{"id":13851,"date":"2023-03-12T15:46:34","date_gmt":"2023-03-12T14:46:34","guid":{"rendered":"https:\/\/www.prva.hr\/?p=13851"},"modified":"2023-03-12T15:46:34","modified_gmt":"2023-03-12T14:46:34","slug":"gregor-samsa-kao-arhetip-nadcovjeka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/2023\/03\/12\/gregor-samsa-kao-arhetip-nadcovjeka\/","title":{"rendered":"Gregor Samsa kao arhetip nad\u010dovjeka"},"content":{"rendered":"

Motiv preobrazbe motiv je koji je vrlo \u010dest u filozofiji i knji\u017eevnosti 19. i 20. stolje\u0107a. Autori preobrazbe definiraju druk\u010dije, me\u0111utim vrlo \u010desto imaju dodirne to\u010dke te bliske ideje. Konkretno, mo\u017eda najpoznatiji preobra\u017eaj upravo je iz istoimene pripovijetke Franza Kafke. Kafka koristi specifi\u010dan stil, na\u010din pripovijedanja, vi\u0161estruki simbolizam te magijski realizam[1]<\/a> pri opisu preobrazbe protagonista djela, Gregora Samse. Ti postupci \u010dine na\u0161u percepciju preobra\u017eenja dvojakom, u jednu smo ruku uvjereni kako je to ne\u0161to potpuno normalno, jer postupak magijskog realizma definira ne\u0161to neobi\u010dno u autorovu svijetu kao realno, a u drugu smo ruku svjesni kako je ta preobrazba u svojoj fizi\u010dkoj sferi krajnje bizarna. Zbog tog je dvojakog do\u017eivljaja va\u017eno ne ograni\u010diti se samo na to da nas bizarnost fizi\u010dke transformacije uvjeri da je ta transformacija plod isklju\u010divo fikcije, treba promatrati preobra\u017eaj Gregora Samse kao proces, a ne kao puko bu\u0111enje jednog lika u druk\u010dijem tijelu. Gregor mijenja svoja tjelesna svojstva, svojstva koja moramo uzeti u obzir, me\u0111utim svojstva koja nam pri analizi ne omogu\u0107avaju da upotpunimo sliku svih faza transformacije. Isto tako, ono \u0161to percipiramo kao neobi\u010dno unutar Gregorove transformacije upravo je ta fizi\u010dka sfera odnosno, drugim rije\u010dima, kad bi samo psiholo\u0161ka transformacija bila u fokusu, ne bismo ju smatrali nimalo neobi\u010dnom ili bizarnom. Fizi\u010dka svojstva treba spomenuti, ali ih ne valja suvi\u0161e analizirati, ve\u0107 treba fokus usmjeriti prema promjeni svjetonazora te razli\u010ditim spoznajama do kojih Gregor dolazi kao \u201ekukac\u201c. Postavlja se, ipak, pitanje: treba li uop\u0107e, dakle, poku\u0161ati objasniti problematiku same tjelesne promjene Gregora, jer su nam svima jasne temeljne razlike kukca i jednog trgova\u010dkog putnika? Trebalo bi nam biti jasno kako su to dva razli\u010dita entiteta, jedan sa svijesti \u010dovjeka, a drugi koji samo obavlja zadatke potrebne za pre\u017eivljavanje ili pra\u0107enje \u017eivotinjskih nagona, bez klju\u010dnih svojstava koja \u010dine \u010dovjeka toliko superiornim u odnosu na \u017eivotinje. Na koji od tih na\u010dina, dakle, valja promatrati Gregora u cjelini?<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

S obzirom na to treba, dakle, odgovoriti na dva konkretna pitanja. Za po\u010detak, kako je uop\u0107e preobrazba Gregora Samse povezana s konceptom kukca odnosno, drugim rije\u010dima, je li se transformacijom Gregor odmaknuo od antropomorfnog u svim sferama svojeg postojanja, je li Gregor Samsa, koji se probudio kao kukac, uop\u0107e kukac u ijednom smislu rije\u010di? Isto tako, potrebno je re\u0107i kako, zbog prethodno navedene prirode Gregorove transformacije, mo\u017eemo preobrazbu gledati kao koncept izvan puke fikcije. Gregorova transformacija vi\u0161estruko je poveziva s drugim konceptima transformacije u knji\u017eevnosti i filozofiji. Pri svojoj analizi koristit \u0107u rad Friedricha Nietzschea, njegovu koncepciju transformacije kao realizacije ideje da je \u201e\u010covjek ne\u0161to \u0161to treba da bude prevladano\u201c[2]<\/a>. Konkretno, ni\u010deanske ideje pomo\u0107i \u0107e nam strukturirati ideju o tome iz \u010dega u \u0161to se Gregor Samsa preobratio. Pomo\u0107u pojedinih dodirnih to\u010daka povezat \u0107u obje transformacije u jedan cjeloviti idejni diskurs u kojem treba objasniti na temelju \u010dega su transformacije uop\u0107e povezane i povezive, a zatim i locirati op\u0107eljudske problematike koje preobrazba uop\u0107e rje\u0161ava.<\/p>\n

Razlog Kafkine molbe da na naslovnici Preobrazbe<\/em> ne bude kukac[3]<\/a> (koja, evidentno, nije poslu\u0161ana, upravo zato \u0107e itko te\u0161ko prona\u0107i knjigu s drugim motivima na naslovnici), \u010dini se krajnje trivijalna, bezna\u010dajna i gotovo kao hir. Me\u0111utim, i\u0161\u010ditamo li tu molbu u kontekstu djela, smatram kako mo\u017eemo razlu\u010diti izrazito bitnu ideju koja stoji iza toga. Za po\u010detak analize potrebno je referirati se na rad \u0161vicarskog psihologa i psihijatra Carla Junga, koji se bavi simbolima te razlikovnim kategorijama izme\u0111u istih. Naime, Jung definira simbole kao \u201enaziv, ime ili \u010dak i slika koja mo\u017ee biti dobro znana u svakodnevnom \u017eivotu, ali uza svoje obi\u010dajno i o\u010digledno zna\u010denje ima pak svojevrsne kontradikcije\u201c[4]<\/a>. Dakle, klasi\u010dno definirani simbol, neovisno o tome bio on knji\u017eevni motiv unutar autorskog svijeta ili povijesni simbol kojim se bavi Jung, sadr\u017eava svako postoje\u0107e svojstvo vlastitog parnjaka kojeg znamo iz na\u0161eg osjetilnog svijeta, me\u0111utim njegovo o\u010digledno zna\u010denje kao ekvivalenta parnjaka nije dovoljno kako bismo ga definirali u potpunosti. Va\u017eno je, ipak, da se predod\u017eba simbola iz osjetilnog svijeta te definicija simbola unutar autorskog svijeta po nekim specifi\u010dnim kriterijima povezuju me\u0111usobno, iako poneke kategorije definicije nedostaju[5]<\/a>. Taj nedostatak, tvrdi Jung, gradi simbol.<\/p>\n

U tom kontekstu treba napomenuti kako \u010dinjenica da je kukac simbol na koji Kafka nije htio svesti cjelovitost djela ne \u010dini naslovnicu spornom, spornom ju \u010dini upravo ideja kako kukac uistinu, koliko god se u njega zagledamo, nije uop\u0107e varijacija simbola. Tako\u0111er, kukac uop\u0107e nije ni kukac u svojoj cjelovitosti definicije kukca kakvog definiramo u svijetu u kojem \u017eivimo. Najbolji primjer, onaj u kojem mogu objasniti razliku izme\u0111u generalnih simbola kakve definira Jung te kukca jest Poeov gavran iz istoimene poeme[6]<\/a>. Naizgled vidimo kako se gavran i kukac ne razlikuju mnogo kao simboli, zanemaruju\u0107i njihove biolo\u0161ke razlike. Iako gavran posjeduje svojstvo govora, dakle ne definira ga, kao ni kukca, samo postoje\u0107i kontekst, on ipak sadr\u017eava jednu klju\u010dnu razliku. Naizgled nam je jasno \u0161to gavran u svojoj biti jest, na koji na\u010din djeluje te nam je jasna njegova uloga u poemi, me\u0111utim upravo ga \u010dinjenica da u potpunosti ne znamo i ne mo\u017eemo znati \u0161to taj gavran jest u kontekstu poeme \u010dini simbolom[7]<\/a>. Preobra\u017eaj gavrana iz jednog entiteta u neki druk\u010diji nije evidentan, ne mo\u017eemo re\u0107i kako znamo \u0161to je gavran bio te kako znamo \u0161to ga odjeljuje od onog jata gavrana koje vidimo na obli\u017enjem stablu pogledamo li kroz prozor iz udobnosti vlastita doma. Ne znamo \u010dime je uvjetovana \u010dinjenica da taj gavran nije samo gavran te ne znamo \u0161to se dogodilo da smo, kao \u010ditatelji, dobili tu potrebu za dodatnim obja\u0161njavanjem kakvu zahtjeva simbol, dakle moramo ga gledati kao simbol ne\u010dega \u0161to ne razumijemo u potpunosti. Poeov gavran ne mijenja ni\u0161ta u odnosu na svoje pro\u0161lo stanje, on ve\u0107 ima promijenjena svojstva u odnosu na druge gavrane, postoje\u0107i kontekst ga nikad nije ni definirao. Taj specifi\u010dan gavran do neke je mjere doista gavran, poveziv je s gavranima koji \u017eive u svijetu kakvog poznajemo, me\u0111utim definiramo ga kao simbol jer ne mo\u017eemo spoznati postoje\u0107i kontekst koji ga definira u potpunosti.<\/p>\n

Psiholog Carl Jung svoju teoriju simbola temelji upravo na prethodno ukazanoj definiciji. Naime, Jung o simbolu govori: \u201eTaj nam je predmet poznat, ali nam nije poznata njegova simboli\u010dka sadr\u017eajnost\u201c[8]<\/a>, definiraju\u0107i isto tako razum u cjelokupnoj ideji simbola kao ne\u0161to izvan \u010dega postoje ideje simbola, kako ih nije mogu\u0107e kognitivno spoznati izvan ideje simbola[9]<\/a>. Isto tako, za preciznu analizu va\u017eno je uvesti jo\u0161 jedan Jungov koncept, a to je koncept nesvjesnih vidova na\u0161e zamjedbe o zbiljnosti. Jung obja\u0161njava zbog \u010dega simboli kao takvi uop\u0107e imaju svoju svrhu kao zamjena pojedinih koncepata, govore\u0107i: \u201e\u2026da se \u010dak i kada nam osjetila odgovaraju na zbiljske pojave, prizore i zvukove, oni nekako prenose s podru\u010dja zbiljnosti u carstvo duha. U tom carstvu postaju psihi\u010dkim doga\u0111ajima kojih je prvobitna priroda neprepoznatljiva\u201c[10]<\/a>. Problem, dakle, le\u017ei u tome da je Gregor kao kukac konkretno samo promjena stanja istog entiteta \u010dija nam je prvotna forma poznata, ne zahtjeva klasi\u010dno tuma\u010denje koje zahtijevaju simboli te, iz tog razloga, nema taj nesvjesni utisak na koji Jung stavlja naglasak kao klju\u010dnu ideju koja neku pojavu \u010dini simbolom.<\/p>\n

Gregor, dakle, mijenja svoja svojstva, ali mijenja samo fizi\u010dka svojstva u odnosu na druge ljude. Mijenja samo ono tjelesno, istovremeno ostav\u0161i \u201eisti stari Gregor\u201c. Njegova netjelesna metamorfoza nastupa tek kasnije, u kontekstu okolnosti, ali i \u010dinjenice da ga je ta tjelesna transformacija udaljila od ljudskosti na specifi\u010dan na\u010din. Gregor pro\u017eivljava svoje okolnosti druk\u010dije nego prije, vi\u0161e nije toliko sli\u010dan \u010dovjeku koliko bi volio biti, odnosno preciznije, nije vi\u0161e toliko sli\u010dan onom iz \u010dega se preobrazio na fizi\u010dkoj razini. Tjelesna transformacija ne utje\u010de direktno na njegovu promjenu svjetonazora, ve\u0107 ga postavlja u situaciju gdje je takva netjelesna promjena u njegovom slu\u010daju neizbje\u017ena. Iz toga treba zaklju\u010diti kako Kafka nije \u017eelio kukca na naslovnici iz dva specifi\u010dna razloga. Prvo, Gregor uop\u0107e nije kukac, Gregor je Gregor koji se probudio kao manifestacija kukca s istim po\u010detnim unutarnjim svijetom te drugo, kukac nije direktan uzrok njegove psiholo\u0161ke promjene, ve\u0107 su to okolnosti kakve definira promjena fizi\u010dkog stanja iz sposobnog u bespomo\u0107no. Da sa\u017emem jednom re\u010denicom: ne treba se biti kukcem kako bi se bilo Gregorom, a naslovnica na kojoj se nalazi kukac postavlja suprotan imperativ. Simbol koji uop\u0107e zahtjeva dodatno poja\u0161njenje u odnosu na istovrsni koncept iz svijeta u kojem \u017eivimo jest simbol preobrazbe, kontradiktorno s idejom da je kukac taj kojeg treba pojasniti postoje\u0107im kontekstom.<\/p>\n

Kako, ipak, posti\u0107i ono potrebno, na pravi na\u010din pojasniti preobrazbu kao simbol bez fokusa na formu kukca? Za po\u010detak, treba postaviti pitanje: na koji se na\u010din preobra\u017eaj uop\u0107e doga\u0111a u odnosu na svjesnost promjene, odnosno do koje je mjere preobra\u017eaj definiran kao koncept koji se tuma\u010di u klju\u010du odre\u0111enog nauma, a do koje je mjere nesvjesni odgovor na fizi\u010dku transformaciju? Ako pretpostavimo kako postoji tjelesna i netjelesna transformacija Gregora, treba objasniti iz \u010dega u \u0161to se Gregor uop\u0107e transformira te na koji na\u010din. Fizi\u010dka transformacija je intuitivna, jasna te, ako je to u avangardi uop\u0107e mogu\u0107e, nedvosmislena. Gregor, trgova\u010dki putnik, sada je u tijelu kukca.<\/p>\n

Bizarna priroda fizi\u010dke transformacije omogu\u0107ava nam da budemo svjesni do koje je mjere psiholo\u0161ka transformacija onkraj svjesnog Gregorovog postupanja. Osim toga \u0161to se Gregor Samsa \u201ejednog jutra probudio iz nemirnih snova\u201c[11]<\/a> kao kukac, dakle fizi\u010dka sfera transformacije dogodila se izvan njegove kontrole, psiholo\u0161ka transformacija na isti se na\u010din manifestira, kao nesvjesni odgovor na okolnosti u kojima se Gregor nalazi. Konkretno, na\u010din na koji se manifestira njegova psiholo\u0161ka promjena jest kao promjena do\u017eivljaja estetike te, istovremeno, izokretanje postoje\u0107ih vrijednosti koje je smatrao idealima i du\u017enostima. Druk\u010dija percepcija estetike vidljiva je konkretno u primjeru slike na njegovu zidu, pri \u010demu pripovjeda\u010d govori: \u201ei tad ugleda kako na ve\u0107 praznom zidu visi slika dame potpuno odjevene u krzno, \u017eurno uspuza do nje i pripije se uz staklo koje ga je zadr\u017ealo i godilo njegovu vru\u0107em trbuhu. Barem tu sliku, koju Gregor sada potpuno pokrije, sigurno ne\u0107e uzeti nitko\u2026\u201c[12]<\/a>. Gregor tu sliku jest izrezao prije transformacije, me\u0111utim ona dobiva potpuno druk\u010diju ulogu nakon preobra\u017eaja, postaje ono \u0161to ga, u nedostatku prihva\u0107anja ostalih \u010dlanova obitelji, dr\u017ei na \u017eivotu te mu omogu\u0107ava da prona\u0111e neku prete\u010du svrhe vlastita \u017eivota \u2013 ljepotu te njezinu konzumaciju. Ono \u0161to je va\u017eno za zaklju\u010diti jest kako ne mo\u017eemo znati je li Gregorova tjelesna transformacija bila jedini slijed doga\u0111aja u kojem bi Gregor prihvatio vlastitu psiholo\u0161ku transformaciju te bi li se ona uop\u0107e dogodila da nije promijenio fizi\u010dka svojstva. Me\u0111utim ono \u0161to mo\u017eemo re\u0107i jest kako Gregorova transformacija nije nastala kao svjesna promjena, kako se Gregor nije odlu\u010dio predati estetici samo pod utjecajem vlastitog poimanja svijeta koje je imao kao bi\u0107e koje se nalazi unutar \u010dovjekova tijela. Treba u tom kontekstu promatrati preobrazbu kao nesvjesni psiholo\u0161ki proces, upravo zato jer nije odabrana, ve\u0107 je nastala kao sklop okolnosti u kojima se osoba nalazi, pod utjecajem vanjske sile te je isto tako u velikoj mjeri bizarne prirode. Najjednostavnije re\u010deno \u2013 priroda psiholo\u0161ke transformacije nije ni Gregoru bila odvi\u0161e jasna te se nije dogodila pod utjecajem svjesnih odluka.<\/p>\n

U tom smislu, dakle, mo\u017eemo Gregorov preobra\u017eaj gledati kao nesvjesni koncept te ga analizirati poput drugih nesvjesnih psiholo\u0161kih pojava, kao manifestaciju vlastitih \u017eelja, nastojanja i nadanja onkraj svjesnih odluka te pod utjecajem okolnosti. Jung problematizira \u201e\u2026psiholog mora ne samo imati dovoljno iskustva o snovima i drugim tvorevinama nesvjesne djelatnosti, nego i mitologiji u njezinom naj\u0161irem smislu. Bez toga nitko ne mo\u017ee uo\u010diti va\u017ene sli\u010dnosti\u2026\u201c[13]<\/a>, pri \u010demu misle\u0107i na mitologiju, misli na arhai\u010dne ostatke unutar nesvjesnog, motive tipi\u010dne za \u010dovjekovo poimanje ideje o vlastitom nesvjesnom, koje naziva arhetipovima. Obja\u0161njava kako \u201eTermin arhetip \u010desto se krivo shva\u0107a kao oznaka za neke odre\u0111ene mitolo\u0161ke slike ili motive. Ali te slike i ti motivi nisu ni\u0161ta vi\u0161e nego svjesne predod\u017ebe; i bilo bi besmisleno tvrditi da se takve nestalne predod\u017ebe mogu naslijediti.\u201c[14]<\/a>, me\u0111utim isto tako definira na koji se na\u010din, dakle, arhetipovi prepoznaju. Tvrdi kako \u201eArhetip je te\u017enja da se stvore takve predod\u017ebe motiva koje se mogu razlikovati u pojedinostima, a da ne izgube osnovni oblik\u201c[15]<\/a>. Dakle, zaklju\u010dujemo kako postoje inherentni, tipi\u010dni motivi unutar svakog nesvjesnog psiholo\u0161kog procesa. Gregorova je preobrazba, dakle, arhetipske prirode, ali na na\u010din da je jednostavno po svojim svojstvima bliska drugim procesima preobrazbe na kakve nailazimo, a koji su plod okolnosti te spoznaja o vlastitoj okolini. Zaklju\u010dno, ako govorimo o simbolima u Kafkinom djelu Preobra\u017eaj<\/em>, onaj klju\u010dni koji treba analizirati upravo je simbol preobrazbe. Taj je simbol onaj koji, po Jungovoj teoriji, zahtjeva dodatno poja\u0161njenje onkraj postoje\u0107eg konteksta te je onaj koji ima dodirnih to\u010daka s konceptom preobrazbe koja je potpuno odvojena od Kafkinog autorskog svijeta.<\/p>\n

Gregorovu je transformaciju mogu\u0107e povezati s motivima nesvjesnih psiholo\u0161kih koncepata te transformacijama svijesti, me\u0111utim treba konkretno prona\u0107i paralele izme\u0111u raznovrsnih koncepata preobrazbi. Gregor se svojom transformacijom fizi\u010dki odvaja od ljudskog, ali se pribli\u017eava Nietzscheovu konceptu nadljudskog. Dakle, valja objasniti za\u0161to je to tako, odnosno na koji na\u010din Nietzsche definira kompletan sustav preobrazbe iz \u010dovjeka u nad\u010dovjeka. U svome djelu Tako je govorio Zaratustra <\/em>Nietzsche govori o tri preobrazbe, odnosno tri faze iste, cjelo\u017eivotne metamorfoze duha. Motivi koje koristi su deva, lav te dijete, a preobrazbe se zbivaju tim redoslijedom. Prema Nietzscheu, deva se pita: \u201e\u0160to je te\u0161ko \u2013 tako pita duh koji je voljan da nosi, tako pada na koljena, poput deve i tra\u017ei da ga dobro natovare.\u201c[16]<\/a>, \u010dine\u0107i svoju svrhu time da \u017euri u vlastitu pustinju, da se hrani te da prima na sebe to\u010dno ono \u0161to je nate\u017ee, \u010dija je posljedica \u201eljubiti one koji nas preziru i pru\u017eati ruku sablasti, ako nas \u017eeli zapla\u0161iti\u2026\u201c[17]<\/a>. Gregor je na vlastita le\u0111a preuzeo brigu za vlastitu obitelj, postoje\u0107i sustav vrijednosti u kojem je klju\u010dno da zara\u0111uje, obavlja posao koji prezire[18]<\/a> bez uop\u0107e ideje o promjeni svrhe vlastitog bitka.<\/p>\n

Nakon preobrazbe u devu duh zahtjeva promjenu uvjetovanu okolnostima pustinje za kojom deva toliko \u017eudi. Nietzsche konkretno govori: \u201eOn tu tra\u017ei svoga posljednjeg gospodara: ho\u0107e da mu postane neprijatelj, njemu i svojem posljednjem bogu, s velikim se zmajem \u017eeli boriti za pobjedu (\u2026) Ti si du\u017ean<\/em> zove se veliki zmaj, ali duh lava ka\u017ee ja ho\u0107u<\/em>\u201c[19]<\/a>. Druga je faza Gregorova \u017eivota upravo ta, faza u kojoj, u ovom slu\u010daju nesvjesno, negira vlastitu fakti\u010dnost ne bi li se oslobodio od tereta koji Nietzscheova deva nosi na sebi. U tim trenucima uop\u0107e po\u010dinje njegova borba sa zmajem, s o\u010dekivanjima roditelja, dru\u0161tva te o\u010dekivanjima koje je postavio samome sebi u kontekstu tih fakti\u010dnih moralnih na\u010dela. To je period u kojem se Gregor najdulje zadr\u017eava te mu je najte\u017ee pobijediti u borbi protiv zmaja kojeg Nietzsche opisuje kao protivnika slobode. Ono \u0161to je, ipak, karakteristika lava jest ideja kako \u201eLav ne mo\u017ee jo\u0161 stvoriti nove vrijednosti: ali mo\u017ee sebi stvoriti slobodu za novo stvaranje \u2013 to mo\u017ee snaga lava (\u2026) Kao ne\u0161to najsvetije ljubio je on jednom Du\u017enost ti je, <\/em>a sad mora izna\u0107i zabludu i samovolju jo\u0161 i u tom najsvetijem da bi ugrabio sebi slobodu\u2026\u201c[20]<\/a>. Dakle, za potpunu preobrazbu treba biti u mogu\u0107nosti stvoriti novi koncept u koji vjerujemo, koji pratimo te zbog kojeg \u017eivimo, koji je podloga na\u0161ih ideja i htjenja.<\/p>\n

Koncept Nietzscheova nad\u010dovjeka temelji se izme\u0111u ostalog i na ideji toga da je za osje\u0107ati pravu sre\u0107u potrebno li\u0161iti se zemaljskih strasti[21]<\/a>, ideji pomo\u0107u koje \u0107u objasniti zavr\u0161nu kategoriju Nietzscheove transformacije u nad\u010dovjeka. Ta je faza transformacije ona klju\u010dna, stoga nju valja objasniti pomo\u0107u vi\u0161e razli\u010ditih koncepata. Nietzsche definira ba\u0161 tu novonastalu Gregorovu sre\u0107u, onu koja nema temelj u zemaljskim po\u017eudama, kao idealan tip sre\u0107e, kao sre\u0107u koja se pripisuje upravo idealnom konceptu nad\u010dovjeka. Nietzsche govori: \u201e\u0160to mi je stalo do moje sre\u0107e! Ona je siroma\u0161na i gadna i puna bijednih u\u017eitaka. A trebalo je da moja sre\u0107a opravdava i sam opstanak.\u201c[22]<\/a>. Ipak, jedan se klju\u010dan paradoks javlja u trenutku u kojem pove\u017eemo Nietzscheov rad s cijelom problematikom. Nietzsche u istom djelu problematizira: \u201eSva su bi\u0107a dosad stvorila ne\u0161to iznad sebe: a \u017eelite li vi biti oseka ove velike plime i radije se vratiti \u017eivotinji nego prevladati \u010dovjeka!\u201c[23]<\/a>. Naizgled, dakle, Gregor \u010dini to\u010dno ono suprotno Nietzscheovoj ideji prilaska nad\u010dovjeku, vra\u0107a se \u017eivotinjskom postojanju, postaje kukac. I to bi bilo to\u010dno za re\u0107i, u slu\u010daju da, naravno, nismo dokazali kako kukac nije simbol po Jungovoj definiciji. Moramo se, dakle, li\u0161iti ideje kako je Gregor uop\u0107e kukac kako bismo razumjeli prirodu psiholo\u0161ke preobrazbe, zbog \u010dega ga isto tako ne treba smatrati simbolom.<\/p>\n

Problematiku sre\u0107e i strasti objasnit \u0107u pomo\u0107u motiva koji se u pripovijetci Preobra\u017eaj <\/em>\u010dini naizgled bezna\u010dajnim, me\u0111utim omogu\u0107ava nam slojevitiju analizu i shva\u0107anje Gregorova novotvorenog postojanja, motiva Gregorova najdra\u017eeg jela[24]<\/a>. Kada bismo rekli kako je Gregor uistinu kukac, mogli bismo re\u0107i kako je logi\u010dno da \u0107e skup njegovih \u017eivotnih potreba poprimiti obilje\u017eja onog kako \u010dovjek do\u017eivljava kukca te da \u0107e postati kakvim kukac jest. Tipi\u010dan kukac vrlo vjerojatno ne voli Gregorovo najdra\u017ee jelo ili ga pak jede samo zato jer je najbli\u017ee, najbr\u017ee ili jedino dostupno. Me\u0111utim, kako bismo uistinu shvatili relaciju izme\u0111u Gregorova najdra\u017eeg jela i njegove metamorfoze, moramo promatrati jelo kao jednu od zemaljskih strasti koje se Gregor odri\u010de. To odricanje ne doga\u0111a se svjesno te nam dodatno olak\u0161ava da u\u0111emo u tu nesvjesnu sferu Gregorova identiteta, onu koja upravo pati zbog tjelesne transformacije, koja se nekim dijelovima nje odupire, a neke prihva\u0107a. Strast donosi zadovoljstvo, a Gregor ga vi\u0161e iz strasti ne dobiva. Me\u0111utim, iz novele vidimo kako Gregor sre\u0107u i prisnost i dalje mo\u017ee osje\u0107ati, \u0161to nam je natuknulo njegovo gr\u010devito \u010duvanje prethodno spomenute slike na zidu njegove sobe. Dakle, govoriti o tome da je Gregor poprimio tjelesna svojstva kukca te da je samo zbog te promjene zapo\u010delo njegovo odmicanje od zemaljskih strasti bilo bi neto\u010dno. Naravno, promjena fizi\u010dkih svojstava postavila je Gregora u konkretne situacije koje su dovele do svih metamorfoza koje su se dogodile tijekom novele, me\u0111utim va\u017eno je re\u0107i kako se ta promjena Gregorove nutrine doga\u0111a gotovo po neovisnoj vremenskoj crti od Gregorove fizi\u010dke transformacije. Gregorova sre\u0107a i dalje postoji, nije se izgubila u \u201esvijesti\u201c jednog kukca. No, ona dolazi u oblicima koji nisu direktno povezani njegovim \u017eeljama, po\u017eudama te strastima, ve\u0107 u oblicima koji su povezani s njegovom novostvorenom egzistencijom koju uveseljavaju ljepote, umjetnost te egzistencija kao takva. \u201eDijete je nevinost i zaborav, stalno otpo\u010dinjanje, igra, kota\u010d, koji se iz samog sebe okre\u0107e\u201c, konstatira Nietzsche. Ono na \u010demu se upravo i temelji Gregorova transformacija koncept je mogu\u0107nosti kreacije vlastitih osnovnih vrijednosti koje nisu prethodno definirane, koje nisu temeljne vrednote dru\u0161tva. Gregorova \u201efaza djeteta\u201c nastaje pod utjecajem promjene okolnosti Gregorova \u017eivota, Gregor dolazi u situaciju u kojoj uvi\u0111a da je sve \u0161to je vjerovao pobjeglo od njega, da njegove du\u017enosti vi\u0161e nema, da je estetika i ljubav prema \u017eivotu jedino \u0161to mu ostaje. U tom je smislu, dakle, Gregor poistovje\u0107en s konceptom djeteta u Nietzscheovoj knjizi Tako je govorio Zaratustra, <\/em>spoznao je da ima mo\u0107 kreacije vlastita vjerovanja i sre\u0107e.<\/p>\n

Osim \u010dinjenice da Gregora uveseljava sama \u010dinjenica da postoji, u svojoj se transformaciji iznova okre\u0107e ljubavi prema cjelovitosti vlastita \u017eivota. Knji\u017eevni postupak retrospekcije Gregorova prisje\u0107anja obitelji u nostalgi\u010dnom svijetlu[25]<\/a> definira upravo ideju kojom mo\u017eemo povezati Gregora te koncept nadljudskog Friedricha Nietzschea. U tom kontekstu treba objasniti Nietzscheov koncept ljubavi prema \u017eivotu u cjelini, koncept amor fati<\/em>. Naime, Nietzsche u svom djelu Volja za mo\u0107<\/em> govori: \u201eZabluda je kukavi\u010dluk… svako dostignu\u0107e saznanja dolazi od hrabrosti, od \u010dvrstine prema sebi, od \u010disto\u0107e prema sebi… Ovakva eksperimentalna filosofija, kojom ja \u017eivim, predvi\u0111a i mogu\u0107nost na\u010delnog nihilizma\u201c[26]<\/a>. Gregor je svojom transformacijom postigao upravo amor fati, <\/em>postigao je potpuno prihva\u0107anje onog \u0161to \u017eivot jest: \u201etime se, me\u0111utim, nije reklo da \u0107e ona ostati na negaciji, na ne, na volji za negacijom. Ona bi radije htela dopreti do suprotnoga, do dioniziske afirmacije sveta onakvog kakav je, bez oduzimanja, bez izuzimanja i izbiranja \u2014 ona ho\u0107e ve\u010dito kru\u017eenje: \u2014 iste stvari, istu logiku i nelogi\u010dnost (\u2026) moja formula za to glasi: amor fati<\/em>\u201c[27]<\/a>. Va\u017ena kategorija ljubavi prema \u017eivotu upravo je umiranje[28]<\/a>, tvrdi Nietzsche. Gregor umire sam, u trenutku kad nije vidio daljnjeg smisla vlastita \u017eivota, umire zato jer \u017eeli: \u201eJo\u0161 je odlu\u010dnije nego sestra mislio da mora nestati. U tom je stanju praznog i miroljubivog razmi\u0161ljanja ostao sve dok nije odbilo tri sata u no\u0107i.\u201c[29]<\/a> Kao karakteristiku idealnog umiranja koje prili\u010di idealnom \u010dovjeku Nietzsche pi\u0161e: \u201eMnogo ih umire prekasno, a poneki umire i prerano. Jo\u0161 je uvijek svijetu strano u\u010denje: Umri u pravi \u010das! Umri u pravi \u010das, tako u\u010di Zaratustra (\u2026) Hvalim vam svoju smrt, slobodnu smrt koja dolazi jer je ja <\/em>ho\u0107u\u201c[30]<\/a>, a Gregor umire postizanjem amor fati, <\/em>kad je \u017eivot uistinu za njega zavr\u0161en. Umire, dakle, to\u010dno kad \u017eeli, u miru, bez o\u010dekivanja i nadanja.<\/p>\n

Isto tako, Jung definira koncept koji naziva civiliziranom svije\u0161\u0107u, kojem pripisujemo sve novotvorene Gregorove ideje, te ga odvaja od ideje nagona, kojima u ovom primjeru pripisujemo jelo i strast prema istom. Konkretno govori: \u201e\u010covjek voli vjerovati da je gospodar svoje du\u0161e. Me\u0111utim, dokle god ne mo\u017ee nadzirati svoja raspolo\u017eenja i osje\u0107aje, ni biti svjestan onih bezbrojnih skrivenih na\u010dina na koje se nesvjesni \u010dinitelji upli\u0107u u njegove planove \u2013 zasigurno nije svoj gospodar\u201c[31]<\/a>. Naime, ideja o tome da postoji promjena u strastima i sre\u0107i, \u010dinjenica da je Gregor prihvatio \u017eivot kao estetsku pojavu time \u0161to nesmetano u\u017eiva u ljepoti, istovremeno eliminirav\u0161i koncepte koji definiraju njegovu sre\u0107u koja je izvan samog njegovog postojanja i ljepote okoline, upravo definira ideju da se pribli\u017eio ideji \u010dovjeka koji je svjestan onoga \u0161to jest u cijelosti. Gregor, paradoksalno, prema Jungu, postaje svoj gospodar. Upravo je iz tog razloga i va\u017eno za zaklju\u010diti \u2013 kukac nije simbol jer ga promatramo samo kao fizi\u010dku kategoriju Gregora, Gregor je pri\u0161ao bli\u017ee Jungovu konceptu civilizirane svijesti \u010dovjeka, kao i Nietzscheovu nad\u010dovjeku, iako se fizi\u010dki njegovo postojanje ne manifestira u obliku \u010dovjekova tijela. Gregor postaje vi\u0161e \u010dovjekom dok je kukac, nego \u0161to je bio kada je postojao u \u010dovjekovom tijelu.<\/p>\n

Gregor ne mo\u017ee biti kukac, on je pribjegao nad\u010dovjeku vi\u0161e neko bilo koji \u010dovjek. Gregor ne mo\u017ee biti kukac, me\u0111utim bje\u017ei od onog standardnog ljudskog. Ovdje, uz prethodna dva navedena razloga, treba dodati i tre\u0107i mo\u017eebitni razlog Kafkine \u017eelje za micanjem kukca s naslovnice: Gregor bje\u017ei od svojih fizi\u010dkih antropomorfnih obilje\u017eja, istovremeno postav\u0161i upravo predmet te\u017enje svakog \u010dovjeka, dakle nije kukac, ve\u0107 je upravo postao ideal \u010dovjeka bje\u017ee\u0107i od onog \u0161to dru\u0161tvo percipira idealnim \u010dovjekom. Metamorfozom se pomaknuo od ljudskog, a u procesu je postao idealno ljudsko, ljudski entitet koji svoju \u017eivotnu energiju i radost crpi upravo iz toga \u0161to postoji, \u0161to jest, iako mu nije nimalo jasnije za\u0161to je upravo on tu te za\u0161to je ba\u0161 kukac. Ne bi nam ni trebalo biti jasno za\u0161to je ba\u0161 Gregor ba\u0161 kukac, ali moramo shvatiti kako je klju\u010dan motiv upravo bje\u017eanje od ljudskog pomo\u0107u transformacije ljudskog u nadljudsko, umjesto intuitivne ideje da je bje\u017eanje od ljudskog postignuto na na\u010din da je Gregor promijenio svoja fizi\u010dka obilje\u017eja. Transformacijom u naizgled neljudsko, postao je upravo idealno ljudsko, ljudsko koje bez svojih zemaljskih po\u017euda mo\u017ee osje\u0107ati, biti zadovoljan i miran.<\/p>\n

 <\/p>\n

Adrijan Vujica Markovi\u0107, 4.b<\/strong><\/h4>\n
\n

[1]<\/a> https:\/\/www.enciklopedija.hr\/natuknica.aspx?ID=38004<\/a><\/p>\n

[2]<\/a> Nietzsche, Friedrich, Tako je govorio Zaratustra, <\/em>1983., Mladost, Zagreb, 9.<\/p>\n

[3]<\/a> https:\/\/www.cliffsnotes.com\/literature\/m\/the-metamorphosis-and-other-stories\/summary-and-analysis\/the-metamorphosis-die-verwandlung<\/a><\/p>\n

[4]<\/a> Jung, Carl, \u010covjek i njegovi simboli, <\/em>1973., Mladost, Zagreb, 20.<\/p>\n

[5]<\/a> Jung, Carl, \u010covjek i njegovi simboli, <\/em>1973., Mladost, Zagreb, 20.<\/p>\n

[6]<\/a> https:\/\/bs.wikisource.org\/wiki\/Gavran_(Edgar_Allan_Poe)<\/a><\/p>\n

[7]<\/a> https:\/\/bs.wikisource.org\/wiki\/Gavran_(Edgar_Allan_Poe)<\/a><\/p>\n

[8]<\/a> Jung, Carl, \u010covjek i njegovi simboli, <\/em>1973., Mladost, Zagreb, 20.<\/p>\n

[9]<\/a> Jung, Carl, \u010covjek i njegovi simboli, <\/em>1973., Mladost, Zagreb, 21.<\/p>\n

[10]<\/a> Jung, Carl, \u010covjek i njegovi simboli, <\/em>1973., Mladost, Zagreb, 23.<\/p>\n

[11]<\/a> Kafka, Franz, Proces, Preobrazba i druge pri\u010de,<\/em> 2003., \u0160kolska knjiga, Zagreb, 273.<\/p>\n

[12]<\/a> Kafka, Franz, Proces, Preobrazba i druge pri\u010de,<\/em> 2003., \u0160kolska knjiga, Zagreb, 306.<\/p>\n

[13]<\/a> Jung, Carl, \u010covjek i njegovi simboli, <\/em>1973., Mladost, Zagreb, 67.<\/p>\n

[14]<\/a> Jung, Carl, \u010covjek i njegovi simboli, <\/em>1973., Mladost, Zagreb, 67.<\/p>\n

[15]<\/a> Jung, Carl, \u010covjek i njegovi simboli, <\/em>1973., Mladost, Zagreb, 67.<\/p>\n

[16]<\/a> Nietzsche, Friedrich, Tako je govorio Zaratustra, <\/em>1983., Mladost, Zagreb, 23<\/p>\n

[17]<\/a> Nietzsche, Friedrich, Tako je govorio Zaratustra, <\/em>1983., Mladost, Zagreb, 23.<\/p>\n

[18]<\/a> Kafka, Franz, Proces, Preobrazba i druge pri\u010de,<\/em> 2003., \u0160kolska knjiga, Zagreb, 274.<\/p>\n

[19]<\/a> Nietzsche, Friedrich, Tako je govorio Zaratustra, <\/em>1983., Mladost, Zagreb, 24.<\/p>\n

[20]<\/a> Nietzsche, Friedrich, Tako je govorio Zaratustra, <\/em>1983., Mladost, Zagreb, 24.<\/p>\n

[21]<\/a> Nietzsche, Friedrich, Tako je govorio Zaratustra, <\/em>1983., Mladost, Zagreb, 11.<\/p>\n

[22]<\/a> Nietzsche, Friedrich, Tako je govorio Zaratustra, <\/em>1983., Mladost, Zagreb, 11.<\/p>\n

[23]<\/a> Nietzsche, Friedrich, Tako je govorio Zaratustra, <\/em>1983., Mladost, Zagreb, 10.<\/p>\n

[24]<\/a> Kafka, Franz, Proces, Preobrazba i druge pri\u010de,<\/em> 2003., \u0160kolska knjiga, Zagreb, 292.<\/p>\n

[25]<\/a> Kafka, Franz, Proces, Preobrazba i druge pri\u010de,<\/em> 2003., \u0160kolska knjiga, Zagreb, 311.<\/p>\n

[26]<\/a>Nietzsche, Friedrich, Volja za mo\u0107, to\u010dka 1041<\/p>\n

[27]<\/a> Nietzsche, Friedrich, Volja za mo\u0107, to\u010dka 1041<\/p>\n

[28]<\/a> Nietzsche, Friedrich, Tako je govorio Zaratustra, <\/em>1983., Mladost, Zagreb, 64.<\/p>\n

[29]<\/a> Kafka, Franz, Proces, Preobrazba i druge pri\u010de,<\/em> 2003., \u0160kolska knjiga, Zagreb, 324., 325.<\/p>\n

[30]<\/a> Nietzsche, Friedrich, Tako je govorio Zaratustra, <\/em>1983., Mladost, Zagreb, 64., 65.<\/p>\n

[31]<\/a> Jung, Carl, \u010covjek i njegovi simboli, <\/em>1973., Mladost, Zagreb, 83.<\/h6>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Motiv preobrazbe motiv je koji je vrlo \u010dest u filozofiji i knji\u017eevnosti 19. i 20. stolje\u0107a. Autori preobrazbe definiraju druk\u010dije, me\u0111utim vrlo \u010desto imaju dodirne to\u010dke te bliske ideje. Konkretno, mo\u017eda najpoznatiji preobra\u017eaj upravo je iz istoimene pripovijetke Franza Kafke. Kafka koristi specifi\u010dan stil, na\u010din pripovijedanja, vi\u0161estruki simbolizam te magijski realizam[1] pri opisu preobrazbe protagonista […]<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[85],"tags":[],"class_list":["post-13851","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13851","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=13851"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13851\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13855,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13851\/revisions\/13855"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=13851"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=13851"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=13851"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}