![\"\"](\"https:\/\/www.prva.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/01\/combray-1-300x213.jpg\")
<\/p>\nSje\u0107anja. Svi ih imamo i svi ih se, rado ili nerado, ali opet nesvjesno prisje\u0107amo. Ona su nekakva vrsta veze s iskustvima iz pro\u0161losti, isje\u010dci iz \u017eivota koji nam nepovezano, poput nekog filma, prekidaju tok sada\u0161njosti. Od onih blijedih i dalekih do onih \u017eivih koja su nam gotovo nadohvat ruke. Svaki pojedinac koji zakora\u010di u odre\u0111ene godine osvje\u0161\u0107uje ih i akumulira do kraja \u017eivota, a na\u010din na koji nastaju i kako se odr\u017eavaju razlikuje se od osobe do osobe.<\/p>\n
<\/p>\n
Ispri\u010dat \u0107u vam pri\u010du o jednom \u010dovjeku koji je imao krajnje neobi\u010dan susret s jednim, moglo bi se re\u0107i banalnim, ritualom. Nakon \u0161to je zagrizao kola\u010di\u0107 madeleine namo\u010den u \u0161alicu lipovog \u010daja, faktor okusa povezao je upravo taj trenutak s jednim vrlo sli\u010dnim iz njegovog djetinjstva, kada mu je prateta u staroj vikendici u okolici Pariza prvi put dala takav kola\u010di\u0107 namo\u010den u upravo takav \u010daj. Taj trenutak bio je okida\u010d koji je pokrenuo erupciju sje\u0107anja, slijed bezbrojnih asocijacija koje su povezivale i nizale trenutke iz djetinjstva od onih najljep\u0161ih do onih najte\u017eih, od onih naizgled \u017eivotno esencijalnih do onih krajnje irelevantnih. Ta lavina sje\u0107anja uzrokovana jednim kola\u010di\u0107em mogla bi se preto\u010diti u dvjestotinjak stranica, a zapravo opisuje djetinjstvo i pogled na svijet jednog naizgled obi\u010dnog \u010dovjeka koji je neke od svojih ve\u0107ih boli, ali i ve\u0107ih trijumfalnih trenutaka za jednog dje\u010daka, pro\u017eivio upravo tijekom brojnih ljeta u jednom malom mjestu imena Combray.<\/p>\n
Neki od nas su mo\u017eda do\u017eivjeli ovakvo iskustvo. Neke od nas odre\u0111eni mirisi, okusi i predmeti ve\u017eu za davna sje\u0107anja. No, stignemo li uop\u0107e u dana\u0161njem svijetu potpuno utonuti u pro\u0161lost i njene detalje, uzeti vremena da se prepustimo \u010distim osje\u0107ajima koji su nas ve\u0107 negdje, jednom pro\u017eeli? Imamo li uop\u0107e potrebu za time? To se utonu\u0107e u pro\u0161lost ne odnosi na konstantno prisje\u0107anje na dane u osnovnoj \u0161koli, maturalac ili putovanja. Odnosi se na onaj skriveni dio svijesti koji, ukoliko ga ne razvijamo, zanemarujemo i napu\u0161tamo, dok ve\u0107ina ljudi na\u017ealost nikada ni ne prodire u njega. Taj dio svijesti krije sposobnost \u010distog opa\u017eanja okoline i trenutka koje se ovako prosje\u010dnim i u\u017eurbanim gimnazijalcima poput nas \u010dini besmislenim, kli\u0161eiziranim i nepotrebnim. Koja je svrha toga da ja sad gledam u cvijet i ne\u0161to osje\u0107am? Za\u0161to i kako bi me zrake sunca mogle natjerati na aktivno promi\u0161ljanje o vremenu i \u017eivotu?<\/p>\n
Marcel Proust upravo u ovome djelu koristi vrstu struje svijesti<\/em> kao medij putem kojega izra\u017eava sve te naizgled neva\u017ene trenutke jednog \u017eivota povezane u jednu, estetski iznimno lijepu, cjelinu koja u samom \u010ditatelju izaziva odre\u0111enu vrstu nostalgije, \u010de\u017enje za ne\u010dim dalekim, ali nedefiniranim. Ta cjelina izri\u010de va\u017enost temeljite percepcije svijeta kao nekakvog oblika promi\u0161ljanja koji smo na\u017ealost davno izgubili. Navikli smo na informacije koje nas bombardiraju sa svih strana, nau\u010deni da stalno \u017eurimo dalje, da cikli\u010dki \u017eivimo u rutini koja se ponavlja sve dok jednog dana ne umremo, bez da smo uzeli vremena i usporili kako bismo jednostavno opa\u017eali, egzistirali, divili se bezazlenim trenutcima i u njima pronalazili nekakvu vrstu mira i potrebe za promi\u0161ljanjem o svemu \u0161to se nalazi iza tankog paravana formalnog, ukalupljenog \u017eivota. Toliko se borimo postojati da naprosto zaboravljamo na vlastito postojanje. U dana\u0161njem je dru\u0161tvu postojanje definirano akademskim uspjehom, materijalnim bogatstvom i dru\u0161tvenim statusom, dok je ono u stvarnosti definirano upravo sposobno\u0161\u0107u da opa\u017eamo i osje\u0107amo ono \u0161to zanemarujemo i preska\u010demo u svakodnevnom \u017eivotu, a \u0161to zapravo krije istinsku ljepotu. Razmi\u0161ljaju\u0107i na taj na\u010din stvaramo jaka sje\u0107anja koja potpuno ru\u0161e barijeru vremena jer ih ne mo\u017eemo kronolo\u0161ki lokalizirati. Mo\u017eemo odrediti da smo nekad i negdje osjetili ne\u0161to tako sna\u017eno i u tom trenutku prepoznati emociju koju svaki put pro\u017eivljavamo iznova. Slijed asocijacija tada dovodi do drugih sje\u0107anja koja mo\u017eda nisu toliko sna\u017ena, ali na odre\u0111eni na\u010din pletu veliku sliku ne\u010dega \u0161to se zove \u017eivot.<\/p>\n Uz va\u017ena sje\u0107anja i monumentalne trenutke koje je definitivno vrijedno pamtiti, valja cijeniti i ono sporedno, ono usputno i prolazno \u0161to, uz vrlo malo pa\u017enje, mo\u017ee itekako obogatiti na\u010din na koji promatramo svijet. Umjetnost ne postoji kako bismo joj davali smisao, umjetnost mora dati smisao stvarnom \u017eivotu. Jer na \u0161to nam se drugo svodi egzistencija nego na osvje\u0161\u0107ivanje i pro\u017eivljavanje \u010diste ljepote? Ako i sami odlu\u010dite utonuti u Combray, vjerujte mi, ne\u0107ete tako brzo isplivati na povr\u0161inu (u najboljem mogu\u0107em smislu).<\/p>\n <\/p>\n Lara Horvat 4.b<\/strong><\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Sje\u0107anja. Svi ih imamo i svi ih se, rado ili nerado, ali opet nesvjesno prisje\u0107amo. Ona su nekakva vrsta veze s iskustvima iz pro\u0161losti, isje\u010dci iz \u017eivota koji nam nepovezano, poput nekog filma, prekidaju tok sada\u0161njosti. Od onih blijedih i dalekih do onih \u017eivih koja su nam gotovo nadohvat ruke. Svaki pojedinac koji zakora\u010di u […]<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[85],"tags":[],"class_list":["post-13456","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13456","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=13456"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13456\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13459,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13456\/revisions\/13459"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=13456"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=13456"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=13456"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}