{"id":20100,"date":"2025-03-30T13:57:50","date_gmt":"2025-03-30T11:57:50","guid":{"rendered":"https:\/\/www.prva.hr\/?p=20100"},"modified":"2025-03-30T14:00:20","modified_gmt":"2025-03-30T12:00:20","slug":"oscar-wilde-slika-doriana-graya-ili-zrcalo-vlastitih-iluzija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/2025\/03\/30\/oscar-wilde-slika-doriana-graya-ili-zrcalo-vlastitih-iluzija\/","title":{"rendered":"Oscar Wilde, Slika Doriana Graya ili zrcalo vlastitih iluzija"},"content":{"rendered":"\n<h2 class=\"wp-block-heading\">&#8220;Svr\u0161etak ne pokazuje pobjedu savjesti, nego osobu koju je uni\u0161tilo umjetni\u010dko djelo&#8221;, Camilla Paglia<\/h2>\n\n\n\n<p>Camille Paglia u svojoj interpretaciji romana Slika Doriana Graya, Oscara Wilda tvrdi da je kraj romana rezultat uni\u0161tavaju\u0107eg utjecaja umjetnosti na glavnog lika, Doriana Graya, a ne pobjede njegove savjesti. Paglia tvrdi da je Dorianova propast posljedica njegove bezrezervne predaje umjetni\u010dkom idealu, koji je u njegovom slu\u010daju karakteriziran stalnom potragom za ljepotom i mladena\u010dkom vitalno\u0161\u0107u. On se toliko identificira sa svojom vanjskom slikom da njegova unutra\u0161njost propada zbog nemoralnosti i hedonizma.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image alignright size-full is-resized\"><img decoding=\"async\" data-src=\"https:\/\/www.prva.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/sociopati-slika.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-20101 lazyload\" width=\"525\" height=\"700\" data-srcset=\"https:\/\/prva.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/sociopati-slika.jpg 604w, https:\/\/prva.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/sociopati-slika-225x300.jpg 225w\" data-sizes=\"(max-width: 525px) 100vw, 525px\" src=\"data:image\/svg+xml;base64,PHN2ZyB3aWR0aD0iMSIgaGVpZ2h0PSIxIiB4bWxucz0iaHR0cDovL3d3dy53My5vcmcvMjAwMC9zdmciPjwvc3ZnPg==\" style=\"--smush-placeholder-width: 525px; --smush-placeholder-aspect-ratio: 525\/700;\" \/><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-left\">Paglia tuma\u010di Dorianovu transformaciju kao pretvorbu osobe u umjetni\u010dko djelo. \u201cOva transformacija prati njegovu moralnu promjenu od dnevnog Apolona (\u0161to se odra\u017eava u njegovom imenu, Dorian) do no\u0107nog Dioniza koji luta londonskim bordelima. U toj potrazi za u\u017eitkom, za Pagliju Dorian predstavlja demonizaciju Apolona, \u0161to je podsjetnik da se veli\u010danstvena priroda vra\u0107a u pala\u010du umjetnosti povratiti ono \u0161to joj nedvojbeno pripada\u201d1.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-left\">Hedonizam, kao filozofska doktrina koja smatra da je u\u017eitak najvi\u0161a dobrobit, igra klju\u010dnu ulogu u Dorianovoj propasti. Njegova stalna potraga za senzualnim u\u017eitcima i izbjegavanje boli dovodi ga do \u017eivotnog stila koji je karakteriziran potpunom odsutno\u0161\u0107u moralnih ograni\u010denja.<\/p>\n\n\n\n<p>Slika Doriana Graya postaje metafora njegove unutra\u0161nje propasti, \u0161to podr\u017eava tvrdnju da je njegova smrt rezultat uni\u0161tavaju\u0107eg utjecaja umjetnosti. Njegova predaja hedonisti\u010dkim idealima i umjetni\u010dkom idealu ljepote rezultira osobnim uni\u0161tenjem.<\/p>\n\n\n\n<p>Drugi argument koji podr\u017eava Paglijinu tezu je odsustvo moralne preobrazbe na kraju romana. Dorian nikada nije dostigao stanje u kojem bi se suo\u010dio s posljedicama svojih djela na moralnoj razini. Njegova smrt je simbol osobne propasti i uni\u0161tenja osobnosti i integriteta, a ne moralnog preporoda. Time se potvr\u0111uje tvrdnja da je Dorianova propast rezultat uni\u0161tavaju\u0107eg utjecaja umjetnosti, koji ga je odvukao od moralnog ili duhovnog razvoja.<\/p>\n\n\n\n<p>Zaklju\u010dno, Paglijina analiza pokazuje kako Dorianova predaja umjetni\u010dkom idealu i hedonizmu dovodi do njegove osobne propasti, bez ikakve moralne preobrazbe.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Arlina Preradovi\u0107, 2.b<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>1 Coimbra, C. (2022). \u201c\u2018Into the exquisitely obscure\u2019: Aestheticism and fragmentation inOscar<\/p>\n\n\n\n<p>Wilde\u2019s The Picture of Dorian Gray\u201d. English Literature, 9(1), 67-80.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\"><strong>Likovi sociopata u knji\u017eevnosti i filmu<\/strong><\/h2>\n\n\n\n<p>Ljudi u\u017eivaju gledati sociopate u filmovima iz vi\u0161e razloga koji su povezani sa psiholo\u0161kim, emocionalnim i intelektualnim aspektima ljudske prirode. Fenomen sociopata u filmovima stvara kompleksne likove koji izazivaju interes gledatelja na razli\u010dite na\u010dine. Razlozi za ovu privla\u010dnost mogu se podijeliti u tri klju\u010dne kategorije: fascinacija s temama mo\u0107i i kontrole, istra\u017eivanje tamnih aspekata ljudske psihe i mogu\u0107nost distanciranja od stvarnosti.<\/p>\n\n\n\n<p>Sociopate u filmovima \u010desto posjeduju izuzetnu sposobnost manipulacije drugim ljudima, zato se smatraju zanimljivim likovima. Njihova sposobnost da kontroliraju i oblikuju okolinu na svoj na\u010din pokazuje mo\u0107 nad dru\u0161tvom, \u0161to je fascinantno za gledatelje. Takvi likovi \u010desto izbjegavaju dru\u0161tvene norme, \u0161to im omogu\u0107uje da rade stvari koje se obi\u010dnim ljudima \u010dine nedosti\u017ene. Ova neprirodna sloboda mo\u017ee izazvati osje\u0107aj uzbu\u0111enja kod gledatelja jer pru\u017ea uvid u \u017eivote ljudi koji nemaju ograni\u010denja. Dok su sociopati \u010desto negativni likovi, njihova sposobnost da postignu ciljeve pomo\u0107u izuzetne snala\u017eljivosti i sposobnosti manipulacije \u010desto izaziva istovremeno strah i divljenje. Sociopati su, u osnovi, ljudi koji nemaju empatiju prema drugima i ne po\u0161tuju dru\u0161tvene norme. Filmovi koji prikazuju ove likove omogu\u0107uju gledateljima da istra\u017ee tamne aspekte ljudske psihe koje u stvarnom \u017eivotu ne mogu do\u017eivjeti ili razumjeti na isti na\u010din. Gledanje sociopata u akciji pru\u017ea sigurno okru\u017eenje za ispitivanje moralnih dilema iil eti\u010dnosti. U ovakvim filmovima \u010desto se postavlja pitanje \u0161to zna\u010di biti &#8220;dobar&#8221; ili &#8220;lo\u0161&#8221;, a sociopati, sa svojom sposobno\u0161\u0107u da se pona\u0161aju na na\u010dine koji su suprotni dru\u0161tvenim normama, postavljaju izazov za gledatelje da preispitaju vlastite moralne vrijednosti. Iako njihovi postupci mogu biti krajnje nemoralni, gledatelji se suo\u010davaju s pitanjem koliko bi daleko i\u0161li u situacijama koje zahtijevaju racionalno razmi\u0161ljanje, \u0161to pru\u017ea intelektualno zadovoljstvo. U stvarnom \u017eivotu, sociopati su \u010desto izuzetno opasni i te\u0161ko ih je prepoznati pa bi susret s njima mogao izazvati stvarnu prijetnju. Filmovi, s druge strane, omogu\u0107uju gledateljima da do\u017eive taj susret iz komfora svojega doma. To stvara uzbu\u0111enje i napetost, ali i osje\u0107aj sigurnosti jer je sve \u0161to se doga\u0111a fikcija. Pored toga, gledanje sociopata u filmovima tako\u0111er mo\u017ee poslu\u017eiti kao na\u010din za mentalnu i emocionalnu distancu od vlastitih problema i stresova. Takvi likovi \u010desto rade ekstremne stvari, \u0161to gledateljima mo\u017ee pomo\u0107i da se osje\u0107aju bolje u vlastitim \u017eivotima jer se njihovi problemi u odnosu na one filmskih likova \u010dine manje zahtjevnim ili dramati\u010dnima.<\/p>\n\n\n\n<p>Kombinacija karaktera, istra\u017eivanja psiholo\u0161kih uzbu\u0111enja kroz distancu od stvarnosti \u010dini sociopate u filmovima primamljivim za publiku. Ovaj interes za tamnu stranu ljudske prirode u velikoj mjeri proizlazi iz potrebe za uzbu\u0111enjem i razumijevanjem svijeta.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Jagor Habjani\u0107, 2,b<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>&#8220;Svr\u0161etak ne pokazuje pobjedu savjesti, nego osobu koju je uni\u0161tilo umjetni\u010dko djelo&#8221;, Camilla Paglia Camille Paglia u svojoj interpretaciji romana Slika Doriana Graya, Oscara Wilda tvrdi da je kraj romana rezultat uni\u0161tavaju\u0107eg utjecaja umjetnosti na glavnog lika, Doriana Graya, a ne pobjede njegove savjesti. Paglia tvrdi da je Dorianova propast posljedica njegove bezrezervne predaje umjetni\u010dkom [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"0","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[85],"tags":[],"class_list":["post-20100","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/20100","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=20100"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/20100\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":20105,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/20100\/revisions\/20105"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=20100"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=20100"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=20100"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}