{"id":15943,"date":"2023-12-03T12:20:09","date_gmt":"2023-12-03T11:20:09","guid":{"rendered":"https:\/\/www.prva.hr\/?p=15943"},"modified":"2023-12-03T12:21:52","modified_gmt":"2023-12-03T11:21:52","slug":"tin-ujevic-majstor-usamljenosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/2023\/12\/03\/tin-ujevic-majstor-usamljenosti\/","title":{"rendered":"Tin Ujevi\u0107 \u2013 majstor\u00a0 usamljenosti"},"content":{"rendered":"\n<p>Usamljenost je univerzalno ljudsko iskustvo koje nadilazi vrijeme i kulturu te kao ljudska bi\u0107a, imamo uro\u0111enu \u017eelju pripadnosti i povezanosti, \u0161to je zapravo i u na\u0161im genima jer kao dru\u0161tvena bi\u0107a, da bismo pre\u017eivjeli, moramo me\u0111usobno sura\u0111ivati. U suvremenom svijetu skloniji smo individualizmu, \u0161to iako doprinosi samoostvarenju, tako\u0111er stvara osje\u0107aj izoliranosti. Osim toga, uzroci osje\u0107aja usamljenosti su: prolazak kroz traume u ranim godinama, te\u0161ke obiteljske okolnosti, odgovornost i pritisak, ali i egzistencijalna refleksija, tj. upu\u0161tanje u introspekciju i promi\u0161ljanje o ve\u0107im \u017eivotnim pitanjima. Ovim temama odlu\u010dio se baviti mo\u017eda \u00a0najzna\u010dajniji hrvatski pjesnik 20. st., Tin Ujevi\u0107 koji je \u010desto vje\u0161to opisivao osje\u0107aje slabosti, samo\u0107e, nemira i o\u010dajanja.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image alignright size-full is-resized\"><img decoding=\"async\" data-src=\"https:\/\/www.prva.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/12\/TIN-UJEVIC-2.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-15944 lazyload\" width=\"504\" height=\"539\" data-srcset=\"https:\/\/prva.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/12\/TIN-UJEVIC-2.jpg 565w, https:\/\/prva.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/12\/TIN-UJEVIC-2-281x300.jpg 281w\" data-sizes=\"(max-width: 504px) 100vw, 504px\" src=\"data:image\/svg+xml;base64,PHN2ZyB3aWR0aD0iMSIgaGVpZ2h0PSIxIiB4bWxucz0iaHR0cDovL3d3dy53My5vcmcvMjAwMC9zdmciPjwvc3ZnPg==\" style=\"--smush-placeholder-width: 504px; --smush-placeholder-aspect-ratio: 504\/539;\" \/><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-left\"><em>Kako je te\u0161ko biti slab,\/ kako je te\u0161ko biti sam,\/ i biti star, a biti mlad!<\/em><\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-left\">Antologijski su stihovi pjesme <em>Svakida\u0161nja jadikovka<\/em> koja opisuje osje\u0107aj starosti mlade osobe. Taj osje\u0107aj se javlja kada se osje\u0107amo optere\u0107eno, oronulo, zaboravljeno, usamljeno, kada \u017eudimo za bezbri\u017eno\u0161\u0107u koju smo nekada imali kada smo bili djeca.&nbsp; U tim ranim godinama vjerujemo da \u0107e se svijet oko nas oblikovati prema na\u0161im \u017eeljama, a dana obe\u0107anja postaju na\u0161a vodilja, ali kako Ujevi\u0107 ka\u017ee, to su samo <em>varke<\/em> i <em>duge<\/em>. Odrasli \u010desto donose lo\u0161e odluke na temelju sustava vjerovanja stvorenih u njihovom djetinjstvu te stvaraju mi\u0161ljenja, neto\u010dne pretpostavke i iskrivljene percepcije. Krajnji ishod su brojna razo\u010darenja, ogor\u010denja i poni\u017eenja. \u017divot od bezbroj obe\u0107anja prelazi u beskona\u010dno lutanje i tumaranje zemljom. Gradirani motiv samo\u0107e u pjesmi, kolektivni je motiv \u010dovje\u010danstva, \u0161to zna\u010di da iako smo individue, svi se osje\u0107amo usamljeno i razo\u010darano. Ljudi su prvenstveno okrenuti prema sebi samima te samo tako i mogu prona\u0107i utjehu. Stih: <em>i nema nigdje nikoga, &nbsp;<\/em>pribli\u017eava nam taj osje\u0107aj bezna\u0111a, uzaludnosti i usamljenosti. Iako je ve\u0107ina istra\u017eivanja bazirana na starijoj populaciji, postoji sve ve\u0107i broj dokaza koji upu\u0107uju na to da su mlade osobe posebno sklone osje\u0107aju usamljenosti. Kako tuma\u010di istra\u017eiva\u010d DiMatteo, tra\u017eenje neovisnosti i emancipacije od obitelji i odnosa u ranoj dobi, stvara evidentan rizik za iskustvo usamljenosti. Mnogi usamljenost smatraju posljedicom modernog doba, tehnologije, a dodatno intenziviranom postmodernim trendovima. Ipak, \u017eelja za suradnjom nedvojbeno datira iz prapovijesti. Teme samo\u0107e mogu se na\u0107i u gr\u010dkoj mitologiji, npr. Prometejeva kra\u0111a vatre bogovima tuma\u010di se kao simbol njegovog uzdizanja i time otu\u0111enja od svojih bli\u017enjih. Tako\u0111er, iako se Homer usredoto\u010duje na Odisejeva geografska lutanja, ep implicira da je on i dru\u0161tveno zalutao. U svojim analiti\u010dkim spisima, gr\u010dki filozofi imali su sli\u010dne brige: Aristotel je ljude vidio kao dru\u0161tvene \u017eivotinje kojima je potrebno prijateljstvo. U 17.st. Hobbes je opisao ljudski \u017eivot ne samo kao gadan, brutalan i kratak, nego i kao usamljeni\u010dki. Od tada su filozofi poput Descartesa, Nietzschea i Sartrea op\u0161irno pisali o dru\u0161tvenoj izolaciji i samo\u0107i. Va\u017eno je spomenuti da individualne razlike u osobnosti i pona\u0161anju, kao \u0161to je izrazita srame\u017eljivost ili nedostatak dru\u0161tvenih vje\u0161tina, mogu stvoriti uvjete za usamljenost. Tako\u0111er, kulturne vrijednosti i norme utje\u010du na osje\u0107aj usamljenosti, npr. \u0160vedska koja je &nbsp;okarakterizirana kao izrazito individualisti\u010dka zemlja bilje\u017ei ve\u0107i stupanj usamljenosti, za razliku od kolektivisti\u010dkih zemalja poput Latinske Amerike, koje vrijednost primarno daju obitelji i sli\u010dnim zajednicama. Postoje dvije tipologije usamljenosti. Jedna koristi trajanje usamljenosti za klasificiranje ljudi koji do\u017eivljavaju kratkotrajnu usamljenost i dugotrajnu. Druga tipologija odnosi se na emocionalnu, koja proizlazi iz odsutnosti emocionalnih veza koje pru\u017eaju intimni odnosi, i na socijalnu, koja se odnosi na nepostojanje odgovaraju\u0107e socijalne mre\u017ee. Da bi se prestali osje\u0107ati tako, ljudi naj\u010de\u0161\u0107e poku\u0161avaju prona\u0107i svoju svrhu, postavljaju neka klju\u010dna egzistencijalna pitanja, a nerijetko se okre\u0107u i Bogu koji im pru\u017ea vjeru kao vrstu nade i utjehe. Ujevi\u0107 u svom drugom obra\u0107anju Bogu zapoma\u017ee, izra\u017eava \u017eelju za smirenjem, moli Boga da prekine lutanje, tj. ima \u017eelju za smr\u0107u, koja nastupa kada \u010dovjek prestane vjerovati u ideale, iluzije, osje\u0107ati emocije. \u010covjek i dalje osje\u0107a gor\u010dinu i mu\u010dninu, \u017eudi za promjenom, ali se ni\u0161ta ne mijenja. Njegova jadikovka je vje\u010dna, \u0161to simboli\u010dki predstavlja zavr\u0161no ponavljanje stihova: <em>biti ve\u0107 star, a tako mlad&#8230;<\/em><\/p>\n\n\n\n<p>No, iako se \u010dini da je krug zatvoren uvodnom i zavr\u0161nom tercinom, koje su ome\u0111ene samo\u0107om, slabo\u0161\u0107u i osje\u0107ajem starosti, ta iluzija se razbija sna\u017enom \u017eeljom da se bude bolje i da se prona\u0111e put: <em>jer mi je mu\u010dno biti slab,&nbsp; jer mi je mu\u010dno biti sam, kada bih mogao biti jak, kada bih mogao biti drag.<\/em><\/p>\n\n\n\n<p>Za kraj, va\u017eno je znati da nismo jedini koji se osje\u0107aju usamljeno. \u010cak 10% mladih reklo je da osje\u0107a kroni\u010dnu samo\u0107u. \u017divot nam ne treba postati beskona\u010dno lutanje i tumaranje zemljom, ve\u0107 ga trebamo pro\u017eivjeti i ostvariti svoje potencijale. Trebamo te\u017eiti svojim idealima, no oni nas ne smiju u potpunosti konzumirati. Va\u017eno je postavljati pitanja, osje\u0107ati se usamljeno jer je to sve dio ljudskog iskustva. Iako smo danas na\u017ealost svi vi\u0161e okrenuti sebi, utje\u0161no je da nismo jedini koji se tako osje\u0107aju..<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Dalal Zelenika, 4.c<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Usamljenost je univerzalno ljudsko iskustvo koje nadilazi vrijeme i kulturu te kao ljudska bi\u0107a, imamo uro\u0111enu \u017eelju pripadnosti i povezanosti, \u0161to je zapravo i u na\u0161im genima jer kao dru\u0161tvena bi\u0107a, da bismo pre\u017eivjeli, moramo me\u0111usobno sura\u0111ivati. U suvremenom svijetu skloniji smo individualizmu, \u0161to iako doprinosi samoostvarenju, tako\u0111er stvara osje\u0107aj izoliranosti. Osim toga, uzroci osje\u0107aja [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"0","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[85],"tags":[],"class_list":["post-15943","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/15943","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=15943"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/15943\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":15948,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/15943\/revisions\/15948"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=15943"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=15943"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=15943"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}