{"id":14329,"date":"2023-05-06T13:25:56","date_gmt":"2023-05-06T11:25:56","guid":{"rendered":"https:\/\/www.prva.hr\/?p=14329"},"modified":"2023-05-06T13:25:56","modified_gmt":"2023-05-06T11:25:56","slug":"o-citanju-refleksije-maturanata-ili-kako-smo-od-mladih-citatelja-postali-vjesti-iscitavatelji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/2023\/05\/06\/o-citanju-refleksije-maturanata-ili-kako-smo-od-mladih-citatelja-postali-vjesti-iscitavatelji\/","title":{"rendered":"O \u010ditanju \u2013 refleksije maturanata ili kako smo od\u00a0mladih \u010ditatelja postali vje\u0161ti i\u0161\u010ditavatelji"},"content":{"rendered":"

Onaj drugi tip \u010ditatelja \u2013 Lucija Iva\u010di\u0107, 4.f<\/em><\/strong><\/h3>\n

Glavna definicija \u201e\u010ditatelja\u201c jest, jednozna\u010dno i pomalo banalno, osoba koja \u010dita. Takav bi opis sve ljude stavio u isti ko\u0161 unato\u010d tome \u0161to se jasno mogu razlikovati dva tipa. Prvi ili pomalo \u201ela\u017eni\u201c \u010ditatelj koji tekst \u010dita samo da bi rekao da ga je pro\u010ditao te pri tom potpuno proma\u0161i smisao teksta ili ga, jo\u0161 gore, ne \u017eeli niti potra\u017eiti. Drugi ili \u201epravi\u201c \u010ditatelj – \u010dita izme\u0111u redaka, vidi \u0161iru sliku i iz teksta izvla\u010di smisao koji je pisac poku\u0161ao prikazati svijetu. Mo\u017eda stvar \u010dak nije toliko crno-bijela da bi postojao \u201epravi\u201c i \u201ela\u017eni\u201c \u010ditatelj, nego se karakteristike \u010ditatelja mogu prikazati na spektru razli\u010ditih ljudi, no onda bi zasigurno prvi i drugi tip \u010ditatelja bile nekakve dvije krajnosti tog spektra. Za svrhu umjetnosti i njene uloge u svijetu, \u010dovjek bi trebao te\u017eiti drugom tipu \u010ditatelja u kojemu tekst stvara nekakvu novu emociju koja ga navodi na promi\u0161ljanje i propitkivanje. Shva\u0107anje teksta u cjelini dovodi do dopiranja pi\u0161\u010deve poruke do \u010ditatelja koji u tome onda nalazi ljepotu i va\u017enost knji\u017eevnosti, a i op\u0107enito umjetnosti u \u017eivotu \u010dovjeka.<\/p>\n

Prvi tip \u010ditatelja sla\u017ee se da je \u010ditatelj osoba koja \u010dita. Cilj tog \u010ditatelja jest da tekst pro\u010dita u fizi\u010dkom smislu rije\u010di tj. da do\u0111e od prve do zadnje stranice. Njega na\u017ealost \u010desto nalazimo me\u0111u mla\u0111om populacijom koja jo\u0161 poha\u0111a osnovnu i srednju \u0161kolu, tzv. \u201epost\u010ditateljska generacija\u201c, \u010dije se \u010ditanje svede na lektiru svaki mjesec. Njima je samo bitno zapamtiti fabulu, likove, mjesto i vrijeme radnje, sve \u0161to bi profesor mogao pitati na satu; dok je poruka i namjena teksta stavljena u drugi plan. Takvo \u010ditanje mo\u017ee se opisati kao \u010ditanje pojedinih rije\u010di ili re\u010denica, ali ne i sagledavanje slike koja nastaje kada te rije\u010di pri\u010daju pri\u010du. Tako da te rije\u010di ostanu samo rije\u010di koje onda ne vidimo nego gledamo kroz njih. Postoji mnogo ljudi kojima se ne vrti film u glavi prilikom \u010ditanja te vjerojatno zato takvi ljudi i ne vole \u010ditati u mladosti, niti ono \u0161to moraju niti ne\u0161to \u0161to sami izaberu. Takvi ljudi zatim odrastu te, kada se li\u0161e te odgovornosti \u010ditanja koja je nametnuta u \u0161koli, postanu odrasli ljudi koji ne nalaze u\u017eitak u \u010ditanju i nikada vi\u0161e ne posegnu za knjigom. Taj razvitak doga\u0111aja poprili\u010dno je zabrinjavaju\u0107 i \u017ealostan jer u opasnost donosi budu\u0107nost pisanog teksta i samog postojanja \u010ditatelja. Uz napredak tehnologije i uvijek dostupan svijet medija, prosje\u010dni \u010dovjek vi\u0161e nego ikada dosad bira bilo koju drugu zanimaciju umjesto \u010ditanja knjiga. Televizija, filmovi, serije, igrice i drugi, ve\u0107ini su ljudi puno privla\u010dniji zbog same \u010dinjenice da se treba puno manje zup\u010danika u glavi okrenuti kako bi razumjeli \u0161to se doga\u0111a. Ne treba zamisliti lik, zamisliti scenu, zamisliti atmosferu, ona je servirana na pladnju. Na taj na\u010din \u010ditatelj tj. u ovom slu\u010daju gledatelj, lak\u0161e se pove\u017ee s likom i taj medij mu dr\u017ei pa\u017enju mnogo du\u017ee. Tu naravno veliku slavu dobivaju science-fiction<\/em> filmovi, igrice, serije koje za razliku od science-fiction<\/em> romana stvaraju gotovog, na primjer, zmaja koji je u 99.9% slu\u010dajeva spektakularniji od nekog zmaja zami\u0161ljenog u na\u0161oj glavi. Stvaranje takvih nemogu\u0107ih svjetova na ekranu navodi ljude na kori\u0161tenje, pla\u0107anje i kontinuirano gledanje tih sadr\u017eaja i njihova potreba za pisanom rije\u010di nestaje.\u00a0\"\"<\/p>\n

Na suprotnom kraju spektra nalazi se drugi tip \u010ditatelja \u010dija pro\u0161irenija definicija samog \u010ditanja ne sugerira samo obradu i razumijevanje jezika u napisanim rije\u010dima, ve\u0107 i manifestaciju njihovih zna\u010denja kroz analizu i razumijevanje njihove \u0161ire namjene od samo toga da ispri\u010daju pri\u010du. Pojava koja daje razliku izme\u0111u pravog knji\u017eevnog djela i pukog teksta je da kori\u0161tenjem stilskih sredstava, pisac daje novo zna\u010denje u jeziku te prikazuje novu dimenziju teksta iza samog teksta kao takvog. Shva\u0107anje manipulacija jezikom poput sarkazma, ironije, paradoksa, metafore i sl. nalaze se na zami\u0161ljenom ra\u010dvanju izme\u0111u prvog i drugog tipa \u010ditatelja. U tim manipulacijama pisac zapravo \u201eskriva\u201c svrhu svog teksta. Ona mo\u017ee biti na\u010din da uka\u017ee na socijalne probleme, da ispita svrhu samog postojanja \u010dovjeka, propitkuje stvarnost svijeta i njegove maske, istra\u017euje odnose me\u0111u ljudima i \u0161to je to u nama da nas tjera da \u010dinimo ono \u0161to \u010dinimo, da pri\u010da o ljubavi koja je toliko stvarna i lijepa da nad njom zapla\u010demo i po\u017eelimo ju za sebe, da u\u010di o zajedni\u0161tvu, o prijateljstvu, da pri\u010da o slobodi i ne\u010dem boljem, da se zapitamo \u017eelimo li ne\u0161to bolje, \u017eelimo li ideale, \u017eelimo li umjetnost\u2026 Zajedni\u010dka crta \u00a0svima njima je da u \u010ditatelju izaziva novu emociju \u0161to je ujedno, po meni, i razlog za\u0161to \u010ditamo. Iz emocije koja se ra\u0111a proizlazi sve \u0161to slijedi: propitkivanje, suosje\u0107anje, sa\u017ealjenje, strah i ostalo; ali najva\u017enije od svega, emocija pokre\u0107e nekakvu promjenu. Drugi tip \u010ditatelja dopustit \u0107e tekstu da ga promjeni. Dovoljna je jedna knjiga koja dopre do nas da nam cijeli svijet okrene naglava\u010dke, zbog koje sagledamo svoj \u017eivot iz drugog kuta i stvori se prekretnica nakon koje di\u0161emo i \u017eivimo druga\u010dije. Iz emocije \u010ditatelj, preko knji\u017eevnog lika i njegovih postupaka, lak\u0161e prepoznaje sebe, saznaje svoje vrijednosti, sklonosti, nalazi rje\u0161enja za svoje probleme i pitanja te pronalazi vlastite stavove ili ih korigira. Zbog emocije se ljudi vra\u0107aju knjigama i \u010ditaju ih opet, jer \u017eele ponovno u\u0107i u taj svijet i ponovno ga do\u017eivjeti, mo\u017eda \u010dak i druga\u010dije, a mo\u017eda opet isto. U ponovnom \u010ditanju tako\u0111er nastaje vrsta utjehe da postoji neka druga dimenzija u koju se \u010ditatelj mo\u017ee zavu\u0107i i, bar na tren, pobje\u0107i od sebe samog i svog \u017eivota te na trenutak biti netko drugi. Drugi tip \u010ditatelja, dakle u \u00a0tekstu tako\u0111er mo\u017ee prona\u0107i lijek za suzbijanje vlastite boli te si \u010ditanjem pru\u017eiti trenuta\u010dno olak\u0161anje od vlastite sudbine.<\/p>\n

Razlikujemo dva tipa \u010ditatelja; prvi koji \u010dita samo rije\u010di na papiru, i onaj drugi koji iz njih i\u0161\u010ditava \u0161iru sliku i smislenu poruku koji pisac poku\u0161ava prenijeti. Za svrhu umjetnosti i samoaktualizacije, \u010dovjek bi trebao nastojati postati onaj drugi tip \u010ditatelja. Tim postupkom postat \u0107e svjestan samog sebe, bit \u0107e otvoren prema novim gledi\u0161tima, idejama i spoznajama, prepustit \u0107e se emociji koju knjiga pru\u017ea te \u0107e ona postati svojevrsni bijeg od stvarnosti. Zavr\u0161ila bih ovaj esej trima citatima koji po mom mi\u0161ljenju daju najbolje razloge za\u0161to \u010ditati kao drugi tip \u010ditatelja; Theodore Roosevelt: \u201eDio sam svega \u0161to sam pro\u010ditao<\/em>\u201c, Neil Gaiman: \u201eKnjiga je san koji dr\u017eite u ruci<\/em>\u201c te George R.R. Martin: \u201e\u010citatelj \u017eivi tisu\u0107u \u017eivota prije nego \u0161to umre. \u010covjek koji nikad ne \u010dita \u017eivi samo jedan<\/em>.\u201c<\/p>\n

To\u010dka na \u201ei\u201c –<\/em> Laura Sr\u0161i\u0107, 4.f<\/em><\/strong><\/h3>\n

\u201eZa\u0161to \u010ditati?\u201c<\/em> pitanje je koje, u dana\u0161nje doba ekranizacije, nerijetko zaokuplja misli ponajvi\u0161e generacija koje smisao pisane rije\u010di ne vide. Svakodnevica postaje rutina u kojoj nema vremena za promi\u0161ljanje, a kamo li za ma\u0161tanje. Bitno je \u201ebiti realan\u201c<\/em>. No kakva je to realnost u kojoj \u010dovjek nema vremena za osobni psiholo\u0161ki, socijalni i kognitivni razvoj \u010ditanjem knjiga.<\/p>\n

Sposobnost govora u ljudi je biolo\u0161ki predodre\u0111ena te nema potrebe za njezinim u\u010denjem. No, ono \u0161to govorenje razlikuje od \u010ditanja, njihova je polazi\u0161na to\u010dka. \u010citanje se u\u010di. U ljudskom mozgu postoje neuronske veze koje su ugra\u0111ene od ro\u0111enja, a omogu\u0107uju da dijete s lako\u0107om, ako se nalazi u okru\u017eenju osoba koje komuniciraju, ubrzo po\u010dinje opona\u0161ati govor. S druge strane, \u010ditanje je kompliciraniji proces koji zahtjeva stvaranje novih neuronskih veza koje se nadogra\u0111uju cijeli \u017eivot. \u010citanjem osoba koristi mozak na na\u010din druga\u010diji u usporedbi s onim koji koristi, primjerice pri govoru, \u010dime se povezuje ve\u0107i broj dijelova mozga te ga se na taj na\u010din i \u201etrenira\u201c. Fascinantna je \u010dinjenica da osoba kada \u010dita knjigu, aktivira dijelove mozga koji bi se aktivirali upravo kada bi osoba i sama pro\u017eivljavala ono o \u010demu \u010dita. Intenzitet aktivacije mozga nije identi\u010dan, no \u010dinjenica da bi se isti aktivirao samo pri \u010ditanju pokazuje koliko \u010ditanje utje\u010de na kognitivni, a posljedi\u010dno i na socijalni aspekt \u010dovjeka. No kako? Jasno je za\u0161to ljudi oduvijek imaju potrebu za \u010ditanjem. \u010citanje omogu\u0107ava pro\u017eivljavanje situacija koje mogu biti isklju\u010divo dio fiktivnog svijeta, svijeta ma\u0161te. \u010citatelj i\u0161\u010ditavanjem djela, sam kreira svoju \u201erealnost\u201c koja ima prostora za razvitak u bezbroj smjerova. Iako situacije koje osoba pro\u017eivljava \u010ditanjem nisu dio njegove istinske realnosti, emocije koje osje\u0107a itekako jesu jer u\u010de osobu kako biti empati\u010dan, senzibilan, osje\u0107ajan, u\u010de je ne donositi nagle prosudbe upravo u onoj zbilji koju pro\u017eivljava svakoga dana \u0161to pokazuje razvoj socijalnog elementa \u010dovjeka izravno \u010ditanjem.<\/p>\n

Knjige otvaraju mogu\u0107nost bijega od realnosti koja ponekad postaje sumorna i iscrpljuju\u0107a te ne pru\u017ea mir i zadovoljstvo, ve\u0107 razo\u010darenje jer se \u010dini nepromjenjivom. No fikcija je isklju\u010divo rezultat ne\u010dije ma\u0161te, potisnutih \u017eelja i te\u017enji, bolova i patnje, a opet za svakog je jedinstvena. Autor u svojim djelima izra\u017eava svoj unutarnji \u201eja\u201c koji je u govoru neshva\u0107en i nerazumljiv, a prenesen na papir, u obliku pisane rije\u010di, dobiva potpuno novo zna\u010denje jer je njegova interpretacija neponovljiva i autenti\u010dna za svakog \u010ditatelja. \u010citanje otvara mogu\u0107nost slaganja tj. ne slaganja s autorom ili pak potpuno unikatnog razumijevanja teksta. Osoba u kona\u010dnici razvija kriti\u010dko mi\u0161ljenje koje je klju\u010dno u dono\u0161enju odluka koje utje\u010du ne samo na tu istu osobu, ve\u0107 na sve one povezane s njom. Kako Ivo Andri\u0107 navodi u svojem govoru O pri\u010di i pri\u010danju<\/em>, djelo postaje zasebna cjelina, odvojena od autora, a \u010ditatelj stavlja \u201eto\u010dku na i\u201c te postaje kona\u010dni autor. \u010citatelju tekst ne poma\u017ee samo da pobjegne od surove realnosti, ve\u0107 da neprestano pronalazi na\u010dine kako da se razvija s ciljem osobnog napretka koji ponekad nisu vidljivi iz razgovora, ve\u0107 iz same pisane rije\u010di.<\/p>\n

Kako evolucija \u010ditanja utje\u010de na \u010dovjeka? \u2013 Fran Krasni\u0107, 4.f<\/em><\/strong><\/h3>\n

Pitanje razvoja \u010dovjeka jedno je od pitanja na koje mnoge moderne znanosti poku\u0161avaju prona\u0107i odgovor. Bilo da je promatrano s gledi\u0161ta moderne biologije, gdje se kao odgovor name\u0107e biolo\u0161ki razvoj ljudi. U podru\u010dju psihologije i sociologije vjeruje se da je odgovor skriven u me\u0111uljudskim odnosima i psiholo\u0161kim procesima pojedinca. Danas se, zbog njegovog brzog razvoja, ne mo\u017ee zanemariti niti podru\u010dje informatike i modernih tehnologija, koje upravo tehnolo\u0161ki razvoj navodi kao odgovor.<\/p>\n

Podru\u010dje kojemu se ne pridaje toliko pa\u017enje u ovakvim raspravama, a upravo ono bi moglo pru\u017eiti odgovor na ovo pitanje zbog njegove mogu\u0107nosti da svojevrsno objedini sva ostala, upravo je polje razvoja teksta tj. knji\u017eevnost.\u00a0\"\"
\nDokaz ovome mo\u017ee se prona\u0107i i u prou\u010davanju povijesti iz koje se saznaje da je glavno sredstvo preno\u0161enja informacija i znanja bio upravo tekst. Isto tako, promatraju\u0107i povijest knji\u017eevnosti od antike i Homera pa sve do danas, mo\u017ee se primijetiti korelacija dru\u0161tvenih promjena i napredaka s onima u knji\u017eevnosti, \u0161to potvr\u0111uje njihovu povezanost. Ovaj se suodnos u povijesti ostvario na vi\u0161e na\u010dina od kojih je jedan od zna\u010dajnijih bio upravo izum tiskarskog stroja. Njime se pokrenuo postupak demokratizacije znanja tj. znanje i informacije nisu vi\u0161e bile dostupne samo odabranoj nekolicini, ve\u0107 svakome tko je to znanje i informacije bio voljan pro\u010ditati i na taj na\u010din ga usvojiti. Zbog ovoga dolazi do boljitka u obrazovanju dru\u0161tva u cjelini, \u0161to rezultira njegovim osvje\u0161tavanjem dru\u0161tvenih problema i \u017eeljom za rje\u0161avanjem istih. Ova je pravilnost vrlo uo\u010dljiva u svim razdobljima i kulturama. Upravo ovo je ono zbog \u010dega dolazi do neupitnog napretka kod \u010dovjeka kao pojedinca, ali i dru\u0161tva u cjelini. Ono \u010dime se posti\u017ee idu\u0107a velika revolucija u polju \u010ditanja i knji\u017eevnosti pojava je interneta i ostalih informacijskih tehnologija. Na njih se ne bi trebalo gledati kao na prijetnju knji\u017eevnom tekstu i knji\u017eevnosti, ve\u0107 samo kao na njezino prilago\u0111avanje dana\u0161njem svijetu u kojem \u017eivimo i djelujemo. Ovakav pristup postaje ne\u0161to jasnijim kada se uzme u obzir \u010dinjenica da zbog dana\u0161njeg na\u010dina \u017eivota u kojem ljudi sve manje vremena posve\u0107uju \u010ditanju, odnosno knji\u017eevnosti. Ovo otkriva paradoks u kojemu napredak civilizacije mo\u017ee dovesti do smanjenja napretka pojedinca i dru\u0161tva uzrokovanog smanjenjem \u010ditanja i razvijana vlastitih razmi\u0161ljanja, \u0161to cikli\u010dki dovodi do propadanja civilizacije. Rje\u0161enje ovog vrlo ozbiljnog problema mogao bi biti upravo razvitak tehnologije koji bi omogu\u0107io nastavak procesa u\u010denja, razvitka razmi\u0161ljanja i stvaranja novih ideja kod pojedinca, ali i dru\u0161tva u cijelosti. Ispravnim kori\u0161tenjem tehnologije mogao bi se ubrzati proces napretka, ali i optimalnije koristiti vrijeme. O\u010dit primjer ovoga pojava je novijih formata dotada\u0161njeg tradicionalnog \u010ditanja, kao \u0161to su podcasti<\/em> ili pak audio knjige, zbog kojih se mogu usvajati znanja dok se obavljaju i druge aktivnosti.<\/p>\n

Ovi su formati, a i ostali, njima sli\u010dni, zbog svoje lake pristupa\u010dnosti uistinu globalizirali proces usvajanja znanja te ga u\u010dinili dostupnim svima koji ga \u017eele prihvatiti. Zbog svega ovoga smatram da je tehnologija uistinu samo svojevrstan alat u daljnjoj evoluciji \u010ditanja i razvijanja znanja, a odluka o tome kako \u0107emo taj alat koristiti je na svakome od nas.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Onaj drugi tip \u010ditatelja \u2013 Lucija Iva\u010di\u0107, 4.f Glavna definicija \u201e\u010ditatelja\u201c jest, jednozna\u010dno i pomalo banalno, osoba koja \u010dita. Takav bi opis sve ljude stavio u isti ko\u0161 unato\u010d tome \u0161to se jasno mogu razlikovati dva tipa. Prvi ili pomalo \u201ela\u017eni\u201c \u010ditatelj koji tekst \u010dita samo da bi rekao da ga je pro\u010ditao te pri […]<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[85],"tags":[],"class_list":["post-14329","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14329","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=14329"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14329\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":14334,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14329\/revisions\/14334"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=14329"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=14329"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=14329"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}