujemo govore\u0107i o vlastitim emocijama, \u017eeljama i idealima. To mo\u017eemo zaklju\u010diti iz \u010dinjenice da nada nastaje kao produkt individualnih emocija, osobnog nezadovoljstva u korelaciji s nekom situacijom u kojoj se netko nalazi. \u010covjek se mo\u017ee nadati istim promjenama, ali ta nada u svakom trenutku mo\u017ee promijeniti svoj oblik. Ona mora biti oblikovana \u010dovjekovim potrebama i problematikama.<\/p>\n Korelacije izme\u0111u nade i religije vidljive su i danas, me\u0111utim klju\u010dnu ulogu igrale su tijekom povijesti. Primjerice, vjerovanje u smak svijeta 1000. godine koristi se kao jedan od klju\u010dnih povijesnih uzroka za propadanje morala i \u010dovjeka tijekom srednjeg vijeka, kao i za kasniju pojavu humanizma. Pojedinac je, pod utjecajem religije, s obzirom na to da je najava smaka svijeta tijekom povijesti gotovo uvijek bila religijske prirode, potpuno izgubio \u017eelju za \u017eivotom, radom i zabavom te je provodio vrijeme pasivno se nadaju\u0107i i mole\u0107i se. Taj se period karakterizira kao period bez novih otkri\u0107a, ideja i tuma\u010denja. \u017delja za napretkom se, naravno, ponovo stvara prolaskom 1000. godine, godine koja je ozna\u010dila prekretnicu u na\u010dinu \u017eivota ljudskih zajednica.<\/p>\n Nada, dakle, mora biti produkt vjerovanja u ne\u0161to, neovisno o tome odnosi li se to na religiju. Me\u0111utim, va\u017eno je spomenuti koncept individualnosti u kontekstu nadanja i religije, upravo zbog toga \u0161to je individualnost nu\u017ena za nadu, ali naizgled nestaje unutar religijskih dogmi. Utjecaj na \u0161ire zajednice koji ima religija naizgled ima upravo suprotan utjecaj na razvitak individualizma, kreiraju\u0107i sli\u010dne pojedince koji imaju vrlo sli\u010dna vjerovanja, isti autoritet i gotovo iste strahove. To bi posljedi\u010dno trebalo dovesti do toga da nada postoji kao entitet koji je zajedni\u010dki svim pripadnicima odre\u0111enih vjerovanja.<\/p>\n Povjesni\u010dar Richard van D\u00fclmen u svojoj knjizi Otkri\u0107e individuuma opisuje problematiku sociolo\u0161kog poimanja individualnosti. Sociologija opisuje individualnost kao pojam koji nastaje zbog razvitka novih, modernih dru\u0161tava, birokracija i novih djelatnosti. Opisuje individualnost kao proces koji je nastao upravo smanjenjem utjecaja religije na svakodnevicu. D\u00fclmen, ipak, govori kako je povijesni nastanak individualnosti nastao pod utjecajem razvitka crkve. Ono po \u010demu je njegova argumentacija originalna jest to \u0161to u tijesnu vezu dovodi dva naizgled proturje\u010dna procesa, proces socijalnog discipliniranja, koji je uvjetovao proces individualnog djelovanja, mi\u0161ljenja i otkri\u0107a individuuma. Dakle, socijalno discipliniranje dru\u0161tva upravo je ono \u0161to dovodi do discipliniranja pojedinca, koji dobiva mogu\u0107nost najve\u0107e mogu\u0107e individualnosti. Onaj koji je discipliniran u odnosu na svoje postupke dobiva mogu\u0107nost biti individualno discipliniran od Boga, \u010dime dobiva i mogu\u0107nost samostalnog obra\u0107anja Bogu. Personalizirane kazne koje izri\u010de crkva upravo su ono \u0161to dovodi do klju\u010dne individualnosti. Time mo\u017eemo re\u0107i kako svaka mogu\u0107a korelacija izme\u0111u pojedinca i Boga mora biti shva\u0107ena kao individualnost.<\/p>\n Takva vrsta individuuma dovodi do personaliziranih sankcija, ali i \u017eelje za personalizacijom nade u kontekstu religije. Samostalno obra\u0107anje Bogu omogu\u0107ilo je pojedincu da samostalno, bez uklju\u010denja crkve, bira svoju nadu. Tu je nadu oblikovao vlastitim potrebama i idealima, \u010dak i u slu\u010daju da se nadanje odnosi na rje\u0161avanje problema cjelokupnog kolektiva. To je mogu\u0107e iako je autoritet isti, upravo zbog toga \u0161to je nada u svojim korijenima individualna.<\/p>\n Zaklju\u010dno, nadanje je individualno, personalizirano svojstvo svakog \u010dovjeka, me\u0111utim povijesno je usko povezano upravo sa stvaranjem velikih religijskih skupina. Iako unutar te skupine postoji isti, normirani Bog, on je u kontekstu pojedinca personalizirani entitet. To je zbog toga \u0161to dolazi do ekstremne personalizacije sankcija, nagrada i obra\u0107anja. Religija je, dakle, izvor nade, ali ne na onaj logi\u010dan, intuitivan na\u010din. Izvor nade jest upravo zbog toga jer potencira ideje personalizacije vlastite nade pomo\u0107u individualnosti pred Bogom.<\/p>\n Adrijan Vujica Markovi\u0107, 3.b<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Jedan od najve\u0107ih starogr\u010dkih filozofa, Platon, smatrao je kako je nada entitet koji produbljuje tugu i bol, koji funkcionira kao svojevrsni katalizator patnje. Aristotel je konkretizirao nadu kao produkt \u010dovjekove hrabrosti, dok su stoici smatrali kako je nada direktno povezana sa strahom. Za\u0161to ovime uop\u0107e zapo\u010dinjem? Naime, va\u017eno je re\u0107i kako je nada ne\u0161to \u0161to […]<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[85],"tags":[],"class_list":["post-11553","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11553","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=11553"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11553\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11556,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11553\/revisions\/11556"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=11553"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=11553"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=11553"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}