{"id":13990,"date":"2023-03-26T15:44:35","date_gmt":"2023-03-26T13:44:35","guid":{"rendered":"https:\/\/www.prva.hr\/?p=13990"},"modified":"2023-03-26T15:45:15","modified_gmt":"2023-03-26T13:45:15","slug":"individuum-renesanse-i-geneza-sekularizacije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/2023\/03\/26\/individuum-renesanse-i-geneza-sekularizacije\/","title":{"rendered":"Individuum renesanse i geneza sekularizacije"},"content":{"rendered":"

Imenovati dominantni povijesni narativ i idejni diskurs, diskurs koji definira pojedini povijesni prostor u odre\u0111enom povijesnom vremenu, problemati\u010dan je posao iz nekoliko klju\u010dnih razloga. Osim jasnog razloga, heterogenosti mi\u0161ljenja, valja napomenuti jo\u0161 poneke te\u0161ko\u0107e analize povijesnog idejnog diskursa. Za po\u010detak, te\u0161ko\u0107u takve analize obja\u0161njava upravo Hegel u svojoj raspravi Filozofija povijesti<\/em>, gdje na samom po\u010detku obja\u0161njava i definira tri razli\u010dita na\u010dina poimanja povijesnog vremena i prou\u010davanja istog[1]<\/a>. Definira izvornu povijest kao vrstu poimanja povijesti u kojoj povjesni\u010dari opisuju \u201epoglavito djela, doga\u0111aje i stanja koja su imali pred sobom, kojih su duhu sami pripadali[2]<\/a>\u201c te u isti kotao stavlja i pojam reflektirane povijesti, vrste povijesnog prou\u010davanja \u010diji je fokus na opisivanju duha u odnosu na vrijeme[3]<\/a>. Naime, od tre\u0107e vrste povijesnog prou\u010davanja, filozofijske povijesti, valja potpuno odvojiti prethodne dvije vrste poimanja iste, upravo zato jer one u sebi ne nose nu\u017enost za tuma\u010denjem i dodatnim obja\u0161njavanjem. Prethodne dvije vrste povijesti definiraju same sebe[4]<\/a>. Dakle, uz po\u010detnu tezu nemogu\u0107nosti odabiranja dominantnog povijesnog mi\u0161ljenja valja dodati upravo ideju da povijesni misaoni diskurs, koji moramo promatrati prou\u010davamo li povijest uop\u0107e, ne mo\u017ee sam sebi biti dovoljan, treba mu pridru\u017eiti dodatni historijski definiran kontekst.\u00a0\"\"<\/p>\n

Prije po\u010detka same rasprave o individualizaciji renesansnog dru\u0161tva, temeljnoj izmjeni koncepta religije te religijsko-svjetovnih odnosa, valja re\u0107i na koji na\u010din upravo renesansa definira takve promjene, odnosno, re\u010deno jednostavnije, za\u0161to ba\u0161 to te za\u0161to ba\u0161 tada? Klju\u010dan razvitak u renesansi dogodio se u okvirima duha, duha koji se, osim interesa za anti\u010dku umjetnost, po\u010deo polako, ali sigurno, odmicati od teologije kao nauke te skolasti\u010dkog na\u010dina pou\u010davanja i preno\u0161enja znanja[5]<\/a>. Promjena je, dakle, locirana tamo gdje se doga\u0111a duhovna promjena, nije promjena definirana javnim mnijenjem, ve\u0107 upravo umjetno\u0161\u0107u kao idejom duhovnog. Primjer takve funkcije umjetnosti upravo je ideja da razlika fiktivnog fizi\u010dkog prisustva duha u oblicima hostije te religijskih predmeta izmjenjuje sama sebe idejama onog fizi\u010dkog \u0161to nije duh, ali je duhom ispunjeno. U takvim umjetni\u010dki definiranim ljepotama duh je izvan sebe te je vezan za ono neduhovno[6]<\/a>. Hegel, govore\u0107i o promjenama u renesansnom duhu primje\u0107uje ovaj koncept u konkretnom primjeru te govori: \u201e prava umjetni\u010dka djela, npr. Rafaelove slike Madone, ne u\u017eivaju ono \u0161tovanje, ne primaju ono mno\u0161tvo darova, koliko, naprotiv, r\u0111ave slike koje su i predmet ve\u0107e pobo\u017enosti i poda\u0161nosti\u201c[7]<\/a>. Dakle, osim promjene u znanosti, va\u017eno je definirati renesansu isto tako kao pobjedu umjetnosti i umjetni\u010dkog slobodnog duha te isto tako valja definirati njezinog protivnika, ideal crkvene ljepote i, va\u017enije, fizi\u010dki uvjetovanog crkvenog duha. Renesansa, dakle, po\u010dinje razvitkom individualizma u svim sferama postojanja, tako i u kreaciji estetike. Ta je individualnost klju\u010dna za razumijevanje po\u010detaka sekularne individualnosti koju treba uzeti u obzir pri zaokru\u017eivanju koncepta individualnosti tijekom renesanse. Renesansa je, dakle, postala produktivno razdoblje za promjene.<\/p>\n

Ideje kolektivizma, individualizma te njihove korelacije ideje su koje definiraju politi\u010dke svjetonazore. Tijekom povijesti tranzicije iz dominantno kolektivisti\u010dkog u dominantno individualisti\u010dki orijentirano dru\u0161tvo te obrnuto, doga\u0111ale su se geografski i klasno neujedna\u010deno. Individualne ideje o va\u017enostima oba sustava funkcioniranja izmjenjivale su se razvojem odre\u0111enih oblika dru\u0161tava, ekonomskih sistema te funkcija pojedinih vlasti. Konkretan problem na koji nailazimo jest upravo kontrast izme\u0111u vi\u0161e poimanja idealnog dru\u0161tvenog poretka tijekom raznih povijesnih razdoblja, ovdje je konkretno mogu\u0107e govoriti o renesansi. Gotovo je istovremeno Thomas More iznio protosocijalisti\u010dke ideje vladanja u svojem djelu Utopija<\/em>, dok je Niccolo Machiavelli bio taj koji je u svome djelu Vladar<\/em> definirao moderne teorije politi\u010dkog autoriteta i vladavine po principima koji se u svojim temeljima vrlo \u010desto razlikuju od dana\u0161nje percepcije humane i poticajne vlasti. Dakle, osim Hegelova poimanja va\u017enosti filozofijske povijesti misli pri promatranju pozitivisti\u010dke povijesne pri\u010de, treba uzeti u obzir va\u017enost sredine i prodiranja idejnih \u010dimbenika promjene u pojedine dr\u017eavne aparate i narod. To je zbog toga \u0161to isto tako odrediti uop\u0107e ideju koja internacionalno obilje\u017eava odre\u0111enu epohu nije zahvalan zadatak, upravo zato jer je razvitak ideja te njihova prakti\u010dna primjena gotovo zasigurno plod okolnosti koje name\u0107e pojedini sustav. Najjednostavnije re\u010deno, iako ovaj koncept ima svoje ekvivalente u renesansnom kontekstu, kao i u svakom drugom povijesno definiranom razdoblju, mogu\u0107e je dati poznatiji primjer, primjer kontrasta djelovanja europskih zemalja tijekom druge polovice 18. i prve polovice 19. stolje\u0107a. Jedna Francuska ru\u0161ila je monarhije, u procesu stvoriv\u0161i carstvo[8]<\/a>, Habsburgovci su se raspadali iznutra[9]<\/a>, Britanci trgovali i plovili[10]<\/a>, Kraljevina Sardinije i Pijemonta bezuspje\u0161no je poku\u0161avala spojiti Sjever i Jug[11]<\/a>, a Prusi su vojnom mo\u0107i dovodili u pitanje postoje\u0107u teritorijalnu podjelu[12]<\/a>. Koncepcija vlasti, dominantnih politi\u010dkih struja koje imaju aspiracije prema vlasti ili oporbenih ideja te ideja kreacije novog sustava moralnih vrijednosti i ideala, bit \u0107e druk\u010dija u svim navedenim sistemima. Va\u017eno je ovdje isto tako napomenuti kako uop\u0107e ne\u0107u otvarati Pandorinu kutiju nacionalnog identiteta te njegovog razvitka iz jednostavnog \u00a0razloga. Naime, bilo bi nespretno i povijesno pogre\u0161no referirati se na nacionalisti\u010dke ideje u povijesnom vremenu renesanse, s obzirom na to da koncept nacionalnih dr\u017eava i identiteta u tom vremenu nije postojao.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ipak, ono \u0161to u takvim situacijama treba napraviti je promatrati odre\u0111ene zajedni\u010dke \u010dimbenike koji utje\u010du na poimanje raspodjele vlasti te ih analizirati u kontekstu idejne promjene, u kontekstu te filozofijske povijesti koju Hegel definira. U tom kontekstu valja spomenuti temeljne religijske promjene koje pridonose razvitku ideja o razli\u010ditim ustrojstvima dr\u017eava, koji potencijalno se\u017eu dalje od crkvom isprepletenog sustava apsolutizma srednjeg vijeka. Podjela na lijevo i desno politi\u010dko te ideolo\u0161ko razmi\u0161ljanje na snazi je od pada Francuske Monarhije, kraja 18. stolje\u0107a[13]<\/a>, stoga te kategorije ne valja koristiti, me\u0111utim pri analizi religijskih promjena uvi\u0111amo razlike u na\u010dinima formacije novog koncepta sekularizacije. U suvremenom svijetu sekularizacija je aktualno nastojanje gotovo svakog liberalnog ili socijalisti\u010dkog lijevog pravca te je borba koju \u0107e svaki progresivni gra\u0111anin i dan-danas voditi sa svojim sustavom. Me\u0111utim, renesansno vrijeme, vrijeme nakon srednjeg vijeka, ukazuje da je te\u017enja sekularizaciji vlasti bila i svojstvo onih sustava koji u dana\u0161njoj klasifikaciji na lijevo i desno ne bi bili shva\u0107eni kao predominantno \u201elijevi\u201c sustavi, \u0161to valja pomo\u0107u referentnih djela dokazati.<\/p>\n

Rana, konkretno Moreova i Machiavellijeva filozofija politike ozna\u010dila je po\u010detak odmicanja politi\u010dke znanosti kao sekularne discipline u odnosu na onu kakva je postojala tijekom srednjeg vijeka. Odmicanje \u00a0od dogmatski formirane vlastite ozna\u010dilo je promjenu vlasti od one iz doba sukoba oko investiture[14]<\/a> te kru\u017enog sustava autoriteta izme\u0111u pape i vladara (sustava u kojem se nije znalo tko koga bira) u onu sekulariziranu. Kasnije se ta sekularnost razvila u individualisti\u010dko dru\u0161tvo s vlasti koja taj individuum omogu\u0107uje do \u017eeljene razine. Takav predominantno crkveni sustav vlasti obilje\u017eava vladavine europskih vladara sve od Karla Velikog[15]<\/a>, pa do 16. stolje\u0107a, vremena u kojem su pisali navedeni autori. Dakle, treba opisati na\u010dine na koji ranonovovjekovni\u00a0 filozofi nadilaze postavljene izazove rapidne sekularizacije vlasti te kako prakti\u010dno odgovaraju na temeljne ideje Wormskog konkordata iz 1122. godine[16]<\/a>.<\/p>\n

Prvi koncept koji \u0107u analizirati jest koncept crkvene reformacije, ne misle\u0107i istovremeno samo na konceptualizaciju Lutherovih vjerovanja u stvaranje novog protestantizma[17]<\/a>, ve\u0107 i reformatorskim idejama koje su preuzete i unutar same katoli\u010dke crkve, koje su postojale u samom vjerovanju u Isusa Krista. Za po\u010detak je va\u017eno objasniti na koji na\u010din ta reformacija uop\u0107e funkcionira u kontekstu vjerovanja, a zatim i opisati posljedicu takve promjene crkvena poimanja vjerovanja. Naime, Hegel upravo obja\u0161njava za ovu raspravu va\u017eno svojstvo novog reformiranog oblika kr\u0161\u0107anske ideje o vlastitom bo\u017eanstvu. Pi\u0161e kako \u201eLutherova jednostavna nauka jeste da ovo<\/em>, beskona\u010dni subjektivitet, tj. istinska duhovnost, Krist nipo\u0161to nije na vanjski na\u010din nazo\u010dan i zbiljski, nego se kao duhovno uop\u0107e mo\u017ee posti\u0107i samo u pomirenju s Bogom[18]<\/a>\u201c, definiraju\u0107i religiju kao ne\u0161to krajnje individualno, kao osobno poimanje bo\u017eje ideje te ideje religije uop\u0107e. Dakle, religija po\u010dinje funkcionirati na druk\u010diji na\u010din nego u srednjem vijeku, po\u010dinje funkcionirati kao skup vjerovanja pred kojim je jedan individualac potpuno sam, skup vjerovanja koji mu omogu\u0107uje da kreira vlastiti odnos s onim u \u0161to vjeruje te da u svjetovnoj sferi \u017eivota \u017eivi po takvim odabranim vjerovanjima, umjesto da \u017eivi isklju\u010divo po dogmatskim zakonitostima. Hegel u ovom kontekstu zaklju\u010duje kako sve\u0107enik i laik imaju istu individualnost pred bo\u017eanskim zakonitostima, kako crkva ne pripada jednoj klasi, ve\u0107 kako \u201esrce, osje\u0107ajna duhovnost \u010dovjeka je ono \u0161to mo\u017ee i \u0161to treba da se domogne istine, a taj subjektivitet je subjektivitet svih ljudi\u201c[19]<\/a>. Drugim rije\u010dima, crkvena reformacija se odvaja od prethodno karakteristi\u010dnog odnosa crkve i vjernika, odnosa koji funkcionira samo u tom smjeru, smjeru u kojem vjernik mora biti crkvenjak i biti gotovo pup\u010danom vrpcom povezan s ustanovom crkve kako bi se mogao, fiktivno privilegirano, obratiti Bogu. Crkva vi\u0161e kolektivu nije omogu\u0107avala komunikaciju i manifestaciju vlastitih vjerovanja, svaki je vjernik mogao sam sebi pomo\u0107u vlastitog religijskog vjerovanja, prona\u0107i vlastiti individuum upravo zbog promjene koncepcije Isusa Krista iz fizi\u010dkog u metafizi\u010dko, duhovno i op\u0107e. Taj se koncept povezuje s konceptom samostalnosti i individualizacije umjetnosti, duhovno postaje humanisti\u010dko, a ne samo dogmatski uvjetovano. Ono \u0161to zaklju\u010dujemo iz navedenih teza jest kako duhovno nije nu\u017eno religijsko, duh renesansnog \u010dovjeka sam sebi duhovno mo\u017ee stvoriti na svjetovan na\u010din, pomo\u0107u estetike ili na religijski, ali crkvi udaljen na\u010din vlastitog vjerovanja.<\/p>\n

Osim same promjene u religiji, reformacija je klju\u010dna i za razvitak i po\u010detak nacionalnih dr\u017eava uop\u0107e, ali i koncepciju dr\u017eave kao takve. Naime, Hegel pojam koji nosi na sebi kreaciju dr\u017eava naziva barjakom slobodnog duga<\/em> [20]<\/a>te ga definira kao ne\u0161to \u0161to je samo u sebi, kao ne\u0161to op\u0107e potrebno za razvitak slobodnih zajednica kakve nazivamo dr\u017eavama. Hegel smatra: \u201eVrijeme od onda do nas imalo je i ima da izvr\u0161i samo taj posao da taj princip unese u svijet\u201c[21]<\/a>. Dakle, barjak slobodnog duha<\/em> koncept je koji Hegel definira kao ono \u0161to odre\u0111uje koncepte prava, vlasni\u0161tva, vlade te dr\u017eavnog ure\u0111enja te direktno povezuje religiju kao nosioca tih koncepata tvrde\u0107i kako \u201eDr\u017eave i zakoni nisu ni\u0161ta drugo nego ono pojavno religije u odnosima zbilje\u201c[22]<\/a>. Treba, ipak, napomenuti kako se ovdje ne govori o svjetovnoj manifestaciji religije kao ideji crkvene vlasti u svjetovnom okru\u017eenju, ve\u0107 kao pretakanje i pomo\u0107 religije pri definiranju konkretnih moralnosti i nemoralnosti, zakona i ideala[23]<\/a>.<\/p>\n

Konkretno, dakle, dr\u017eave kakve opisuju More i Machiavelli moramo promatrati u kontekstima velikog religijskog utjecaja na njihov dr\u017eavni i pravni aparat, aparat koji definiraju i More i Machiavelli kao po\u010detke sekularizacije i odbacivanja religijskih dogmi iz svjetovnosti vlasti, iako treba re\u0107i kako njihove ideje ne samo da nisu sli\u010dne, ve\u0107 dokazuju prisutnost pojedinih suprotnih ideja. Individualizam koji More opisuje mnogo je druk\u010diji od bilo kakve koncepcije Machiavellijeva pojedinca, dakle va\u017eno je u kontekstu novoste\u010dene reformatorske ideje uop\u0107e razlikovati dvije ideje sekularnosti, u tom kontekstu i ideje individualizma jednu od druge.<\/p>\n

Naime, More opisuje svoje, fiktivno, za to vrijeme protosocijalisti\u010dko, progresivno dru\u0161tvo pro\u017eeto fragmentima novog individualizma, odnosno opisuje vlastitu zemlju Utopiju kao slobodnu zemlju u kojoj nema spolne diskriminacije i diferencijacije u poslovima poput poljoprivrede[24]<\/a>, kao zemlju koja ne cilja na kapitalisti\u010dke ideale brzine, rapidne proizvodnje, ve\u0107 cilja na umjerenost u razvitku i proizvodnom procesu[25]<\/a>. Iako Moreovo dru\u0161tvo nije dru\u0161tvo koje krasi potpuno razra\u0111eni i jasno definiran socijalizam, svakako je dru\u0161tvo koje pokazuje egalitaristi\u010dke tendencije, ali isto tako i pokazuje tendencije prema dru\u0161tvu koje \u0107e u svojoj osnovnoj biti, osnovnoj ideji, biti individualisti\u010dki formirano. Na dvije razli\u010dite razine je potrebno konkretno definirati individualnost u Moreovom dru\u0161tvu. Naime, More, opisuju\u0107i aran\u017emane putovanja u zemlji Utopiji, govori kako \u201eako netko \u017eeli da posjeti nekog svog prijatelja koji stanuje u drugom gradu, ili da naprosto vidi neko mjesto, sifogrant<\/em>[26]<\/a> i tranibor<\/em>[27]<\/a> rado mu daju dozvolu, osim ako nema neke naro\u010dite prepreke\u201c[28]<\/a>, definiraju\u0107i individualnost izbora kretanja u odnosu na aparat vlasti, dodav\u0161i kako regulatorni sustav zemlje ne kr\u0161i nu\u017eno individualnost izbora, ve\u0107 kako se na takav na\u010din izbjegava \u017eivot u ljen\u010darenju i neradu[29]<\/a>. Tako\u0111er, jo\u0161 jedna ideja individualnosti upravo je ideja individuuma u odnosu na red i poredak, na vlast i vladaju\u0107e aparate. Konkretnu pa\u017enju treba usmjeriti prema procesu njihova biranja, gdje More uvodi gotovo demokracijska na\u010dela odabiranja, vrhunac individualnosti kao one koja omogu\u0107uje \u010dovjeku da na vlastiti na\u010din daje doprinos biranju dr\u017eavnog aparata, biranju kandidata za vlast nad otokom[30]<\/a>. Individualnost, dakle, se\u017ee dalje od samog pukog individualnog postojanja i slobode izbora kretanja i putovanja. Nakon srednjeg vijeka koji je obilje\u017een dominacijom apsolutisti\u010dke i vlastelinske vlasti, koji potpuno zaboravlja temelje atenske demokracije, Rimske Republike i drugih sistema vladavine koja nije vladavina apsolutisti\u010dkog sustava koji je te\u0161ko odvojiv od crkvene vlasti[31]<\/a>, korak prema individuumu kao konceptu vladanja naroda napravljen je upravo u Utopiji.<\/p>\n

Druga prizma kroz koju treba sagledati koncept individuuma jest ideja individualnosti vjerovanja. Naime, More opisuje koncept religijske slobode kao koncept prisutan u Utopiji te, iako govori kako Utopljani napu\u0161taju koncept vjerovanja u razna bo\u017eanstva i sve vi\u0161e pribjegavaju kr\u0161\u0107anstvu, to nije zbog toga \u0161to moraju[32]<\/a>. Posjedovanje vlastite individualne slobode vjerovanja kao mogu\u0107nosti ekspresije vlastitog morala u kombinaciji s postojanjem vlasti koju svaki individualac ima pravo birati do neke razine, istinski je po\u010detak sekularizacije. More konstatira kako: \u201e\u010dak ni oni, koji sami odbacuju kr\u0161\u0107ansko u\u010denje, ipak nikoga ne odvra\u0107aju od ove vjere niti proganjaju one koji su se pokrstili[33]<\/a>\u201c, dakle, sloboda vjeroispovijesti \u010dak nije ni samo administrativne prirode, lai\u010dki re\u010deno \u201ena papiru\u201c, ve\u0107 je definirana kao odr\u017eiv i nu\u017ean koncept idealno postavljenog dru\u0161tvenog poretka. U Utopiji religijske slobode ne samo da ima, ve\u0107 se ona \u017eivi kao nu\u017enost. Implementiraju\u0107i slobodu vjeroispovijesti crkvena vlast gubi svoj opseg te poantu uop\u0107e.<\/p>\n

U tom smislu valja re\u0107i kako religijska institucija prestaje biti dr\u017eavni aparat na organski, logi\u010dan te gotovo intuitivan na\u010din. Iako, kao \u0161to Hegel obja\u0161njava, religija jest temelj sustava vlasti, regulacija i ideja prava, zakona te ideala, dakle religijsko poimanje morala postoji i preta\u010de se u svjetovnu vladavinu, prisutno je neovisno od administrativne svjetovne vlasti. Ono koegzistira s njom. Crkveni anga\u017eman u vlast ne mo\u017ee postojati ako istovremeno postoji sloboda vjeroispovijesti i ako vlast istovremeno odlu\u010duje biti vlast svakom gra\u0111aninu u okviru te dr\u017eavne strukture, zato More i jest napravio prvi korak prema \u00a0sekularizaciji. Postavljanje crkvene vlasti kao vlasti ideolo\u0161ki i religijski slobodnog dru\u0161tva \u010dini takvu vlast potpuno nelegitimnom. \u00a0Crkva nije prisilno izba\u010dena kao sistem vlasti, ona to nije niti bila, nije niti trebala biti, upravo zato jer sloboda nove, reformirane, renesansne crkve dovodi u religijsku paradigmu potpuno novi koncept \u2013 koncept nepostojanja dominacije institucionalizirane religije u svjetovnim poslovima.<\/p>\n

Treba analizom dru\u0161tva Utopije zaklju\u010diti za\u0161to se More odlu\u010duje za isklju\u010divu svjetovnost vlasti, iako sam jest bio kr\u0161\u0107anin te iako religija vrlo \u010desto definira moral. Valja, dakle, zaklju\u010diti kako crkvena vlast mo\u017ee funkcionirati samo u dva slu\u010daja. Prvi slu\u010daj jest u slu\u010daju da religijske slobode nema, \u0161to dovodi do apsolutne opresije i kompletnog nestanka slobode mi\u0161ljenja, a drugi jest fiktivni svijet u kojem je inherentna prihva\u0107enost odre\u0111ene religijske dogme stvarno prisutna, dakle \u201esvatko se ra\u0111a s kri\u017eem oko vrata\u201c, ali ne u figurativnom smislu. Ipak, More, pa tako ni ja ovim zaklju\u010dkom, ne smatramo takve distopijske ideje politi\u010dki plauzibilnima.<\/p>\n

Prije nego zaklju\u010dimo kako crkvena reformacija te pobjeda renesanse u odnosu na potpuno nesekulariziranu vlast srednjeg vijeka jest ne\u0161to \u0161to dovodi do rapidne sekularizacije, ipak treba promotriti Machiavellijevu koncepciju crkvene monarhije, ali i \u0161to Machiavelli uop\u0107e govori o crkvenom utjecaju na vlast. Za po\u010detak, uspje\u0161an vladar vodi se vrijednostima virtu[34]<\/strong><\/a><\/em> i fortuna[35]<\/strong><\/a><\/em> te, kako bi crkva uistinu na vlasti bila te ostala dr\u017eavni aparat, va\u017eno je primijetiti kako uspje\u0161nost crkve mora biti definirana obama pojmovima. Problematika crkve danas, tako i crkve tada, jest to \u0161to je prikaz crkve hipermoralan, to \u0161to senzibilnost crkve kao ustanove koja se odlikuje moralno\u0161\u0107u mora biti nazo\u010dna kako bi crkvena vlast u bilo kojem smislu, ne nu\u017eno politi\u010dkom, uop\u0107e postojala. Ono \u0161to Machiavelli problematizira jest \u010dinjenica da su crkvene monarhije, dr\u017eave gdje je crkveni aparat klju\u010dan za definiciju dr\u017eavnog politi\u010dkog sustava, monarhije kod kojih \u201ese sve te\u0161ko\u0107e javljaju prije nego \u0161to se steknu\u201c[36]<\/a>. Hipermoralnost crkvenog aparata, u koju Machiavelli vjeruje i ne osporava ju, ipak dovodi do bitno razli\u010ditog koncepta vlasti u dr\u017eavnom sustavu. Definira monarhiju s crkvom na \u010delu kao monarhiju koja mo\u017ee opstati bez svojstava virta<\/em> i fortune[37]<\/strong><\/a><\/em>, \u0161to je klju\u010dno za razvitak rasprave. Valja postaviti legitimno pitanje: gdje onda le\u017ei uop\u0107e mo\u0107 crkve u svjetovnom sistemu, jer Machiavelli i dalje definira crkvene monarhije kao one koje su \u201esigurne i sretne[38]<\/a>\u201c, odnosno, drugim rije\u010dima, ako crkvu na vlasti ne dr\u017ei niti sposobnost, pa \u010dak ni sre\u0107a, koja dogmatska, pragmati\u010dna ideja crkvi dozvoljava slobodnu svjetovnu intervenciju?<\/p>\n

Ono \u0161to se i\u0161\u010ditava iz Machiavellijeva sistema crkvenih monarhija jest upravo ideja da dogmatsko vjerovanje definira sve potrebne sposobnosti i zakonitosti jedne crkvene vlasti, da se dr\u017eave crkvenim vlastima ne oduzimaju jer su gotovo iznad kreacije \u010dovjeka. Govori kako: \u201epodanici, iako se njima ne vlada, ne brinu se zbog toga i ne misle se li\u0161iti svojih vladara, niti to mogu.[39]<\/a>\u201c Ono \u0161to je va\u017eno napomenuti jest kako se Machiavelli na specifi\u010dan na\u010din udaljava od koncepta crkvene monarhije uop\u0107e te ju stvarno definira kao ne\u0161to nadljudsko, kao ne\u0161to \u0161to uop\u0107e ne mo\u017ee suditi[40]<\/a> te nam ne mo\u017ee dati onu hegelijansku definiciju povijesti mi\u0161ljenja kakva nam je klju\u010dna za razumijevanje ideje crkvene vlasti u svjetovnim okvirima. Hipermoral uz \u010dinjenicu da crkva iskori\u0161tava nadnaravnu silu koju joj vjernici pripisuju, dovodi do paradoksa. Pla\u0107eni\u010dke vojske, nepotizam te nemoralno djelovanje postaju obilje\u017eja jedne organizacije koja bi trebala biti neru\u0161iv stup morala i moralnog djelovanja. Iz osnovne Machiavellijeve ideje, ideje kako cilj opravdava sredstvo pri vladanju mo\u017eemo i\u0161\u010ditati ideju koja se kosi prethodno definiranoj koncepciji nove, reformirane religije i koncepta vjerovanja Vjera ne samo da ne postaje dogmatski uvjetovana do one mjere do koje je bila u srednjem vijeku, vjera isto tako gubi mogu\u0107nost nadopuniti virtu<\/em> i fortunu<\/em> pri vladanju, gubi mogu\u0107nost pretakanja u svjetovnu vlast jer time gubi religijska svojstva. Crkva po Machiavelliju mo\u017ee biti vladar, ali dr\u017eavu ne gledamo onda na svjetovni na\u010din, ona mora biti vi\u0111ena kao skup bo\u017ejih zakonitosti[41]<\/a>. Crkva, ipak, ne mo\u017ee biti vladar upravo zato jer nad\u010dovje\u010dnost mora pri vladanju zamijeniti ljudskim naturalizmom, grje\u0161no\u0161\u0107u i upitnim moralom.<\/p>\n

Individualizam u ovu jednad\u017ebu ulazi kao klju\u010dni koncept. Definirali smo ideje individualizma uop\u0107e kao ideje samostalnog djelovanja u okvirima dr\u017eavnih aparata, me\u0111utim u ovu problematiku moramo u\u0107i dublje. Reformacija vjerovanja, ne nu\u017eno raskol na dvije struje, onu protestantsku te onu katoli\u010dku, ve\u0107 upravo onaj dio koji se preto\u010dio u katoli\u010dku crkvu te zbog koje smo uop\u0107e definirali nastanak renesanse kao razdoblja i kao promjene, ono je \u0161to je zahvatilo Europu u renesansnom razdoblju na najja\u010di mogu\u0107i na\u010din, iako se ideje potencijalno u dana\u0161njem, aktualnom svijetu 21. stolje\u0107a \u010dine banalne i intuitivne. Individualizam dolazi u ovom kontekstu samo kao katalizator crkvenog pada. Ako pojedinac uvidi sposobnost samog sebe da kreira vlastitu povezanost s Kristom, \u201eKristova\u201c, odnosno crkvena intervencija u svjetovni moral direktno, ne onako kako ju Hegel definira, ve\u0107 potpuno besramno te prakti\u010dno, crkvena vlast nije jednom pojedincu potrebna. Tada je ona samo \u017ealosna realizacija kako crkva nije svjetionik morala kakav se \u010dinila da mora biti. Postoje u tom smislu dvije klju\u010dne konceptualizacije crkvene vlasti, jer moramo isklju\u010diti Machiavellijevu tezu da se crkvena vlast mora promatrati kao ne\u0161to potpuno odvojeno od onih vlasti koje su se ve\u0107 crkve rije\u0161ili, upravo iz jednostavnog i banalnog razloga koji je u renesansi klju\u010dan, a koji Machiavelli navodi jednostavnim rije\u010dima \u201eSamo ti vladari posjeduju dr\u017eave koje ne brane i podanike kojima ne vladaju\u201c[42]<\/a>. Rekao bih to jo\u0161 banalnije: u sustavu tolikih aspiracija za mo\u0107i nitko ne\u0107e pitati je li ne\u010dija vlast shva\u0107ena kao sveta kreacija, ve\u0107 \u0107e vidjeti teritorij i sustav nad kojim ima pretenzije. Dakle, prva koncepcija jest koncepcija u kojoj je crkvena vlast isklju\u010divo moralna, me\u0111utim ne mo\u017ee biti u tim svjetovnim okvirima potpuno mogu\u0107a i mo\u0107na, nedostaju joj mogu\u0107nosti da kreira omanji nemoral ne bi li kreirala ove\u0107i moral. Takvu ideju vlasti ni Machiavelli ne definira kao mogu\u0107u, on se jednostavno odmi\u010de od crkvene vlasti[43]<\/a>, \u0161to nije koncept koji mo\u017eemo prihvatiti iz mnogih razloga. Druga, realnija koncepcija crkvene vlasti jest koncepcija vlasti u kojoj crkva ne prikazuje moral, \u0161to ju odmi\u010de od religije uop\u0107e. A \u0161to je crkva na vlasti koja je istovremeno i crkva bez religije? Vladar. U tom slu\u010daju ne postoji prednost crkvene, odnosno religijske vlasti, jer ona i onako to nije. Nema pravo time se nazivati i time biti.<\/p>\n

Vrijeme renesanse vrijeme je od kojeg se crkva ni danas nije oporavila, dakle sad valja sumirati sve re\u010deno o propasti crkve u renesansnom periodu u nekoliko osnovnih, zaklju\u010dnih teza. Naime, More i Machiavelli na toliko razli\u010dite na\u010dine definiraju propuste op\u0107eg koncepta crkvene vlasti, ali u svakom od referentnih djela mo\u017eemo vidjeti toliko o\u010dite problematike bilo kakve uklju\u010denosti crkve u vlast nad ljudima na svjetovnoj razini. Religija ima svoje mjesto kao kreacija morala, \u0161to Hegel napominje kao klju\u010dnu ideju religije, ne misle\u0107i naravno na njezinu manifestaciju u svjetovne odnose. Iz Utopije \u010ditamo ideju nemogu\u0107nosti crkvene vlasti u diskursima idejnih sloboda, u diskursima u kojima se ili ne cilja na nemogu\u0107e, odnosno na inherentno prihva\u0107anje kr\u0161\u0107anske vjere, ili u sustavima u kojima se ne cilja na opresivnost, odnosno definitivno vjerovanje koje mora nametati pojedini sustav. Iz Vladara pak \u010ditamo ne\u0161to posve drugo, \u010ditamo nemogu\u0107nost crkve da bude istovremeno i dr\u017eavni aparat i religijski sustav. Me\u0111utim, ono \u0161to moramo definirati kao dodirnu to\u010dku oba tuma\u010denja jest razvitak individuuma pomo\u0107u religije, odnosno pomo\u0107u konteksta renesansnog duha koji svoje uto\u010di\u0161te vi\u0161e ne nalazi u dogmatsko formiranoj crkvenoj koncepciji vjere, ve\u0107 koji svoju bit nalazi u ideji kako je jedan vjernik pred bogom sam, kako ima pravo, mogu\u0107nost i na\u010delno \u017eelju vjerovati, istovremeno ja\u010de i neovisnije. Krist, ako ga je stvarno bilo, ne samo da jest metafizi\u010dki entitet, on bi to volio i biti. Zaklju\u010dno, \u010dak i u povijesti koju lai\u010dki gledamo samo kao neku ideju crkveno formiranog dru\u0161tva, jedan je pojedinac u renesansnom povijesnom vremenu, neovisno o svojoj sredini, mogao \u010ditati Bibliju koju je Luther preveo na njegov jezik, mogao je konzumirati svoju vjeru bez povezanosti s crkvenim duhom fizi\u010dkog \u0161tovanja, ve\u0107 na metafizi\u010dkoj razini te, iako potencijalno nije ni znao u kojem smjeru promjena ide, \u010dovjek je napravio ba\u0161 onaj potreban korak pri sekularizaciji budu\u0107ih vlasti, kasnije prema idealu gra\u0111anskog dru\u0161tva.<\/p>\n

 <\/p>\n

Adrijan Vujica Markovi\u0107<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

[1]<\/a> Hegel, Georg Wilhelm Friedrich, Filozofija povijesti, 2017., Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 11.<\/p>\n

[2]<\/a> Hegel, Georg Wilhelm Friedrich, Filozofija povijesti, 2017., Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 11.<\/p>\n

[3]<\/a> Hegel, Georg Wilhelm Friedrich, Filozofija povijesti, 2017., Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 13.<\/p>\n

[4]<\/a> Hegel, Georg Wilhelm Friedrich, Filozofija povijesti, 2017., Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 16.<\/p>\n

[5]<\/a> https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Renaissance<\/a><\/p>\n

[6]<\/a> Hegel, Georg Wilhelm Friedrich, Filozofija povijesti, 2017., Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 332.<\/p>\n

[7]<\/a> Hegel, Georg Wilhelm Friedrich, Filozofija povijesti, 2017., Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 332.<\/p>\n

[8]<\/a> https:\/\/enciklopedija.hr\/natuknica.aspx?ID=20390<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

[9]<\/a> https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Habsburg_monarchy<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

[10]<\/a> https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Monarchy_of_the_United_Kingdom<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

[11]<\/a> https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Unification_of_Italy<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

[12]<\/a> https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Prussia<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

[13]<\/a> https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Left%E2%80%93right_political_spectrum<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

[14]<\/a> https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Investiture_Controversy<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

[15]<\/a> https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Charlemagne<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

[16]<\/a> https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Concordat_of_Worms<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

[17]<\/a> https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Protestantism<\/a> , https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Martin_Luther<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

[18]<\/a> Hegel, Georg Wilhelm Friedrich, Filozofija povijesti, 2017., Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 336.<\/p>\n

 <\/p>\n

[19]<\/a> Hegel, Georg Wilhelm Friedrich, Filozofija povijesti, 2017., Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 337.<\/p>\n

 <\/p>\n

[20]<\/a> Hegel, Georg Wilhelm Friedrich, Filozofija povijesti, 2017., Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 337.<\/p>\n

 <\/p>\n

[21]<\/a> Hegel, Georg Wilhelm Friedrich, Filozofija povijesti, 2017., Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 337.<\/p>\n

 <\/p>\n

[22]<\/a> Hegel, Georg Wilhelm Friedrich, Filozofija povijesti, 2017., Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 337.<\/p>\n

 <\/p>\n

[23]<\/a> Hegel, Georg Wilhelm Friedrich, Filozofija povijesti, 2017., Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 337.<\/p>\n

 <\/p>\n

[24]<\/a> More, Thomas, Utopija \u2013 o najboljem ure\u0111enju dr\u017eave i novom otoku Utopiji, 1952., Kultura, Zagreb, 108.<\/p>\n

[25]<\/a> More, Thomas, Utopija \u2013 o najboljem ure\u0111enju dr\u017eave i novom otoku Utopiji, 1952., Kultura, Zagreb, 111.<\/p>\n

[26]<\/a> https:\/\/leksikon.muzej-marindrzic.eu\/more-thomas\/<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

[27]<\/a> https:\/\/leksikon.muzej-marindrzic.eu\/more-thomas\/<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

[28]<\/a> More, Thomas, Utopija \u2013 o najboljem ure\u0111enju dr\u017eave i novom otoku Utopiji, 1952., Kultura, Zagreb, 120.<\/p>\n

 <\/p>\n

[29]<\/a> More, Thomas, Utopija \u2013 o najboljem ure\u0111enju dr\u017eave i novom otoku Utopiji, 1952., Kultura, Zagreb, 120.<\/p>\n

 <\/p>\n

[30]<\/a> More, Thomas, Utopija \u2013 o najboljem ure\u0111enju dr\u017eave i novom otoku Utopiji, 1952., Kultura, Zagreb, 106.<\/p>\n

 <\/p>\n

[31]<\/a> https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Middle_Ages<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

[32]<\/a> More, Thomas, Utopija \u2013 o najboljem ure\u0111enju dr\u017eave i novom otoku Utopiji, 1952., Kultura, Zagreb, 168.<\/p>\n

 <\/p>\n

[33]<\/a> More, Thomas, Utopija \u2013 o najboljem ure\u0111enju dr\u017eave i novom otoku Utopiji, 1952., Kultura, Zagreb, 168.<\/p>\n

[34]<\/a> https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Virt%C3%B9<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

[35]<\/a> https:\/\/www.britannica.com\/topic\/fortuna-philosophy<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

[36]<\/a> Machiavelli, Niccolo, Vladar, 2020., Disput, Zagreb, 86.<\/p>\n

[37]<\/a> Machiavelli, Niccolo, Vladar, 2020., Disput, Zagreb, 86.<\/p>\n

[38]<\/a> Machiavelli, Niccolo, Vladar, 2020., Disput, Zagreb, 86.<\/p>\n

[39]<\/a> Machiavelli, Niccolo, Vladar, 2020., Disput, Zagreb, 86.<\/p>\n

[40]<\/a> Machiavelli, Niccolo, Vladar, 2020., Disput, Zagreb, 86.<\/p>\n

 <\/p>\n

[41]<\/a> Machiavelli, Niccolo, Vladar, 2020., Disput, Zagreb, 86.<\/p>\n

[42]<\/a> Machiavelli, Niccolo, Vladar, 2020., Disput, Zagreb, 86.<\/p>\n

[43]<\/a> Machiavelli, Niccolo, Vladar, 2020., Disput, Zagreb, 86.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Imenovati dominantni povijesni narativ i idejni diskurs, diskurs koji definira pojedini povijesni prostor u odre\u0111enom povijesnom vremenu, problemati\u010dan je posao iz nekoliko klju\u010dnih razloga. Osim jasnog razloga, heterogenosti mi\u0161ljenja, valja napomenuti jo\u0161 poneke te\u0161ko\u0107e analize povijesnog idejnog diskursa. Za po\u010detak, te\u0161ko\u0107u takve analize obja\u0161njava upravo Hegel u svojoj raspravi Filozofija povijesti, gdje na samom po\u010detku […]<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[85],"tags":[],"class_list":["post-13990","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13990","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=13990"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13990\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13993,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13990\/revisions\/13993"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=13990"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=13990"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=13990"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}