{"id":23726,"date":"2026-04-04T16:37:53","date_gmt":"2026-04-04T14:37:53","guid":{"rendered":"https:\/\/prva.hr\/?p=23726"},"modified":"2026-04-04T16:40:53","modified_gmt":"2026-04-04T14:40:53","slug":"zrcalne-slike","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/2026\/04\/04\/zrcalne-slike\/","title":{"rendered":"Zrcalne slike"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

The_gray<\/h2>\n\n\n\n

Kasnije sam se \u010desto poku\u0161avao prisjetiti prvog dana. Sjetiti se nekog znaka kojim sam mogao predvidjeti sve \u0161to je slijedilo, no nije mi uspijevalo. Bio je to po svemu ostalome sasvim obi\u010dan dan. Ne znam \u010dak ni koliko je sati bilo ni gdje sam se nalazio. Sje\u0107am se samo tihe vibracije i notifikacije koja se pojavila na malom ekranu: The_gray requested to folow you.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Ina\u010de nemam naviku na dru\u0161tvenim mre\u017eama prihva\u0107ati ljude koje ne poznajem, no iz nekog razloga napravio sam iznimku. Profil nije imao nikakvu sliku, nikoga nije pratio (osim sad mene) niti je tko pratio njega. U opisu profila stajalo je jedino:<\/p>\n\n\n\n

Dorijan<\/em><\/p>\n\n\n\n

20<\/em><\/p>\n\n\n\n

Jedino opravdanje za \u010dovjeka koji stvara ne\u0161to beskorisno jest u tome \u0161to se svome djelu neizmjerno divi.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Sve ostalo, osim citata,  \u010dinilo se vrlo normalnim, obi\u010dan profil neke neva\u017ene osobe. \u201eNajvjerojatnije bot\u201c, pomislio sam. Ipak, opet iz nekog nepoznatog razloga, zapratio sam profil.<\/p>\n\n\n\n

Otprilike dva tjedna poslije toga (bar mislim?) cijela je ta pri\u010da zapravo zapo\u010dela. Jednoga dana dok sam po Instagramu prelistavao storyje<\/em> raznih nebitnih ljudi, naletio sam na story<\/em> koji mi je privukao pa\u017enju. Bila je to slika mladi\u0107a guste plave kose koja mu se u kovr\u010dama razlijevala oko lica. Samo lice bilo je izrazito lijepo. Ne \u010dak ni zgodno, jednostavno lijepo, poput kakvog kipa ili slike. Odje\u0107a koju je nosio bila je jednako divna, a sve je skupa odavalo nekakvu le\u017eernu otmjenost. Iako nisam znao tko je, mladi\u0107 mi  je odmah prirastao srcu. Pogledao sam ime profila i gle \u010duda, bio je to moj misteriozni The_gray. <\/em>Profil koji je tako nedavno bio nov i  posve prazan sada je bio ne\u0161to potpuno drugo. Odjednom ga je pratilo nekih devetstotinjak ljudi, a imao je ve\u0107 i mnogo objava koje su sve prikazivale tog istog mladi\u0107a na raznim mjestima. \u010cak se i opis profila promijenio. Sada je stajalo:<\/p>\n\n\n\n

Dorijan Sivi\u010di\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n

16. 07. 2005.<\/em> (naravno i emotikon za horoskopski znak)<\/p>\n\n\n\n

Mladi umjetnik\/influencer<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u017divi \u017eivot kao da je umjetni\u010dko djelo! <\/em>(i jo\u0161 nekoliko emotikona)<\/p>\n\n\n\n

Koliko se naglo profil pojavio, toliko je brzo postigao ogromne razine popularnosti. U nekoliko tjedana skupio je nekoliko tisu\u0107a pratitelja i vjernih fanova, a broj je stalno rastao. Ljudi su o njemu konstanto govorili, kako u virtualno, tako i u nevirtualnom <\/em>svijetu. Zavladala je potpuna pomama za likom i prilikom Dorijana Sivi\u010di\u0107a to jest The_gray<\/em>-a. Vrlo brzo postao je najbitniji neznanac u sva\u010dijem \u017eivotu, a njegov \u017eivot javna senzacija. Provodio je vrijeme u skupim restoranima i kafi\u0107ima, stalno okru\u017een raznolikim ljudima. Odlazio je na sve mogu\u0107e premijere, gala ve\u010dere i otvorenja. Zatim su tu bili izlasci, klubovi, koncerti i zabave, svaki vikend doga\u0111alo se ne\u0161to drugo, bio je negdje drugdje. Osim toga, konstanto je putovao i to samo na najnevjerojatnije i najpitoresknije lokacije. \u017divio je \u017eivot punim plu\u0107ima, a svatko tko ga je pratio, neizbje\u017eno mu je potajice zavidio. Slika savr\u0161enog \u017eivota kojim je \u017eivio bila je u usporedbi s normalnom i dosadnom svakodnevicom svih nas ne\u0161to skoro bo\u017eansko, a njezino nali\u010dje nikoga ionako nije zanimalo.<\/p>\n\n\n\n

Jedanaestog sije\u010dnja (napokon datum kojeg se sje\u0107am!) dogodilo se ne\u0161to \u0161to nitko nije mogao predvidjeti. The_gray<\/em> je nestao, to\u010dnije prestao je objavljivati. Ve\u0107 punih deset dana nije ni\u0161ta postavio na profil, nikakvu objavu, story<\/em> ili komentar. Potpuno neo\u010dekivano izgubio mu se svaki trag. Iako su u po\u010detku ljudi bili potpuno zgro\u017eeni, za\u010du\u0111uju\u0107e brzo sve su zaboravili. Istom nevjerojatnom brzinom kojom je postao popularan The_gray<\/em> je pao  u zaborav. No ja to nisam mogao pustiti, nije mi to sve skupa davalo mira. Vi\u0161e nisam bio prvi pratitelj The_gray-a<\/em> bio sam ponovno jedini pratitelj, a to je bila znatno jadnija pozicija. Na kraju sam ga odlu\u010dio prona\u0107i, a na moju sre\u0107u u pitanju je bio \u010dovjek koji je svoj \u017eivot dijelio s tisu\u0107ama drugih\u2026<\/p>\n\n\n\n

Pozvonio sam na interfon no nije bilo odgovora. Neka me stara susjeda pustila u zgradu i za \u010das sam se na\u0161ao pred vratima stana. Na mjedenoj plo\u010dici sitnim slovima pisalo je D. Sivi\u010di\u0107. Pokucao sam nekoliko  puta, ali nije bilo nikakvog odgovora. Na moje veliko iznena\u0111enje shvatio sam da su vrata otklju\u010dana i nakon kratkog promi\u0161ljanja polagano u\u0161ao unutra. U mraku sam prvo osjetio smrad i zagu\u0161ljivost, a zatim ti\u0161inu ometanu samo tihim zujanjem. Pribli\u017eavaju\u0107i se zujanju,  primijetio sam iz istog smjera slabu, plavkastu svjetlost. Bio je to radni stol i na njemu monitor ra\u010dunala. Pred stolom se u stolici nalazilo ne\u0161to \u0161to me zastra\u0161uju\u0107e podsje\u0107alo na truplo. Polako sam se pribli\u017eio stolu, a pogled mi se na\u0161ao na izobli\u010denom, usahnulom tijelu \u010dovjeka. \u010covjek u stolici, ako se takva spodoba uop\u0107e treba nazivati \u010dovjekom, bio je nekakva vrsta fosila. Njegovo se tijelo \u010dinilo tako krhkim i praznim da je vi\u0161e podsje\u0107alo na lju\u0161turu kukca nego na ljudsko bi\u0107e. Bio je istovremeno nalik starcu i mladi\u0107u i  bilo je jasno da ne\u0161to nije u redu. Sjedio je pred monitorom gr\u010devito se dr\u017ee\u0107i za stol. Polako sam mu se pribli\u017eio na udaljenost od nekoliko koraka. Tek tada, kada sam ga vidio obasjanog plavi\u010dastom svjetlo\u0161\u0107u monitora, primijetio sam sli\u010dnosti. Kosa, iako sada sijeda, ispucala i ne\u0161to du\u017ea, i dalje je bila kovr\u010dava, gusta i kao da je uokvirivala lice, ali ono \u0161to me uvjerilo da je to ista osoba bile su o\u010di. U tamnim dupljama nalazile su se o\u010di koje su tako \u010desto s fotografija  gledale mene, ali i bezbrojne druge. Bile su to one iste o\u010di koje sam vi\u0111ao kroz dim separea, u odbljesku kristalnih \u010da\u0161a i odrazu sve\u010danih tanjura.<\/p>\n\n\n\n

Relja Al\u010devski, 4. c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Za\u0161to toliko volimo gledati, slu\u0161ati i \u010ditati o sociopatima?<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Svatko od nas sigurno se barem jednom susreo sa sociopatom. Oni su prisutni u brojnim dru\u0161tvenim okru\u017eenjima. S njima se susre\u0107emo i gledaju\u0107i serije, filmove ili \u010ditaju\u0107i knjige o njima. Sociopati su osobe s poreme\u0107ajem li\u010dnosti koje su emocionalno hladne i udaljene od drugih. Tako\u0111er, nemaju nikakav osje\u0107aj krivnje za ono \u0161to rade i \u010desto se ne pona\u0161aju u skladu s dru\u0161tvenim normama. Sociopati su \u010desto u dru\u0161tvu neprihva\u0107eni, no zanimljivi su brojnim gledateljima serija i filmova te \u010ditateljima knjiga. Kao \u0161to je navedeno u polaznom tekstu, glavni razlozi za\u0161to su nam sociopati zanimljivi su suosje\u0107anje, zavist i op\u010dinjenost njihovim \u0161armom.<\/p>\n\n\n\n

Sociopati su obi\u010dno predstavljeni kao negativci u serijama, filmovima i knjigama. Unato\u010d tomu, mnogim su ljudima privla\u010dni te ih poti\u010du da ma\u0161tovito do\u017eive na\u010din njihova \u017eivota. Serije u kojima su likovi sociopata, postale su popularne krajem 20. stolje\u0107a, a u posljednjem desetlje\u0107u zavladale su Netflixom. Razlog popularnosti ovih likova ponajprije le\u017ei u zanimljivosti njihova \u017eivota i velikoj samouvjerenosti. Gledanjem serija u kojima su glavni likovi sociopati, gledatelji mogu nakratko iza\u0107i iz svoje svakodnevice te zaviriti u svijet kaosa i bezakonja. Postoje brojni filmovi i serije u kojima su sociopati glavni likovi poput doktora Housea, Sherlocka i Jokera. Doktor House poznata je televizijska serija koja je s emitiranjem zapo\u010dela po\u010detkom 21. stolje\u0107a. U njoj je glavni lik doktor Gregory House za kojeg se, na temelju njegovih postupaka i pona\u0161anja, mo\u017ee zaklju\u010diti da je sociopat. Ono \u0161to ga \u010dini sociopatom je nedostatak empatije prema pacijentima i kolegama, manipulacija i kr\u0161enje dru\u0161tvenih normi. Svojim osobinama u gledateljima budi osje\u0107aj zavisti \u0161to je jedan od glavnih razloga njegove popularnosti. Glavni lik poznate televizijske serije Sherlock je detektiv Sherlock Holmes koji se isti\u010de svojom nevjerojatnom inteligencijom i na\u010dinom razmi\u0161ljanja. Me\u0111utim, kao sociopat je emocionalno hladan i manipulira ljudima kako bi do\u0161ao do informacija u rje\u0161avanju slu\u010dajeva. Tako\u0111er, on sam sebe u seriji \u010desto naziva ,,visokofunkcionalnim sociopatom”. Njegova velika samouvjerenost privla\u010di brojne gledatelje. Joker je poznati ameri\u010dki film u kojem je glavni lik Arthur Fleck, koji kasnije postaje jedan od najpoznatijih i najzloglasnijih negativaca iz DC svijeta – Joker. On pati od antisocijalnog poreme\u0107aja jer do\u017eivljava svijet kao mjesto prepuno podjele i nezadovoljstva kojem se ne mo\u017ee prilagoditi te se osje\u0107a izolirano pri \u010demu postaje kriminalni klaun koji ubija bez osje\u0107aja krivnje. Njegova \u017eivotna pri\u010da u gledateljima stvara osje\u0107aj empatije zbog \u010dega sva njegova lo\u0161a djela smatraju opravdanima.<\/p>\n\n\n\n

Svi se navedeni likovi iz ovih serija i filmova mogu povezati s likovima iz djela Edgara Alana Poea i Oscara Wildea koji \u010desto pi\u0161u knjige u kojima su glavni likovi sociopati. Primjerice, glavni lik pripovijetke Crni ma\u010dak Edgara Alana Poea u po\u010detku je prikazan kao pristojna i plemenita osoba. Me\u0111utim, postupnim psiholo\u0161kim promjenama za koje glavni lik najvi\u0161e krivi svoju ovisnost o alkoholu postaje agresivan i bezosje\u0107ajan te gubi kontrolu nad vlastitim pona\u0161anjem. Na kraju pripovijetke u naletu bijesa ubija svoju \u017eenu bez obzira na to \u0161to bi zbog toga mogao biti ka\u017enjen. Dorian Gray iz romana Slika Doriana Graya tako\u0111er se odlikuje nekim osobinama sociopata. Najprije je predstavljen kao nevin i neiskusan mladi\u0107 koji pada pod utjecaj Basila Hallwarda i Lorda Henryja. Negativan utjecaj Lorda Henryja doveo je do znatnih promjena u Dorianovom pona\u0161anju. Dorian s vremenom postaje emocionalno hladan, egoisti\u010dan te se odbija pona\u0161ati u skladu s dru\u0161tvenim normama. Tako\u0111er, nakon \u0161to je ubio slikara Basila nije imao gotovo nikakav osje\u0107aj krivnje. Navedena djela pojavila su se prije serija i filmova o sociopatima, no ona su do\u017eivjela svoju popularnost otprilike u isto vrijeme kada i ove serije i filmovi.<\/p>\n\n\n\n

Posljednjih nekoliko desetlje\u0107a sociopati kao likovi u serijama, filmovima i knjigama postali su osobito popularni. Unato\u010d tomu \u0161to su prikazani kao negativci, gledatelji ih vole jer se isti\u010du svojim pona\u0161anjem i na\u010dinom \u017eivota u odnosu na ostale. Nikada im nije neugodno biti druk\u010diji od drugih i pona\u0161ati se protivno dru\u0161tvenim normama. Svatko od nas ponekad se mo\u017ee prona\u0107i u njima. Bez obzira na to \u0161to \u010desto osu\u0111ujemo njihovo pona\u0161anje, iznena\u0111uje nas njihova autenti\u010dnost i sloboda zbog \u010dega im \u010desto zavidimo.<\/p>\n\n\n\n

Patricija Mo\u0107an 2.f<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Suvremena pop kultura, s likova poput Tonyja Soprana ili Dextera, postavlja pitanje: za\u0161to osje\u0107amo privla\u010dnost prema osobama koje kr\u0161e sve dru\u0161tvene norme?<\/em><\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Sociopati, ljudi s poreme\u0107ajem osobnosti, skloni su lagati, ignorirati odgovornost, a i u najgorim slu\u010dajevima ne imati nikakvu gri\u017enju savjest o dru\u0161tveno neprihvatljivim stvarim koje rade. Oni ve\u0107 stolje\u0107ima zaokupljaju umjetnosti te imaju posebno mjesto u knji\u017eevnosti i filmu, od Shakespearova Othella do E. A. Poa i Crnog ma\u010dka te Oscara Wilda i Doriana Graya pa sve do dana\u0161njih serija kao \u0161to su Dexter i Peaky Blinders. Suvremena pop kultura, puna likova poput Tonyja Soprana ili Dextera, postavlja pitanje: za\u0161to osje\u0107amo privla\u010dnost prema osobama koje kr\u0161e sve dru\u0161tvene norme? Odgovori mogu biti u tome \u0161to suosje\u0107amo s njima. Ve\u0107ina ljudi u sebi osje\u0107a takve nagone ili ljutnju, \u0161to stvara zavist prema likovima koji te nagone mogu slobodno ostvariti. Na kraju na nas najvi\u0161e utje\u010de op\u010dinjenost tim likovima. Njihova samostalnost, samouvjerenost i \u0161armantnost zavedu i stvaraju iluziju nadmo\u0107i kojoj se te\u0161ko oduprijeti. Tu vidimo odgovor na pitanje za\u0161to toliko volimo gledati, slu\u0161ati i \u010ditati o sociopatima: oni utjelovljuju ekstremnu verziju osobina kojima dru\u0161tvo potajno te\u017ei.<\/p>\n\n\n\n

Sociopatija u knji\u017eevnosti \u010desto slu\u017ei kao zrcalo na\u0161ih vlastitih potisnutih nagona. U Poeovoj pripovijetci ,,Crni ma\u010dak” susre\u0107emo glavni lik destruktivne naravi, bez osje\u0107aja kajanja. Poe koristi motiv ,,zloduha” kako bi objasnio iracionalnu ljudsku potrebu za \u010dinjenjem zla bez o\u010ditog motiva. \u010citatelj, iako u\u017easnut pona\u0161anjem glavnog lika, postaje fasciniran ljudskom psihom i njezinim ekstremima. Oscar Wilde likom Doriana Graya prikazuje estetskog sociopata. Rije\u010d je o osobi kojoj postaje jedino va\u017eno da se njezinu vanjskom izgledu ni\u0161ta ne dogodi dok njegova osobnost, koju vidimo na portretu, trune i preuzima teret njegovih odluka. Time nam Wilde pokazuje \u017eivot bez posljedica, bez gri\u017enje savjesti i promjenu ljudske naravi osloba\u0111anjem od moralnog tereta i ograni\u010denja. Hannibal Lecter iz filma The Silence of the Lambs, primjer je sociopata kojim su ljudi opsjednuti i trideset godina nakon \u0161to je film iza\u0161ao. Hannibal  je serijski ubojica i kanibal, ali prikazan je kao iznimno inteligentan i obrazovan \u010dovjek. Njegovi razgovori s Clarice Starling nisu samo prijete\u0107i, nego i intelektualni. Gledatelj je fasciniran njegovom smireno\u0161\u0107u, govorom i sposobno\u0161\u0107u da iz kratkog razgovora sazna sve o osobi. On kontrolira situaciju u svoju korist \u010dak i bez vanjske slobode. Ta dominacija i impresivnost izazivaju divljenje u gledatelju, iako su moralno neprihvatljive. Gledatelj je svjestan zla, ali istodobno osje\u0107a po\u0161tovanje prema njegovoj mo\u0107i uma.<\/p>\n\n\n\n

Na\u0161a op\u010dinjenost sociopatima dolazi iz njihove mogu\u0107nosti da \u017eive \u017eivot kakav bismo i mi \u017eeljeli, \u017eivot bez granica i s potpunom slobodom od moralnih ograni\u010denja. Likovi poput Hannibala Lectera, Poeovih pripovjeda\u010da ili Wildeova Doriana Graya pokazuju izrazitu sigurnost u sebe i sposobnost upravljanja drugim ljudima. U sigurnosti fikcije dopu\u0161tamo si diviti se toj nadmo\u0107i jer znamo da mi nismo ti koji \u0107e snositi posljedice njihovih djela. Upravo taj spoj opasnosti i udaljenosti \u010dini sociopate trajno privla\u010dnima. Oni nam omogu\u0107uju da vidimo tamnu stranu ljudske prirode, a da pritom ostanemo sigurni od posljedica.<\/p>\n\n\n\n

Karla Vukasovi\u0107, 2.f<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

The_gray Kasnije sam se \u010desto poku\u0161avao prisjetiti prvog dana. Sjetiti se nekog znaka kojim sam mogao predvidjeti sve \u0161to je slijedilo, no nije mi uspijevalo. Bio je to po svemu ostalome sasvim obi\u010dan dan. Ne znam \u010dak ni koliko je sati bilo ni gdje sam se nalazio. Sje\u0107am se samo tihe vibracije i notifikacije koja […]<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[85],"tags":[],"class_list":["post-23726","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/23726","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=23726"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/23726\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":23732,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/23726\/revisions\/23732"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=23726"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=23726"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=23726"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}