{"id":12793,"date":"2022-11-20T14:03:00","date_gmt":"2022-11-20T13:03:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.prva.hr\/?p=12793"},"modified":"2022-11-20T14:03:00","modified_gmt":"2022-11-20T13:03:00","slug":"annie-ernaux-godine-ili-manifest-za-ljude","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/2022\/11\/20\/annie-ernaux-godine-ili-manifest-za-ljude\/","title":{"rendered":"Annie Ernaux, Godine ili Manifest za ljude"},"content":{"rendered":"

Francuska autorica, dobitnica Nobelove nagrade za knji\u017eevnost 2022. godine, Annie Th\u00e9r\u00e8se Blanche Ernaux, autorica je koja od 1974. godine producira moderne autobiografske klasike. Djelo kojim je osvojila nagradu, autobiografski roman Godine<\/em>, djelo je koje kroz okular osobe koja odrasta konkretizira povijest, povijesne ideje, kao i ponekad op\u0107eprihva\u0107ene dominantne te manje dominantne povijesne diskurse. U romanu se doti\u010de tematika ratova, objektivnosti i subjektivnosti vremena, religije, seksualnosti te patnje op\u0107enito, patnje koju uzrokuju i oblikuju povijesna zbivanja, patnje koje oblikuju individuum.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Autobiografski romani krajnje su nezahvalna forma za samog \u010ditatelja, iz specifi\u010dnog razloga koji ve\u0107 Bertolt Brecht u svojoj definiciji epskog kazali\u0161ta pomno analizira. Iako se koristi medijem kazali\u0161ta pri analizi, \u010ditatelj je vrlo \u010desto stvarno poistovje\u0107en s publikom u jednom kazali\u0161tu, dakle paralela u nekim svojim kategorijama mora funkcionirati. Tako\u0111er, autobiografska forma koristi isti taj direktni proces preno\u0161enja emocija kao i kazali\u0161te, upravo zato jer se ne odvija posredstvom likova i kreiranog si\u017eea. Smatrao je da se kazali\u0161te ne treba obra\u0107ati gledateljevim osje\u0107ajima, ve\u0107 njegovom razumu, \u0161to kod tih autobiografskih epizoda \u010dini empatiju sigurnom, ali \u0161tetnom. Va\u017ena poveznica izme\u0111u Brechtova razmi\u0161ljanja te Ernauxina romana jest upravo u tome \u0161to se Ernaux igra generalizacijom izri\u010daja te krajnje autobiografskim notama, istovremeno omogu\u0107avaju\u0107i \u010ditatelju povezivanje dvije vremenske linije \u2013 one koju \u017eivi subjekt te one u kojoj \u017eivi more subjekata, a koja se odozgo oblikuje kao historiografija. Ne prelazi u onaj karakteristi\u010dni autobiografski patos, istovremeno iznosiv\u0161i toliki uragan emocija. Emocijama cilja razum, razumom cilja emocije.<\/p>\n

U ovom \u0107u se tekstu baviti pripovjednim strategijama koje Ernaux koristi kao sredstvo autobiografije, me\u0111utim to \u0107u u\u010diniti referiraju\u0107i se na jedan konkretan moment i koncept u romanu, moment bez kojeg \u0107e biti te\u0161ko izre\u0107i prirodu svjedo\u010danstva koje koristi autorica. Pri\u010daju\u0107i o svjedo\u010danstvima koje je slu\u0161ala kao dijete govori: \u201eTo je stvorilo dojam koji poslije ni nastava povijesti, ni dokumentarci ni igrani filmovi ne\u0107e raspr\u0161iti: da ni krematorij ni atomska bomba ne pripadaju istom dobu kao maslac s crnog tr\u017ei\u0161ta, uzbune i silasci u podrum\u201c, referiraju\u0107i se konkretno na kontrast izme\u0111u dvije kategorije svjedo\u010danstava, onih koje ljudi znaju te onih za koje ne znaju, posredno ili\u00a0 neposredno. Tijekom romana gotovo periodi\u010dno izmjenjuje do\u017eivljaj \u017eivota te objektivnu povijesnu zbilju, \u0161to ote\u017eava jednodimenzionalnu konkretizaciju upotrebe pripovjedne tehnike u romanu. Dakle, valja po\u010deti od osnovnih postavki autori\u010dina svijeta.<\/p>\n

Roman je napisan kao autobiografska, individualna i personalizirana povijest. Svjedo\u010danstvo je jedne osobe, jedne \u017eene. Razli\u010ditim momentima iz \u017eivota subjekta oslikava povijesnu zbilju, konstantno i dosljedno mije\u0161a ono personalizirano u kontekstu op\u0107eg, mije\u0161a ih toliko vje\u0161to da ponekad i ne uvi\u0111amo u koju sferu svjedo\u010danstvo upada. Me\u0111utim, iako do tolike mjere iz osobne perspektive, odnosno individualno govori i opisuje, ne bismo uistinu razumjeli prirodu svjedo\u010danstva kad bismo se potpuno ograni\u010dili na subjektova svjedo\u010danstva u kontekstu svjetske povijesti, u kontekstu onog \u0161to stvarno empirijski znamo. Ta svjedo\u010danstva nisu jedina kategorija pripovijedanja. Naime, ve\u0107 je Ujevi\u0107 objasnio kako \u201eTvoje misli nisu samo tvoje! \/ One u drugima \u017eive.\u201c Dakle, individuum koji subjekt izri\u010de sigurno nije toliko individualan koliko bismo \u017eeljeli misliti da jest, postoji ta kolektivna sfera jednog svjedo\u010danstva koju u autobiografijama vrlo \u010desto previ\u0111amo. Ernaux se na vrlo vje\u0161t na\u010din slu\u017ei tom idejom, slu\u017ei se \u010dinjenicom da njezino svjedo\u010danstvo nije individualno njoj, dapa\u010de, nije uop\u0107e njezino. Nije ni subjektovo. Ono je klasno svjedo\u010danstvo, svjedo\u010danstvo koje se oslanja na povijesni kontekst \u017eivljenja, na do\u017eivljaje, na povijest mi\u0161ljenja, postojanja i diskursa jedne klase. Valja napomenuti kako se klasa ne odnosi nu\u017eno na ekonomski status, ve\u0107 Marx opisuje klasu kao kategoriju sli\u010dnosti onih koji posjeduju sredstva proizvodnje ili onih koji prodaju svoj rad onima koji posjeduju sredstva proizvodnje. To svjedo\u010danstvo, dakle, nije svjedo\u010danstvo samo pukih doga\u0111aja, bili oni krajnje personalizirani ili globalne prirode, ono slu\u017ei kao povijest i svjedo\u010danstvo filozofije odre\u0111enog perioda u vremenu.<\/p>\n

Posljedi\u010dno, autobiografska nota u ovom je romanu upravo ono klju\u010dno za razumijevanje njegove centralne ideje. Ernaux autobiografski pripovijeda u kontekstima one Povijesti s velikim P, one \u0161kolske, pozitivisti\u010dke povijesti (pozitivisti\u010dke koliko legitimna analiza povijesne pri\u010de pozitivisti\u010dki dopu\u0161ta), ali ne pripovijeda samo o sebi, samo o svom djetinjstvu, mladosti te \u017eivotu. Pripovijeda o jednoj klasi, klasi ratnih pijuna, klasi radnika, onih koji prodaju svoj rad, budu\u0107ih i biv\u0161ih akademika te ku\u0107anica. Ovaj je roman pri\u010da o francuskom proletarijatu, pri\u010da koju gradi francuski proletarijat iznutra prema van. Naravno, ograni\u010davanje samo na francusku nije zbog prirode pripovijedanja, kao da su, primjerice, njema\u010dki ili britanski proleteri imali ne\u0161to odvi\u0161e ve\u0107i luksuz nego oni francuski, ve\u0107 samo zbog toga \u0161to su motivi koji \u201enose\u201c svjedo\u010danstva specifi\u010dni za svaku pojedinu prostornu kategoriju. No, i to se donekle eliminira pri poistovje\u0107ivanju jer Britanski i njema\u010dki maslac postaju sli\u010dniji francuskom i okusom i pakiranjem ako se na isti na\u010din opi\u0161e njegova konzumacija. Naziv jedne dje\u010dje igre postaje manje va\u017ean ako se igrala na istim, pra\u0161njavim kolnicima.<\/p>\n

Osim na\u010dina \u017eivota te simboli\u010dke prakse njegove konzumacije, va\u017eno je pomnije analizirati i autori\u010dino svjedo\u010danstvo ideja. Svjedo\u010danstvo tih ideja izrazito je va\u017eno za oblikovanje vrste samog romana, upravo zato jer radi tu klju\u010dnu diferencijaciju izme\u0111u povijesti doga\u0111anja i povijesti mi\u0161ljenja. Drugim rije\u010dima, povijest ideja te povijest doga\u0111anja ne mogu uop\u0107e biti ista kategorija prou\u010davanja, \u010dime Ernaux vrlo elegantno manipulira. Stavlja sve te doga\u0111aje i misli u kategori\u010dno isti vremenski slijed, me\u0111utim postavlja pred \u010ditatelja izazov da razumije \u0161to je stvarno \u201cobjektivno\u201c, \u0161to spada u kategoriju tog klasnog svjedo\u010danstva, a \u0161to spada u njezin osobni misaoni proces.<\/p>\n

Va\u017eno je u ovom kontekstu spomenuti hegelijansko poimanje povijesti kao ono koje Ernaux koristi kao dominantno poimanje njezinih osobnih ideja u kontekstu svjetske povijesti. Naime, Hegel u svojoj raspravi Povijest filozofije<\/em> definira povijest mi\u0161ljenja, odnosno, kako ju on naziva, povijest filozofije (koja se ne odnosi samo na onu akademsku filozofiju, ve\u0107 poglavito na ideje \u201emalog \u010dovjeka\u201c koji ne posjeduje nikakav akademski pedigre) kao znanstvenu sferu povijesti kao u\u010denja i pri\u010de. Jasno definira granicu izme\u0111u takve povijesti koja smje\u0161ta mi\u0161ljenja i ideje u povijesni kontekst te one povijesti koja je jednostavan slijed pukih doga\u0111anja koji vode do nekih drugih doga\u0111anja. Vrijednost romana Annie Ernaux je upravo u tome \u0161to na toliko subjektivan na\u010din iznosi tu znanstvenu sferu povijesti umjesto da sla\u017ee slagalicu autobiografskih doga\u0111aja i povijesnih zbivanja. Koristi se upravo tom idejom da je klasna povijest, povijest interesnih skupina i klasa kolektivna, ali da je toliko va\u017ena za autobiografski moment te za potpunost povijesti i povijesnog promi\u0161ljanja koje aktivni \u010ditatelj mora implementirati u svoju recepciju.<\/p>\n

Svi smo filozofi, svi neizbje\u017eno \u017eivimo i gradimo povijest filozofije. Svi gradimo tu hegelijansku povijesnu zbilju, zbilju u kojoj se, pri oblikovanju autobiografije zbilje, ne smijemo ograni\u010diti samo na vlastitu individualnost ignoriraju\u0107i klasni moment na\u0161e osobne povijesti. Svi gradimo zbilju u kojoj moramo iznositi vlastiti do\u017eivljaj bez upadanja u patetiku, ciljaju\u0107i razum. Svi gradimo zbilju u kojoj je nu\u017ena povijest na\u0161eg svjetonazora, mi\u0161ljenja, ideja i ideala. Jer ona nadopunjava \u201eveliku\u201c povijest. Ona gradi \u201eveliku\u201c povijest. Ernaux, dakle, svoju autobiografiju oblikuje na savr\u0161en na\u010din, po\u0161tuju\u0107i sve ove ideje koje autobiografiju \u010dine toliko uspje\u0161nom. No, zaklju\u010dno, nije napravila samo autobiografiju. Kreirala je pokret, kreirala je manifest za sve ljude, odvela je humanizam te svjedo\u010danstvo klase na novu, posebnu razinu.<\/p>\n

Adrijan Vujica Markovi\u0107, 4.b<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Francuska autorica, dobitnica Nobelove nagrade za knji\u017eevnost 2022. godine, Annie Th\u00e9r\u00e8se Blanche Ernaux, autorica je koja od 1974. godine producira moderne autobiografske klasike. Djelo kojim je osvojila nagradu, autobiografski roman Godine, djelo je koje kroz okular osobe koja odrasta konkretizira povijest, povijesne ideje, kao i ponekad op\u0107eprihva\u0107ene dominantne te manje dominantne povijesne diskurse. U romanu […]<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[85],"tags":[],"class_list":["post-12793","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12793","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=12793"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12793\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12796,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12793\/revisions\/12796"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=12793"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=12793"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=12793"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}