{"id":13337,"date":"2023-01-15T14:08:51","date_gmt":"2023-01-15T13:08:51","guid":{"rendered":"https:\/\/www.prva.hr\/?p=13337"},"modified":"2023-01-15T14:11:18","modified_gmt":"2023-01-15T13:11:18","slug":"slobodna-volja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/2023\/01\/15\/slobodna-volja\/","title":{"rendered":"(Slobodna) volja"},"content":{"rendered":"

Me\u0111u ljudima prevladava uvjerenje kako smo slobodni. Pod time se ne misli na zakonsku slobodu kao sposobnost da \u010dinimo \u0161to god \u017eelimo, bez da smo na to prisiljeni, sve dok na\u0161e akcije ne kr\u0161e postoje\u0107e zakone. U ovom se slu\u010daju sloboda odnosi na koncept slobodne volje kao sposobnosti neovisnog odabira me\u0111u vi\u0161e mogu\u0107ih opcija. Nagel argumentira kako je koncept slobodne volje ljudska iluzija kojom se opravdavaju ve\u0107 predodre\u0111ena ljudska djelovanja.[1]<\/a> Ako je navedena hipoteza istinita, to zna\u010dajno mijenja na\u010din na koji shva\u0107amo eti\u010dke principe kao \u0161to je moralna odgovornost.<\/p>\n

\"\"Nagel definira slobodnu volju kao sposobnost \u010dovjeka da donosi odluke koje su u potpunosti neovisne o prisutnim uvjetima.[2]<\/a> Drugim rije\u010dima, \u010dovjek je sposoban postupiti druga\u010dije kada se nalazi u potpuno istim uvjetima. Ve\u0107 znamo da ova ideja nije istinita u ne\u017eivom svijetu gdje prevladava determinizam. Ako ponovite neki doga\u0111aj u istim okolnostima, uvijek \u0107ete dobiti isti rezultat; sve druge mogu\u0107nosti se isklju\u010duju. Razlog tome su zakoni fizike koji diktiraju uzro\u010dno-posljedi\u010dne odnose me\u0111u svim doga\u0111ajima.[3]<\/a> Me\u0111utim je li ljudski um zaista iznimka? Glavna teza ovog eseja je da je sve, uklju\u010duju\u0107i ljudski um, podlo\u017eno uzro\u010dno-posljedi\u010dnim odnosima i da slobodna volja nije potrebna, niti dovoljna kako bi se objasnilo dono\u0161enje odluka kod \u010dovjeka. Pretpostavit \u0107emo da je materijalizam, ideja da je materijalno sve \u0161to postoji, objektivno istinit.[4]<\/a> Ljudski um tada mo\u017eemo u potpunosti reducirati na fizikalne, to jest materijalne komponente. Drugim rije\u010dima, ne postoji karakteristika uma koja se ne mo\u017ee objasniti putem interakcija neurona u mozgu. Nema razloga za\u0161to bismo sumnjali u valjanost ove ideje budu\u0107i da je podr\u017eana poljem neuroznanosti, granom znanosti koja prou\u010dava odnos fizikalne strukture mozga i uma.[5]<\/a> Svako se stanje uma tada mo\u017ee interpretirati kao rezultat biolo\u0161kog stanja mozga, stanje koje je neupitno podlo\u017eno prirodnim zakonima. Tada mo\u017eemo re\u0107i kako je svaka ljudska odluka ovisna o fizi\u010dkom stanju mozga koji je pak pod utjecajem drugih uvjeta i prija\u0161njih doga\u0111aja. Ovaj pogled obja\u0161njava kako ljudi odabiru jednu od vi\u0161e ponu\u0111enih opcija i kako formiraju preferencije za odre\u0111ene stvari. Odgojem i u\u010denjem od drugih, razvijamo svoj osobni identitet koji neupitno utje\u010de na na\u0161e pona\u0161anje. Na\u0161a uvjerenja, \u017eelje i potrebe su glavni motivatori iza svake na\u0161e donesene odluke. S druge strane, ako smo zaista slobodni u svojim odlukama, za\u0161to onda ne odlu\u010dimo preferirati sve? Za\u0161to nekoga zanima ba\u0161 fizika, a ne biologija? Glavni problem argumenta slobodne volje je taj \u0161to ne obja\u0161njava kako i za\u0161to ljudi donose specifi\u010dne odluke. Nagel, osim determinizma, navodi jo\u0161 jedno mogu\u0107e rje\u0161enje ovog problema, a to je nasumi\u010dnost.[6]<\/a> Zahvaljuju\u0107i kvantnoj mehanici znamo kako istinska nasumi\u010dnost zaista postoji te da je mogu\u0107e imati doga\u0111aj neuzrokovan prija\u0161njim stanjima sustava.[7]<\/a> Iako kvantni efekti vrijede isklju\u010divo za male razine, radi argumenta mo\u017eemo pretpostaviti kako je mogu\u0107e donositi potpuno nasumi\u010dne odluke na makroskopskoj razini. Tada ne mo\u017eemo iskoristiti poznate zakone fizike kako bismo, u teoriji, predvidjeli ljudske odluke, stoga takve odluke nisu predodre\u0111ene. Me\u0111utim, ovaj pogled ne podr\u017eava ideju slobodne volje jer \u010dovjek tada ne bi imao kontrolu nad svojim odlukama. Ipak se nasumi\u010dnost definira kao nepredvidljiv i neuzrokovan ishod nekog doga\u0111aja. Kao i u slu\u010daju determinizma mo\u017eemo zaklju\u010diti kako slobodna volja nije mogu\u0107a. Te\u0161ko je racionalno prihvatiti ideju da slobodna volja ne postoji kada uvijek posjedujemo osje\u0107aj potpune autonomije i slobode nad na\u0161im \u017eivotima. Razlog za\u0161to smo toliko uvjereni u slobodu na\u0161ih odluka je taj \u0161to mi ne vidimo male i neprimjetne utjecaje drugih doga\u0111aja na na\u0161 um. Mehanizmi kojima donosimo odluke su jo\u0161 uvijek velikim dijelom nepoznati modernoj znanost zbog \u010dega je te\u0161ko prihvatiti ideju determinizma u \u017eivim sustavima. Me\u0111utim, samo zato \u0161to je ne\u0161to nepoznato ne zna\u010di da je nespoznatljivo. Iako smo dali donekle zadovoljavaju\u0107i odgovor na problem slobodne volje, zanimljivo je pogledati kako takva spoznaja utje\u010de na dru\u0161tveno prihva\u0107ene principe morala koji se uvelike baziraju na konceptu slobodne volje. Ako su na\u0161e odluke oduvijek bile predodre\u0111ene i nismo u stanju odlu\u010divati potpuno neovisno, zna\u010di li to da nismo odgovorni za svoje postupke? Mo\u017eemo li okriviti osobu za zlo\u010din koji je po\u010dinila ako ta osoba nije bila u stanju postupiti druga\u010dije? Kao i Nagel, prisiljeni smo zaklju\u010diti da ne mo\u017eemo.[8]<\/a> Izneseni zaklju\u010dak je te\u0161ko prihvatiti jer smo svi mi tako\u0111er i emocionalna bi\u0107a koja nisu uvijek u stanju prihvatiti ideje koje se \u010dine moralno neispravnim. Ako slobodna volja zaista ne postoji, tada koncepti kao \u0161to je osvetoljubivost nemaju smisla. Me\u0111utim, va\u017eno je napomenuti da to ne zna\u010di da ljudi ne moraju snositi posljedice za svoje postupke, ve\u0107 to samo mijenja na\u010din na koji shva\u0107amo moralnu odgovornost. Trebamo shvatiti kako mo\u017eemo mijenjati okolnosti u kojima se nalazimo i koje \u0107e utjecati na daljnji razvoj doga\u0111aja. Ka\u017enjavanjem zlo\u010dinca mijenjamo njegovo pona\u0161anje \u0161to dovodi do druga\u010dijih okolnosti u dru\u0161tvu kao \u0161to je pad stope zlo\u010dina. Stoga mo\u017eemo zaklju\u010diti kako nedostatak slobodne volje ne opravdava nemoralno pona\u0161anje. Tako\u0111er se mo\u017eemo zapitati \u010demu onda \u010diniti bilo \u0161to u \u017eivotu ako nijedna od na\u0161ih odluka nije isklju\u010divo na\u0161a, ve\u0107 rezultat predodre\u0111enih uvjeta u kojima se nalazimo. Ima li \u017eivot smisao, ako su ljudi samo nasumi\u010dne nakupine molekula koje su zauvijek podlo\u017ene nepromjenjivim zakonima? Oslanjaju\u0107i se opet na logiku mo\u017eemo nevoljko zaklju\u010diti da \u017eivot zaista nema objektivnog smisla. Me\u0111utim je li to uop\u0107e va\u017eno? Nedostatak slobodne volje nas ne sprje\u010dava da nastavimo \u017eivjeti kao \u0161to smo do sada \u017eivjeli.<\/p>\n

Problem je u tome \u0161to mi ljudi volimo sebe smatrati posebnima. Posebni smo jer za razliku od ne\u017eivih stvari i pojava mi imamo sposobnost samoodr\u017eavanja i reprodukcije. Posebni smo jer za razliku od \u017eivotinja imamo sposobnost apstraktnog i kompleksnog razmi\u0161ljanja zahvaljuju\u0107i kojemu smo razvili naprednu civilizaciju. Civilizaciju koja neprestano otkriva nove stvari i polako uzima svoje prve korake izvan ovog svijeta. Lako je tada pomisliti kako deterministi\u010dka priroda stvarnosti ne vrijedi za nas. Sam osje\u0107aj slobode je dovoljan da se uvjerimo kako smo sposobni svojevoljno mijenjati i stvarati nove nepredodre\u0111ene uzro\u010dne lance doga\u0111aja. Problem prihva\u0107anja ideje determinizma jednostavno proizlazi iz \u010dinjenice da su ljudi razvili preveliko mi\u0161ljenje o sebi. Ideja determinizma prijeti na\u0161em velikom samopo\u0161tovanju. Mene osobno vi\u0161e tje\u0161i \u010dinjenica kako je sve u svemiru ure\u0111eno i pod kontrolom nepromjenjivih zakona u kojima nema mjesta za iznimke. Nismo posebni po tome \u0161to smo druga\u010diji, ve\u0107 po tome \u0161to smo svjesni ve\u0107e istine.<\/p>\n

 <\/p>\n

Luka Kalac, 4.b<\/strong><\/p>\n

[1]<\/a> Nagel, Thomas, \u201e\u0160to sve to zna\u010di? Vrlo kratak uvod u filozofiju\u201c, <\/em>2002., KruZak: Zagreb, str. 45.<\/p>\n

[2]<\/a> Nagel, Thomas, \u201e\u0160to sve to zna\u010di? Vrlo kratak uvod u filozofiju\u201c, <\/em>2002., KruZak: Zagreb, str. 38.<\/p>\n

[3]<\/a> https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Determinism<\/a><\/p>\n

[4]<\/a> https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Materialism<\/a><\/p>\n

[5]<\/a> https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Neuroscience<\/a><\/p>\n

[6]<\/a> Nagel, Thomas, \u201e\u0160to sve to zna\u010di? Vrlo kratak uvod u filozofiju\u201c, <\/em>2002., KruZak: Zagreb, str. 43.<\/p>\n

[7]<\/a> https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Quantum_mechanics<\/a><\/p>\n

[8]<\/a> Nagel, Thomas, \u201e\u0160to sve to zna\u010di? Vrlo kratak uvod u filozofiju\u201c, <\/em>2002., KruZak: Zagreb, str. 42.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Me\u0111u ljudima prevladava uvjerenje kako smo slobodni. Pod time se ne misli na zakonsku slobodu kao sposobnost da \u010dinimo \u0161to god \u017eelimo, bez da smo na to prisiljeni, sve dok na\u0161e akcije ne kr\u0161e postoje\u0107e zakone. U ovom se slu\u010daju sloboda odnosi na koncept slobodne volje kao sposobnosti neovisnog odabira me\u0111u vi\u0161e mogu\u0107ih opcija. Nagel […]<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[85],"tags":[],"class_list":["post-13337","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13337","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=13337"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13337\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13340,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13337\/revisions\/13340"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=13337"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=13337"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=13337"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}