{"id":19235,"date":"2025-01-05T14:10:35","date_gmt":"2025-01-05T13:10:35","guid":{"rendered":"https:\/\/www.prva.hr\/?p=19235"},"modified":"2025-01-05T14:10:40","modified_gmt":"2025-01-05T13:10:40","slug":"sto-je-klasik","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/2025\/01\/05\/sto-je-klasik\/","title":{"rendered":"\u0160to je klasik?"},"content":{"rendered":"\n

Ili kako vrednovati knji\u017eevnost (esej iz Filozofije knji\u017eevnosti)<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Kako odrediti \u0161to je klasi\u010dno djelo? U knji\u017eevnosti kao i u svakoj drugoj grani umjetnosti postoji podjela na dobru i lo\u0161u umjetnost. Postoje remek djela koja se cijene kao vrhunska dok se mnoga druga odbacuju kao neuspjesi. No, unato\u010d tome mnogi stru\u010dnjaci, umjetnici, ali i amateri \u010desto se ne sla\u017eu oko toga \u0161to je ili nije izvrsno djelo. Teorija knji\u017eevnosti kao znanost bavi se upravo analizom tih knji\u017eevnih djela. Razni pristupi i alati kojima se koristi potencijalan su klju\u010d u potrazi za onime \u0161to \u010dini djelo izvrsnim. U knji\u017eevnosti postoji pojam knji\u017eevnog kanona, to su djela koja se u nekoj kulturi ili \u010dak cijelom nekom dru\u0161tvu smatraju klju\u010dnima. Za takva djela mo\u017eemo re\u0107i da su klasici, da su to djela koja svatko tko \u017eeli znati ne\u0161to o doti\u010dnoj kulturi, na\u010dinu razmi\u0161ljanja ili podru\u010dju treba pomno prou\u010diti. To su djela koja spadaju na popise lektira, koja se izu\u010davaju i o kojima se pi\u0161u znanstveni radovi. \u010cesto se nazivaju bezvremenskima, jer se obra\u0111uju i analiziraju stotinama godina nakon njihova stvaranja. No, unato\u010d postojanju znanosti, koja bi trebala biti objektivna i stru\u010dna, status mnogih djela i dalje je upitan. Razli\u010diti pristupi i na\u010dini mi\u0161ljenja vode se razli\u010ditim kriterijima. Me\u0111u njima nalazi se i pitanje autorstva te knji\u017eevnopovijesnog konteksta. Nalazi li se vrsnost djela isklju\u010divo u samom djelu ili je i autor te vrijeme, mjesto i kontekst njegove ideje ne\u0161to klju\u010dno za odre\u0111ivanje vrijednosti djela. Je li izvrsna sama misao ili to kada je i u kojim uvjetima izre\u010dena?
Dru\u0161tvo utje\u010de na ono \u0161to ljudi \u010dine, jednako koliko i to \u0161to oni \u010dine na dru\u0161tvo. Takva se misao izme\u0111u ostalog \u010desto koristi u knji\u017eevnoj teoriji. Jedan od mnogih \u010dija se kritika knji\u017eevne forme usko ve\u017ee uz dru\u0161tvene okolnosti vremena kada je djelo nastalo je Luk\u00e1cs Gy\u00f6rgy. Ma\u0111arski filozof ro\u0111en 1885. godine u Budimpe\u0161ti. Diplomirao je u Berlinu, a kasnije je postaje \u010dlanom Ma\u0111arske akademije znanosti. Svoja djela i teorije po\u010deo je stvarati prije I. svjetskog rata. Njegova je filozofska misao nastala i razvijala se pod utjecajem Hegela i Marxa te je jedan od prvih koji je poku\u0161ao tuma\u010diti dru\u0161tvena gibanja kao kombinaciju svjesne ljudske djelatnosti i utjecaja dru\u0161tva (nakon samog Marxa). Smatrao je da su subjekt i objekt, svijest i predmet svijesti isti dijelovi jedne cjeline koja \u010dini dru\u0161tvo. To\u010dnije, ne mo\u017eemo gledati na doga\u0111aje u dru\u0161tvu i pona\u0161anje individualnih osoba bez da uzmemo u obzir i dru\u0161tvene okolnosti. Ovakav pristup koristi knji\u017eevnost kao svojevrstan alat za razumijevanje dru\u0161tva i u tome pronalazi njezinu kvalitetu. U vidu tih kriterija djelo mo\u017ee biti izvrsno na dva na\u010dina. Prvi na\u010din je kada neko djelo prvo predstavlja neku odre\u0111ena misao koja je nova i do tada nezamisliva ili barem neizre\u010dena. U knji\u017eevnosti se tako ne\u010dime mo\u017ee smatrati i prvo kori\u0161tenje neke nove forme ili figure. Tako autor djela donosi promjenu u cjelinu kojom je okru\u017een te je njegova vrijednost u bivanju pionirom. Drugi na\u010din jest kada autor u svojem djelu uspijeva izvrsno prikazati period u kojem se nalazi. Takva su djela svojevrstan prozor u pro\u0161lost. Ona omogu\u0107avaju razumijevanje nekog perioda i na\u010dina razmi\u0161ljanja. Analiziraju\u0107i takva djela prolazi se dru\u0161tvenim promjenama, ali i do promjene u knji\u017eevnosti i samoj umjetnosti. Razumijevaju\u0107i odnos uzrok-posljedica shva\u0107amo koliko je ono \u0161to autor \u010dini ili prikazuje bilo klju\u010dno za mnoge promjene kojima sada vidimo trag. Ta se djela danas smatraju djelima klasi\u010dne knji\u017eevnosti. No, kako bi se njihova vrijednost razumjela s dana\u0161njeg stajali\u0161ta \u010desto je potrebno pomno prou\u010davati autora te vrijeme i kontekst nastanka samog djela.
\u201eRo\u0111enje \u010ditatelja mora zahtijevati smrt autora\u201c citat je iz djela Smrt autora francuskog filozofa i knji\u017eevnog kritika Rolanda Barthesa. U svojem eseju Smrt autora Barthes tvrdi kako jedino \u0161to je bitno za razumijevanje knji\u017eevnog djela, to djelo i \u010ditatelj. Autor, njegov \u017eivot, stvaranje, period i ostalo nebitni su. Velika su djela velika sama po sebi i \u010ditatelj je to u stanju utvrditi sam, bez potrebe da analizira cijeli autorov \u017eivot kako bi shvatio veli\u010dinu njegova djela. Iz sli\u010dnog mi\u0161ljena izme\u0111u ostalog nastaje i smjer strukturalizma. Strukturalizam je smjer u knji\u017eevnoj teoriji gra\u0111en na idejama \u0161vicarskog lingvista Ferdinanda de Saussurea. Ideja strukturalizma temelji se na analiziranju djela kao izoliranog predmeta prou\u010davanja izvan konteksta. Za knji\u017eevno djelo to zna\u010di ne baviti se autorom i knji\u017eevnopovijesnim kontekstom, ve\u0107 se usredoto\u010diti na same sastavnice djela. Svaka sastavnica djela dobiva zna\u010denje u tom djelu. Analizirati djelo onda zna\u010di obratiti pa\u017enju na njegovu formu i konstrukciju, na izbor razli\u010ditih leksema i njihov me\u0111usoban odnos, ali isklju\u010divo unutar samog djela. Umjesto promatranje zna\u010denja neke rije\u010di u kontekstu tog vremena promatra se u kontekstu djela. Svako djelo postaje zatvoren sustav sam za sebe. U ovakvom pristupu izvrsno je djelo ono koje uspijeva na neki na\u010din djelovati na \u010ditatelja ili ne\u0161to prenijeti. Analiziraju\u0107i strukturu mo\u017ee se kod nekih djela utvrditi na koji se na\u010din to posti\u017ee. \u010cine\u0107i tako ta djela izvrsnima neovisno o kontekstu nastajanja ili \u010dak autoru. Posljedica takvog pristupa jest stavljanje velike va\u017enosti na osobnu analizu djela. Postoje mnoge sastavnice i elementi djela koji su objektivni i \u010dijoj se uporabi u djelu mo\u017ee odrediti jasna svrha. Unato\u010d tome ostaje otvorena mogu\u0107nost za puno individualniji i subjektivniji pristup djelu kada se autor ubije.Pristup promatranja konteksta i autora te pristup strukturalisti\u010dkoga \u201ezatvorenog sustava\u201c vrlo se razlikuju. Kao takvi njihove definicije i kriteriji za definiranje izvrsnog djela (takozvanih klasika) \u010desto se razlikuju. Unato\u010d tome te\u0161ko je re\u0107i da je jedan pristup ispravan ili pogre\u0161an kada oba zastupaju klju\u010dne elemente knji\u017eevnog djela. Analiziranjem djela u kontekstu \u010desto se gubi ali i pridodaje zna\u010denje. Doga\u0111a se da djela uspostavljena kao vrhunska s vremenom u novootkrivenim okolnostima, gube svoju vrijednost ili je tek mnogo godina nakon nastanka prvi put steknu. S druge se strane, u slu\u010daju promatranja samo strukture djela ostavljen je velik prostor osobnoj interpretaciji i subjektivnoj procjeni. Utvrditi koje djelo je zaslu\u017eilo statusa klasika onda postaje skoro nemogu\u0107e. Nemogu\u0107nost utvr\u0111ivanja nekih zajedni\u010dkih zna\u010dajki kvalitete oduzima i mogu\u0107nost znanstvenog promatranja knji\u017eevnosti kao takve. Znanost o umjetnosti problemati\u010dan je pristup sam po sebi. Umjetnost u svojoj sr\u017ei ne\u0161to je subjektivno i osobno te koristiti znanost koja mora biti objektivna i strogo definirana, \u010desto predstavlja problem. Zato treba mo\u0107i razdvojiti esteti\u010dku, umjetni\u010dku stranu knji\u017eevnosti od one znanstvene, formativne i stilske. Prou\u010davati formu knji\u017eevnosti, njene promjene te njihovo zna\u010denje i razloge, posao je knji\u017eevne teorije kao znanosti. U tome su klju\u010dni alati me\u0111u ostalima analiza autora i konteksta kako bi se uvidio odnos uzroka i posljedice. Takav odnos uzroka i posljedice ne\u0161to je karakteristi\u010dno znanosti. Umjetni\u010dka se strana knji\u017eevnosti koristi formom i stilom samo kao medijem, a fokusirana je na estetski dio. Taj se medij mo\u017ee prou\u010davati kao i na\u010din i trenutak njegove uporabe, no subjektivni dojam i odnos individualne osobe s djelom ono je \u0161to je karakteristi\u010dno za umjetnost. Kod djela koja se stvarno mogu nazvati klasicima dolazi do sinteze tih dviju strana. Koriste\u0107i na specifi\u010dan na\u010din oblik i \u201eformalnu\u201c stranu knji\u017eevnosti za postizanje dojma, osje\u0107aja, promi\u0161ljanja, onoga \u0161to jest umjetnost.
Relja A\u010devski 3.c
Mentor: Alen Su\u0107eska, prof.<\/p>\n\n\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ili kako vrednovati knji\u017eevnost (esej iz Filozofije knji\u017eevnosti) Kako odrediti \u0161to je klasi\u010dno djelo? U knji\u017eevnosti kao i u svakoj drugoj grani umjetnosti postoji podjela na dobru i lo\u0161u umjetnost. Postoje remek djela koja se cijene kao vrhunska dok se mnoga druga odbacuju kao neuspjesi. No, unato\u010d tome mnogi stru\u010dnjaci, umjetnici, ali i amateri \u010desto […]<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"0","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[85],"tags":[],"class_list":["post-19235","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/19235","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=19235"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/19235\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":19238,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/19235\/revisions\/19238"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=19235"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=19235"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=19235"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}