![\"\"](\"https:\/\/www.prva.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/02\/LUKAS-1-171x300.jpg\")
<\/p>\nBritanski empirist David Hume konceptualizirao je razliku izme\u0111u na\u010dina kako govorimo i definiramo \u010dinjenice i kako poku\u0161avamo govoriti o moralnosti te je tako predlo\u017eio da su \u010dinjeni\u010dno stanje i moralnost potpuno razli\u010diti u svojoj domeni ili supstanciji, iz \u010dega slijedi da samo s izno\u0161enjem \u010dinjenica o nekoj stvari ne mo\u017eemo logi\u010dki dokazati moralnost ili nemoralnost o istome. Dakle, prema Humeu, moralnost nije samo rezultat empirijskih \u010dinjenica, nego postoje dodatni koraci kako bi se mogli dokazati iskazi moralnosti. Suprotnost takvome razmi\u0161ljanju predstavljala je srednjovjekovna skolastika koja je smatrala da se empirijske \u010dinjenice mogu prozvati nemoralnim ili moralnim, pritom kao podlogu za taj postupak zazivali su sva bo\u017eanska prava koja bi proizlazila iz postojanja Boga. Naime, ovo spominjem jer mislim da takav razvoj odnosa moralnosti i \u010dinjeni\u010dnog stanja mo\u017ee dobro opisati na\u0161u dana\u0161njicu, a kako se moralnost tijekom povijesti \u010dvrsto vezala uz pojam Boga, mislim da bi se onda ra\u0161\u010dlamba trebala voditi sa zna\u010denjem Boga tijekom pro\u0161losti pa sve do na\u0161e dana\u0161njice. Stoga, treba zapo\u010deti od po\u010detka, me\u0111utim potrebno je prona\u0107i po\u010detak koji ima izravnu povezanost s dana\u0161njim dru\u0161tvom te civilizacijskome krugu kojemu mi pripadamo.<\/p>\n
Za jedan takav po\u010detak, zbog svojega utjecaja na zapadnu knji\u017eevnosti i kulturu, mo\u017ee se uzeti Homerov starogr\u010dki ep Odiseja. Nakon propasti Troje, Odisej pobjedonosno govori kako taj uspjeh nije ostvario uz pomo\u0107 bogova, nego da je to rezultat \u010dovjekove volje i inteligencije, takav \u010din razljuti boga Posejdona koji ga odlu\u010di kazniti neprestanim lutanjima morima. Homer tako iznosi sudbonosno pitanje \u010dovjekove slobodne volje, odnosno ispituje mo\u017ee li \u010dovjek promijeniti svoju sudbinu bez pomo\u0107i bogova. Naime, odgovor na to pitanje tijekom antike bio je da \u010dovjek ne mo\u017ee promijeniti svoju sudbinu. Sofoklova Antigona tako\u0111er daje isti odgovor na postavljeno pitanje. Antigona ima tragi\u010dnu krivnju koja proizlazi iz prokletstva njezina oca Edipa te tako ona ima predodre\u0111enu sudbinu koju ne mo\u017ee promijeniti bilo kakvim ljudskim naporima. Svi ti navedeni primjeri prikazuju potpunu podre\u0111enost \u010dovjeka bo\u017eanstvu koju su tada\u0161nji anti\u010dki ljudi smatrali fakti\u010dnom fatalisti\u010dkom idejom. Me\u0111utim, aspekt koji valja sagledati jest svakako razvitak ljudskog mi\u0161ljenja, znanstvenih diskursa te religijskih, dogmatskih vjerovanja u kontekstu dva prethodno navedena faktora. Ni\u0161ta ne mo\u017ee potpuno eliminirati napredovanje tijekom vremena te promjene koje ono donosi.<\/p>\n
Promjene tijekom zadnjih dva stolje\u0107a poput globalizacije i sekularizacije te po\u010detna ideja geneze emancipacije, razdvajanje religijske moralnosti od ljudske svakodnevnice, mogu biti podloga za logi\u010dki zaklju\u010dak da danas takav strogo podre\u0111eni-nadre\u0111eni odnos \u010dovjeka i Boga sve ve\u0107i dio ljudi smatraju neistinitim. Za to ne trebamo koristiti formalnu logiku, s obzirom da ipak \u017eivimo u jednoj takvoj dana\u0161njici, jednostavno mo\u017eemo to empirijski utvrditi. Procjenjuje se da je 16% svjetskog stanovni\u0161tva nereligiozno, a prema nekim statisti\u010dkim izvorima mo\u017ee se re\u0107i da status najbr\u017ee rastu\u0107e \u201ereligije\u201c u SAD-u ima upravo nedostatak iste. Sada kada smo to utvrdili, mo\u017ee se re\u0107i kako se polagano odlazi iz jedne krajnosti u drugu, odnosno od strogih okvira antike do suvremenog bezvla\u0161\u0107a. Naime, ve\u0107ina filozofskih \u0161kola tijekom povijesti\u00a0 poistovje\u0107ivala je pojam Boga sa pravilno\u0161\u0107u i uredno\u0161\u0107u svijeta te s dobrotom, pravdom, razumom, voljom i ljubavlju. Zato su se ve\u0107ina naroda tijekom povijesti pridr\u017eavali svojih vjerskih obi\u010daja jer ipak je to ono najbolje, ono \u0161to proizlazi iz savr\u0161enog bo\u017eanstva. Me\u0111utim, preispitivanjem navedenih atributa, \u0161to je ubrzano zapo\u010delo nakon raspada skolasti\u010dkog u\u010denja u srednjem vijeku, postepeno se kod sve ve\u0107ega broja ljudi gubi vjera u Boga te tako u potpunu pravilnost i teleolo\u0161ku odre\u0111enost svijeta, a posljedica toga danas se odra\u017eava u sve ve\u0107oj pojavi relativizma \u0161to dovodi do besmislenosti ljudske egzistencije.<\/p>\n
Stoga je, odnos suvremenog \u010dovjeka i Boga zanimljiva slagalica jer suvremeni \u010dovjek postepenim udaljavanjem od anti\u010dkog poimanja odnosa \u010dovjeka i Boga sam sebi uskra\u0107uje mogu\u0107nost vje\u010dne nagrade u zagrobnome \u017eivotu, \u0161to je jednim dijelom davalo smisao ljudskoj egzistenciji. Suvremeni je \u010dovjek, zato prisiljen stvoriti svoj vlastiti sustav vrijednosti koji \u010desto nije ispunjen ili zbog previsokih standarda ili zbog same ljudske prirode koja tra\u017ei razlog svemu, a kada spozna da razlozi za neki sustav vrijednosti nisu valjani ili nemaju smisla, \u010dovjek jednostavno odbaci taj sustav vrijednosti kao besmislen i bezvrijedan. Tako je suvremeni \u010dovjek prisiljen prona\u0107i novi sustav vrijednosti kako bi izbjegao svoju dehumanizaciju i otu\u0111enje u modernome svijetu.<\/p>\n
<\/p>\n
Lukas Rup\u010di\u0107, 3.c<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Britanski empirist David Hume konceptualizirao je razliku izme\u0111u na\u010dina kako govorimo i definiramo \u010dinjenice i kako poku\u0161avamo govoriti o moralnosti te je tako predlo\u017eio da su \u010dinjeni\u010dno stanje i moralnost potpuno razli\u010diti u svojoj domeni ili supstanciji, iz \u010dega slijedi da samo s izno\u0161enjem \u010dinjenica o nekoj stvari ne mo\u017eemo logi\u010dki dokazati moralnost ili nemoralnost […]<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[85],"tags":[],"class_list":["post-13674","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13674","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=13674"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13674\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13677,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13674\/revisions\/13677"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=13674"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=13674"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=13674"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}