{"id":14387,"date":"2023-05-12T11:48:19","date_gmt":"2023-05-12T09:48:19","guid":{"rendered":"https:\/\/www.prva.hr\/?p=14387"},"modified":"2023-05-12T11:48:19","modified_gmt":"2023-05-12T09:48:19","slug":"o-citanju-refleksije-maturanata-ii-dio","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/2023\/05\/12\/o-citanju-refleksije-maturanata-ii-dio\/","title":{"rendered":"O \u010ditanju \u2013 refleksije maturanata II. dio"},"content":{"rendered":"

Budu\u0107nost \u010ditatelja<\/em><\/strong> \u2013 <\/strong>Luka Piljac, 4.f<\/p>\n

Kratki tekst Suvremeni prozaik pred izazovom \u201esmrti \u010ditanja\u201c<\/em> splitskog autora Jurice Pavi\u010di\u0107a bavi se, izme\u0111u ostalog, temom, prve ikada, post\u010ditateljske generacije. Kako je mogu\u0107e da se generacija naziva post\u010ditateljska, a \u017eivi u vrijeme interneta – svemogu\u0107eg alata za tra\u017eenje informacija i nepresu\u0161nog izvora svih oblika znanja. Literatura nijednoj drugoj generaciji prije nas nije bila dostupnija, internetske tra\u017eilice omogu\u0107uju nam pristup raznim novinskim \u010dlancima, romanima, kratkim pri\u010dama, pjesmama u svega par klikova mi\u0161em. Zvu\u010di poprili\u010dno distopijski da smo uz sve navedeno generacija koja prema mi\u0161ljenjima stru\u010dnjaka, vrlo slabo \u010dita. \u010citati se u\u010di u prvom polugodi\u0161tu prvog razreda osnovne \u0161kole na nastavi Hrvatskoga jezika. Prvi dulji tekstovi koje \u010ditamo lektire su koje slu\u017ee kako bi izvje\u017ebali i izo\u0161trili vje\u0161tinu razumijevanja pro\u010ditanog teksta. Na lektire se od po\u010detka gleda s prijezirom, ve\u0107ini su dosadne i djeci se \u010dine beskorisnim. Smatraju se gubitkom vremena te se ve\u0107 u najranijoj svjesnoj dobi, kod prvih kontakata s malo du\u017eim \u010ditanjem, stvara negativan odnos s fizi\u010dkim knjigama i \u010ditanjem uop\u0107e. \u010citanje postaje oblik ka\u017enjavanja zbog neprimjerenog pona\u0161anja, djeci se oduzimaju mobiteli, tableti, igra\u0107e konzole te su umjesto surfanja po internetu prisiljeni \u010ditati. Je li uop\u0107e mogu\u0107e voljeti i \u017eeljeti \u010ditati ako ga roditelji, koji mo\u017eda ni sami ne \u010ditaju knjige, konstantno name\u0107u?\"\"<\/p>\n

Ono \u0161to \u010dini razliku izme\u0111u na\u0161e i svih ostalih generacija je to da smo ro\u0111eni s najmodernijom tehnologijom, s njom se susre\u0107emo puno ranije nego s knjigama i pri\u010dama. Primjerice, danas je pri\u010danje ili \u010ditanje pri\u010de prije spavanja zamijenjeno pasivnim gledanjem videa na YouTubeu? Budu\u0107i da smo potpuno druk\u010dije odgajani od drugih generacija, opravdano je o\u010dekivati da \u0107emo i kao \u010ditatelji biti druk\u010diji od drugih. Pogre\u0161no je naslutiti da dana\u0161nja generacija, kvantitativno, malo \u010dita. Danas se \u010dita vi\u0161e nego ikada, svaki smo dan, prisilno, ali i svojevoljno, bombardirani novim informacijama u tolikim koli\u010dinama da vi\u0161e nismo sposobni razlikovati bitne od nebitnih, a jo\u0161 gore, istinite od la\u017enih informacija. Masovnost medija i vrlo laka dostupnost informacija mo\u017eda se \u010dine kao dobre stvari, me\u0111utim konstante distrakcije i pojavljivanje novih informacija ne dopu\u0161taju nam da o pro\u010ditanome uop\u0107e stignemo kriti\u010dki promisliti. To u kona\u010dnici dovodi do smanjenja koncentracije i mogu\u0107nosti da smo u stanju aktivno razmi\u0161ljati o odre\u0111enoj temi neki dulji period. Tu tezu potvr\u0111uju brojna znanstvena istra\u017eivanja pa tako i citat Maryanne Wolf, neuroznanstvenice sa Sveu\u010dili\u0161ta u Kaliforniji: \u201eNe vidimo i ne \u010dujemo s istom kvalitetom pa\u017enje jer vidimo i \u010dujemo previ\u0161e, na \u0161to smo naviknuti, a onda i dalje tra\u017eimo vi\u0161e.\u201c Sukladno tome \u010ditatelji \u0107e se u budu\u0107nosti dijeliti u dvije glavne kategorije prema na\u010dinu \u010ditanja – na plitke<\/em> i duboke<\/em> \u010ditatelje. Plitko<\/em> je \u010ditanje uglavnom usputno te se odvija automatizmom bez previ\u0161e razmi\u0161ljanja o pro\u010ditanom, bez aktualiziranja i bez kriti\u010dkog analiziranja. Domena gdje se, danas, odvija ve\u0107ina plitkog<\/em> \u010ditanja vrlo je specifi\u010dna i o\u010dita. Radi se, naravno, o ve\u0107 spomenutom internetu, dru\u0161tvenim mre\u017eama, raznim neozbiljnim portalima i forumima. Indirektno smo prisiljeni samo povr\u0161no listati tekstove \u010ditaju\u0107i svaku desetu rije\u010d, zato \u0161to ih jednostavno ima previ\u0161e da bismo svaki stigli i\u0161\u010ditati. Nailazimo iznova na sli\u010dne tekstove o istoj stvari, ali nijedan nije u potpunosti isti. Svi se silni detalji i informacije ne podudaraju, stoga nam je te\u0161ko odabrati kojem izvoru vjerovati. To dovodi do toga da nam se sve informacije u glavi izmije\u0161aju, a na kraju ni sami ne znamo \u0161to smo to\u010dno pro\u010ditali. U takvom zbunjenom stanju obi\u010dno odustajemo od pam\u0107enja pro\u010ditanih informacija uop\u0107e, a na\u0161e \u010ditanje postaje besmisleno. Tako\u0111er, na porast broja plitkih \u010ditatelja utje\u010de i dana\u0161nji u\u017eurbani stil \u017eivota. Ljudi su konstantno zatrpani poslom ili jure s jednog mjesta na drugo pa \u010dak i ako \u017eele temeljito i\u0161\u010ditavati i baviti se simbolikom tekstova, fizi\u010dki ne stignu. Naravno, nekima ne stvara problem \u010ditati uz buku, galamu ili prekidanje nakon svakih par re\u010denica, no ipak su u ve\u0107ini oni koji se na taj na\u010din ne mogu ostati koncentrirani, a to je klju\u010dna karakteristika koja dijeli dva profila \u010ditatelja. Drugu, danas u manjini, kategoriju \u010ditatelja \u010dine duboki<\/em> \u010ditatelji. Oni proaktivno razmi\u0161ljaju \u010ditaju\u0107i te se kasnije na isto reflektiraju i donose zaklju\u010dke. Ovaj na\u010din \u010ditanja zahtijeva vi\u0161e vremena, pozornosti i koncentracije, ali je na\u0161a korist od njega znatno ve\u0107a. Takvim \u010ditanjem razvijamo frontalni korteks mozga, pobolj\u0161avamo kriti\u010dko razmi\u0161ljanje te lak\u0161e ostajemo usredoto\u010deni na svakojake aktivnosti du\u017ee vremena. \u010citanje fizi\u010dkih knjiga \u010de\u0161\u0107i je kod ovog tipa \u010ditatelja, jer se odvija nesmetano, bez ikakvih anketa, reklama ili bilo kakvih distraktora koji su sveprisutni i ometaju nas na internetu. Umije\u0107e dubokog<\/em> \u010ditanja potrebno je vje\u017ebati i usavr\u0161avati te ga ve\u017eemo uz visokoobrazovne pojedince koji su jedini sposobni tuma\u010diti pisane tekstove ispravno. Ako to poku\u0161aju neadekvatno pripremljeni ljudi naj\u010de\u0161\u0107e dolazi do pogre\u0161nog i\u0161\u010ditavanja i krivog shva\u0107anja knji\u017eevnog teksta. Nije nemogu\u0107e nau\u010diti ispravno razumijevati i interpretirati metafore, simboliku i alegori\u010dnost tekstova, me\u0111utim to je te\u017eak i izazovan posao za koji mnogi nemaju vremena ili mu jednostavno nisu dorasli.<\/p>\n

U dana\u0161njem je svijetu nemogu\u0107e cijelo vrijeme \u010ditaju\u0107i zadr\u017eati karakteristike dubokog<\/em> \u010ditanja. Razlog tomu je taj da nemamo dovoljno velik kapacitet mozga i pam\u0107enja da bi mogli upamtiti i rastuma\u010diti apsolutno svaki tekst koji tijekom dana pro\u010ditamo. Tako\u0111er, od toga ne bi imali skoro nikakve koristi te bi stalno bili iscrpljeni i nesposobni za obavljanje bilo kakvih drugih obveza. Zato smatram kako \u0107e se budu\u0107i elitni \u010ditatelji morati mo\u0107i brzo prilago\u0111avati bilo kojem tekstu koji \u010ditaju. Trebat \u0107e mo\u0107i biti sposobni prebacivati se s dubokog<\/em> na plitki<\/em> stil i obrnuto vi\u0161e puta dnevno. Takve brze promjene i stalna aktivacija drugih dijelova mozga za razli\u010dit stil i\u0161\u010ditavanja bit \u0107e odlike najsposobnijih \u010ditatelja. U sekundi \u0107e u moru tekstova mo\u0107i prepoznati najobi\u010dniju reklamu te se prebaciti na plitki<\/em> stil \u010ditanja optimalno \u010duvaju\u0107i energiju. Ovakvo je predvi\u0111anje samo rezultat pove\u0107anja broja dana\u0161njeg dijela slabije obrazovanog stanovni\u0161tva, ve\u0107inski nezainteresiranog za \u010ditanje, a \u010dijim \u0107e se, na\u017ealost, zahtjevima svi budu\u0107i presti\u017eni \u010ditatelji morati prilago\u0111avati.<\/p>\n

\u010citateljeva o\u010dekivanja<\/em><\/strong> \u2013 Dina Pehnec, 4.f<\/p>\n

Ponekad suvremeni \u010dovjek nije ni svjestan koliko je bogat. Zahvaljuju\u0107i napretku tehnologije i znanosti, uz pravedno upravljanje resursima siroma\u0161tvo i glad bi u potpunosti mogle biti iskorijenjene. No, blagodat ovoga doba izra\u017eena je i u druga\u010dijem aspektu. Mnogi ljudi napokon imaju priliku biti literarno bogati. U pro\u0161losti su knji\u017enice bile rijetkost ili prostor dostupan imu\u0107nima. Tako\u0111er, ve\u0107insko je stanovni\u0161tvo bilo nepismeno tako da ve\u0107a brojnost knjiga ne bi puno zna\u010dila. Na primjer, dok je 1820-ih udio pismenih bio 12 %, a godi\u0161nji broj novoizdanih knjiga se brojao u tisu\u0107ama, za 2022. godinu taj udio iznosi 87 % te je broj novoizdanih knjiga oko \u010detiri milijuna godi\u0161nje . Osim u papirnatom obliku, knji\u017eevni su tekstovi postali dostupni i u elektroni\u010dkom. Zbog takvih dostupnosti i prilika, osoba se mo\u017ee opisati kao bogata. Bez obzira na manju brojnost autora i \u010ditatelja, knji\u017eevnost se razvijala, a ukus \u010ditatelja mijenjao. Kako i tada, tako i sada, knjige su dobivale pozitivne i negativne kritike. Za\u0161to je u nekom razdoblju odre\u0111eni \u017eanr ili stil zastupljeniji? Za\u0161to po\u017ealimo \u0161to smo za neke knjige ulo\u017eili vrijeme, a neke \u010ditamo iznova i iznova? Moglo bi se re\u0107i da se dio odgovora krije u o\u010dekivanju \u010ditatelja prema tekstu. \u010cesto nastanu burne reakcije kada netko upropasti knjigu tako \u0161to prepri\u010da kraj ili preokret u knji\u017eevnom djelu. Na engleskom se za taj doga\u0111aj koristi izraz \u201eto spoil a book\u201d. Prema znanstvenim pretpostavkama kombinacija pretpostavki i iznena\u0111enja zabavlja mozak. Ukoliko je odgovaraju\u0107i omjer tih dviju stavki zadovoljen, \u010ditanjem se pove\u0107ava zadovoljstvo. Omjer je za svakoga individualan, svojstven. On ovisi o osobinama li\u010dnosti ili takozvanom psiholo\u0161kom profilu. Osoba koja u\u017eiva rje\u0161avaju\u0107i zagonetke i misterije, obo\u017eava apstraktno razmi\u0161ljati i stvarati pretpostavke, preferirat \u0107e knji\u017eevna djela koja su unikatnija, nepredvidljivija i s neo\u010dekivanim tijekom radnje. Takva \u0107e osoba negativnije reagirati na preuranjeno tu\u0111e prepri\u010davanje radnje. S druge strane, oni koji vole sigurnost i umara ih neizvjesnost ponekad su zahvalni \u0161to unaprijed znaju kako \u0107e se djelo odvijati. Kombinacija predikcije\/predvidljivosti i iznena\u0111enja ne posti\u017eu se samo po pitanju radnje, ve\u0107 i na razini jezika. Kompleksnost jezika, poredak i odabir rije\u010di utje\u010du na reakciju mozga. Ovo je najprimjetljivije u lirici gdje va\u017enu ulogu ima igra rije\u010di i simboli. Kada Mato\u0161 u svojoj pjesmi Jesenje ve\u010de<\/em> pi\u0161e: \u201eOlovne i te\u0161ke snove snivaju Oblaci nad tamnim gorskim stranama; Monotone sjene rijekom plivaju, \u017dutom rijekom me\u0111u golim granama,\u201d <\/em>bojama stvara \u010ditatelju imaginarnu sliku. Uz jesen se \u010desto ve\u017ee \u017euta boja, koja se spominje u \u010detvrtom stihu, ali sintagma olovni snovi<\/em> nije uobi\u010dajena pa \u0107e zaintrigirati \u010ditatelja na samom po\u010detku. Ukratko, iskustvo i vlastite vrijednosti temelj su za razo\u010darenje ili upotpunjenje \u010ditateljevog o\u010dekivanja.<\/p>\n

https:\/\/www.worldatlas.com\/articles\/what-percentage-of-the-global-population-is-literate<\/a>.<\/p>\n

https:\/\/www.weforum.org\/agenda\/2022\/09\/reading-writing-global-literacy-rate-changed\/<\/a><\/p>\n

https:\/\/wordsrated.com\/number-of-books-published-per-year-2021\/<\/a><\/p>\n

Potrebno je, zatim, objasniti kakvu ulogu ima osobno vi\u0111anje svijeta u odnosu izme\u0111u knji\u017eevnog djela i \u010ditatelja ili autora. Povijesni tijek knji\u017eevnosti mo\u017ee ukazati koliko su se o\u010dekivanja mijenjala. U ovom se slu\u010daju o\u010dekivanje gotovo izjedna\u010duje s pitanjem svrhe. Starogr\u010dki dramati\u010dari poput Eshila, Sofokla i Euripida pi\u0161u tragedije \u010dija je svrha izvo\u0111enje na pozornici, a nakon izvedbe je najuzvi\u0161enija pojava katarze. Zna\u010di, od knji\u017eevnog se teksta zahtjeva da izazove katarzu kod gledatelja. Tragedija koja nije uspjela potaknuti duhovno pro\u010di\u0161\u0107enje jest proma\u0161ena. Ipak, dana\u0161nji bi se \u010ditatelj, recimo Sofoklove Antigone, mogao razo\u010darati ili odu\u0161eviti na temelju drugih elemenata poput karakterizacije likova i jezika. Nadalje, srednji je vijek karakteristi\u010dan po duhovnoj tematici. Naj\u010de\u0161\u0107i hrvatski srednjovjekovni autori su ujedno sve\u0107enici pa su u knjigama promicali ideje Crkve. Takvi bi se knji\u017eevnici sablaznili na probu\u0111enog renesansnog \u010dovjeka poput buntovnog Hamleta. Shakespeareov Hamlet postaje knji\u017eevnim klasikom. Zbog toga je mnogima radnja drame ve\u0107 unaprijed poznata, ali \u010ditatelji \u00a0i bez predznanja mogu imati razli\u010dita o\u010dekivanja. Usprkos kontrastnim vi\u0111enjima svrhe knji\u017eevnog teksta, postoje i sli\u010dnosti izme\u0111u ukusa \u010ditatelja u razli\u010ditim razdobljima. Na primjer, u srednjem je vijeku smatrano da knji\u017eevnost treba imati pou\u010dnu ulogu, a to se preklapa sa \u0160enoinim dobom. Prema narodnja\u010dkoj koncepciji tog doba, knji\u017eevnost ima prosvjetiteljsku funkciju. Osim didakti\u010dke uloge, prosvjetiteljstvo donosi i kriti\u010dko razmi\u0161ljanje prema sustavu u kojem \u017eivimo. Vjerojatno najkontroverznije pitanje svrhe knji\u017eevnosti jest ono koje se odnosi na do\u010daravanje stvarnosti. Realisti smatraju da knji\u017eevnost treba dati kritiku dru\u0161tvu i \u0161to vjernije opisati stvarnost. Kakogod, zagovornici esteticizma, pogotovo larpurlartisti, nalaze smisao djela u njegovoj estetskoj formi. Kada bi \u010ditatelj odabrao Tolstojev ili Novakov roman te pritom smatrao da umjetnost slu\u017ei jedino umjetnosti, mogao bi ih negativno okarakterizirati. Isto bi vrijedilo da istomi\u0161ljenik realista pro\u010dita, primjerice, Baudelaireovu pjesmu Radosni mrtvac<\/em>. Ipak, neki \u0107e oba vi\u0111enja smatrati zanimljivima i vrijednima.<\/p>\n

Koja je ispravna, istinska uloga knji\u017eevnog djela zauvijek \u0107e ostati misterij. Drugim rije\u010dima, nema univerzalne svrhe knji\u017eevnosti koja \u0107e odgovoriti na sva\u010dija o\u010dekivanja. Razlog tolikom sukobu o vezi stvarnosti i djela nalazi se u samoj motivaciji za \u010ditanjem. U nadolaze\u0107em obja\u0161njenju se podrazumijeva da je \u010ditateljeva motivacija intrinzi\u010dna. Ta potreba za \u010ditanjem ili op\u0107enito umjetnosti nerijetko proizlazi iz bijega od stvarnosti. Naravno, ne treba nu\u017eno biti rije\u010d o izbjegavanju problema, ve\u0107 o pronala\u017eenju druga\u010dijeg rje\u0161enja ili suo\u010davanja sa svakodnevnim situacijama. Koliko se god autor trudio dati detaljan opis, uvijek \u0107e preostati dio prepu\u0161ten \u010ditateljevoj ma\u0161ti. Prilikom gledanja filma ne mo\u017ee se dodati druga\u010diji, osobni vizualni element. No, niti jedna vizualizacija opisa iz knjige ne mo\u017ee biti identi\u010dna tu\u0111oj. Dok \u010ditaju\u0107i ma\u0161tamo i promi\u0161ljamo, nailazimo na nova rje\u0161enja. Kod bijega od stvarnosti osoba u\u017eiva jer se barem taj dio vremena osje\u0107a sretnom. Va\u017eno je napomenuti da se mo\u017ee dogoditi i suprotan efekt. Ako osoba nije prona\u0161la zadovoljavaju\u0107u utjehu, savjet ili rje\u0161enje, njezina su o\u010dekivanja od teksta iznevjerena. Prije ili kasnije svaki obrazovani suvremeni \u010dovjek pro\u010dita knjigu koja ga odu\u0161evi. Ili pak nai\u0111e na onu koja ga u potpunosti razo\u010dara. Razlozi za to su raznovrsni: od osobina li\u010dnosti i vlastitih vrijednosti do utjecaja kulture i vremena. Odgovor knji\u017eevnog teksta na o\u010dekivanje rezultat je razo\u010daranja i odustajanja od \u010ditanja ili pak zadovoljstva i daljnjeg oboga\u0107ivanja \u010ditateljskog iskustva. Upravo pojedin\u010deva sloboda razmi\u0161ljanja omogu\u0107ava ogromnu raznolikost o\u010dekivanja. Zatvorenost perspektive, cenzura i autocenzura ili vlastite predrasude i konzervativnost ograni\u010davaju tu slobodu. Knji\u017eevnost \u010dak vi\u0161e od filmske umjetnosti ostavlja prostora za ostvarenje slobode jer, paradoksalno, beskona\u010dna ljudska ma\u0161ta postaje jedina granica.<\/p>\n

Spoznaja o \u010ditanju<\/em><\/strong> \u2013 Adrijan Vujica Markovi\u0107, 4.b<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Svaka pri\u010da, svjedo\u010danstvo, kreativni izri\u010daj te pripovijedanje dovodi do odre\u0111enog spoznajnog procesa u onome tko ga konzumira. Biti onaj koji spoznaje, u ovom kontekstu, zna\u010di biti onaj koji \u010dita, zar ne? Konkretno, \u010dak i ako govorimo o \u201elo\u0161oj\u201c knjizi nakon koje kognitivni produkt nestaje, spoznaje se posljedi\u010dno javljaju. Ovdje se postavlja pitanje: u okvirima spoznaje, koje je djelo ono koje smatramo umjetni\u010dkim? Mo\u017ee li analiza spoznajnog procesa kao produkta konzumacije knji\u017eevnog djela odgovoriti na pitanje toga je li odre\u0111eno djelo uop\u0107e umjetni\u010dko? Spacijalna otkri\u0107a unutar autorova svijeta, stanje likova i psihoanaliza, jednostavno slaganje vremenskih crta, retrospekcije i introspekcije kreiraju spoznaju kakvu je iznimno te\u0161ko kvantificirati, upravo zato jer je posvuda. Dakle, nakon pitanja \u201e\u0161to si zaklju\u010dio \u010ditaju\u0107i djelo?\u201c, odgovor nikad ne\u0107e biti jednozna\u010dan, upravo zato jer je kvantifikacija spoznaje nemogu\u0107a. Te spoznaje, naravno, nisu apriorne, one su potaknute \u0161irenjem vidika znanja, nadogra\u0111ivanjem na znanje iz pojedinog vanjskog izvora. Isto tako, nije svaka aposteriorna spoznaja koju tijekom \u010ditanja obra\u0111ujemo iste prirode, neke su spoznaje naravno one koje ostaju, koje pojedinac implementira u gra\u0111enje novih spoznaja, neke su specifi\u010dne za autorski svemir. Me\u0111utim, sli\u010dnost svake pojedine spoznaje koja tijekom \u010ditanja nastaje je u dvije kategorije.<\/p>\n

Za po\u010detak, svaka je spoznaja aposteriorna, jer iako autori poput Junga govore o uro\u0111enim arhetipovima koji se knji\u017eevno\u0161\u0107u izra\u017eavaju, Jung isto tako govori kako spoznaja arhetipova \u010dini uro\u0111ene tipove onima koje prihva\u0107amo kao svjesnu ideju. Dakle spoznaja, iako mo\u017ee biti apriorna, kod \u010ditatelja ona mora nastajati kao kognitivni odgovor na potencijalno apriornu spoznaju autora. Druga va\u017ena ideja koja prati svaku spoznaju upravo je poveznica njihova nastajanja, na\u010dina na koji se formira odnos onoga koji spoznaje i onoga \u0161to se spoznaje. Kako smo ve\u0107 ustanovili, ne mo\u017eemo sa sigurno\u0161\u0107u znati je li apriorna ideja ona koju prihva\u0107amo kao aposteriornu, me\u0111utim mo\u017eemo znati ovo: odnos subjekt-objekt djela i \u010ditatelja mora funkcionirati po principu kopernikanskog obrata, kao i druge spoznaje. Immanuel Kant definirao je spoznajni odnos subjekt-objekt kao odnos koji ne definira samo vlastito prilago\u0111avanje subjektu, ve\u0107 je objekt taj koji mijenja svoj polo\u017eaj u odnosu na subjekt, prilago\u0111ava se na\u0161im spoznajnim mo\u0107ima te se u tom procesu kreira ono \u0161to nazivamo spoznajom. Onaj koji spoznaje jest onaj koji \u010dita, kako je navedeno na samom po\u010detku ovog teksta, no ne sasvim. Promotrimo to ovako: objektom kojeg spoznajemo smatramo odre\u0111enu naraciju, pri\u010du. Kako bih najbolje demonstrirao ideju, uzmimo za primjer Lolitu<\/em> Vladimira Nabukova, upravo zato jer je pojam tog djela u javnim krugovima dvojak. Naime, smatramo li Lolitu<\/em> objektom kojim gradimo spoznaju, nailazimo na problematiku u kojoj se, ovisno o perceptivnim sposobnostima jednog \u010ditatelja, iskustvima te, posljedi\u010dno, spoznajnom kapacitetu jednog \u010ditatelja, Lolita potpuno druk\u010dije percipira kao temelj spoznaje. Bez uzimanja Kantove teorije u obzir, rekli bismo ovako: \u201eLolitu dva \u010ditatelja razli\u010dito shva\u0107aju.\u201c Me\u0111utim, ako koristimo njegovu terminologiju, ako dodijelimo svakom pojmu u tom odnosu pojedinu ulogu, dolazimo do druk\u010dije realizacije. Subjekt sam ja<\/em>, svaki ja<\/em> koji uzme u ruku Lolitu, odlu\u010di ju pro\u010ditati i percipirati, \u010ditatelj. Taj ja<\/em> spoznaje ono \u0161to gradi objekt, no ja<\/em> nije skup istovrsnih subjekata. Ja<\/em> je skup potpuno razli\u010ditih pojmova obja\u0161njenih zajedni\u010dkim obja\u0161njenjem \u2013 \u010ditatelj. \u201eShva\u0107anje\u201c djela ne proizlazi samo iz \u010dinjenice da jedan \u010ditatelj sadr\u017eava druk\u010dija \u017eivotna iskustva, ne prati isklju\u010divo empiristi\u010dko na\u010delo, ve\u0107 se jedno djelo u odnosu na perceptivnu sposobnost \u010ditatelja uistinu izmjenjuje. Dakle, osim \u0161to je skup ja <\/em>skup razli\u010ditih pojedinaca, skup djela koje konzumira skup ja <\/em>izmjenjuje sebe samog u odnosu na to koji \u010ditatelj u sebi spoznaje. Vi\u0161estruka kognitivna obrada do\u017eivljaja, u ovom slu\u010daju Lolite, ne proizlazi samo iz \u010dinjenice da jedan \u010ditatelj ima odre\u0111eni moral i pojam o svijetu koji drugome izostaje, ve\u0107 proizlazi iz toga \u0161to se isto djelo izmjenjuje ovisno o perceptivnoj sposobnosti \u010ditatelja, upravo zato jer jedini na\u010din na koji mo\u017eemo re\u0107i kako djelo u svijetu postoji jest pomo\u0107u toga spoznaje li \u010ditatelj njegovo postojanje i sadr\u017eaj. Dakle, spoznaju li \u010ditatelji na isti na\u010din isto djelo? Ne sasvim, oni spoznaju razli\u010dito djelo, upravo zato jer njihove perceptivne sposobnosti nisu ekvivalentne, a po Kantovu tuma\u010denju objekti su razli\u010diti percipira li ih subjekt razli\u010dito zbog razlike u vlastitim perceptivnim sposobnostima.<\/p>\n

Gdje se, ovdje, dakle stvara umjetnost? Zaklju\u010dio bih ovako: umjetnost je upravo ona knji\u017eevnost koja u takvom neizbje\u017enom odnosu subjekt-objekt nije zrakasto simetri\u010dna. Zamislimo odnos ovako: subjekt postoji na jednom specifi\u010dnom mjestu, a objekt se oko njega okre\u0107e. Taj objekt, dakle, mijenja svoja svojstva u odnosu na subjekt, \u010dime se posljedi\u010dno mijenja spoznaja. Percepcije jednog objekta, time i spoznaja o istom bit \u0107e razli\u010dita, \u0161to objekt \u010dini razli\u010ditim, me\u0111utim umjetnost, naracija u svojoj biti, jest upravo ona koja kreira vi\u0161estruki do\u017eivljaj koji se ne temelji na druk\u010dijem shva\u0107anju pojedinca samo zbog njegovih iskustava. Razli\u010dita percepcija umjetnosti se, dakle, javlja izme\u0111u ostalog i zato jer, uz iskustvo, perceptivne sposobnosti subjekta variraju, \u0161to ju \u010dini raznovrsnom u razli\u010ditim spoznajama. Umjetni\u010dka pri\u010da objekt je koji gradi spoznaju, a koji \u010dini diferencijaciju samog sebe kao objekta spoznaje, kao i svako drugo djelo, me\u0111utim umjetnost istovremeno kreira vi\u0161estruke, u potpunosti razli\u010dite spoznaje. U svakoj poziciji koju subjekt zauzme u odnosu na objekt, objekt se pona\u0161a kao asimetri\u010dno tijelo \u2013 umjetnost mora biti asimetri\u010dna.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Budu\u0107nost \u010ditatelja \u2013 Luka Piljac, 4.f Kratki tekst Suvremeni prozaik pred izazovom \u201esmrti \u010ditanja\u201c splitskog autora Jurice Pavi\u010di\u0107a bavi se, izme\u0111u ostalog, temom, prve ikada, post\u010ditateljske generacije. Kako je mogu\u0107e da se generacija naziva post\u010ditateljska, a \u017eivi u vrijeme interneta – svemogu\u0107eg alata za tra\u017eenje informacija i nepresu\u0161nog izvora svih oblika znanja. Literatura nijednoj drugoj […]<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[85],"tags":[],"class_list":["post-14387","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14387","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=14387"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14387\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":14391,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14387\/revisions\/14391"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=14387"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=14387"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=14387"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}