{"id":24461,"date":"2026-05-31T11:40:40","date_gmt":"2026-05-31T09:40:40","guid":{"rendered":"https:\/\/prva.hr\/?p=24461"},"modified":"2026-05-31T11:40:42","modified_gmt":"2026-05-31T09:40:42","slug":"zadnje-pjevanje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/2026\/05\/31\/zadnje-pjevanje\/","title":{"rendered":"Zadnje pjevanje"},"content":{"rendered":"\n<figure class=\"wp-block-image size-full is-resized\"><img decoding=\"async\" width=\"735\" height=\"898\" data-src=\"https:\/\/prva.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/zadnje-pjevanje-slika.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-24462 lazyload\" style=\"--smush-placeholder-width: 735px; --smush-placeholder-aspect-ratio: 735\/898;width:535px;height:auto\" data-srcset=\"https:\/\/prva.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/zadnje-pjevanje-slika.jpg 735w, https:\/\/prva.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/zadnje-pjevanje-slika-480x586.jpg 480w\" data-sizes=\"(min-width: 0px) and (max-width: 480px) 480px, (min-width: 481px) 735px, 100vw\" src=\"data:image\/svg+xml;base64,PHN2ZyB3aWR0aD0iMSIgaGVpZ2h0PSIxIiB4bWxucz0iaHR0cDovL3d3dy53My5vcmcvMjAwMC9zdmciPjwvc3ZnPg==\" \/><\/figure>\n\n\n\n<p>Jednom rije\u010dju, bila je bezvremena.<\/p>\n\n\n\n<p>&nbsp;Koriste\u0107i tri rije\u010di opisao bih je najljep\u0161om na svijetu. Potrebno je petnaest rije\u010di da ka\u017eem kako je bila najbolje \u0161to mi se u \u017eivotu dogodilo iako je nisam poznavao, ne zapravo.<\/p>\n\n\n\n<p>Poluotvorene o\u010di gledaju me sad kad poku\u0161avam sastaviti ove prazne re\u010denice: dva gumba koja se presijavaju u tami i postavljaju pitanja na jeziku koji ne razumijem.<\/p>\n\n\n\n<p>Te o\u010di.<\/p>\n\n\n\n<p>Kosa joj je raspu\u0161tena, kao srebro proliveno olujnim nebom. Prekriva je i utje\u0161no joj ljubi lice, kao da nije svjesna da je mrtva. Ili mo\u017eda ba\u0161 zbog toga? Mo\u017eda je poku\u0161ava za\u0161tititi od svih zala koja \u010dekaju s druge strane. Mo\u017eda samo nagovije\u0161ta tihi zagrljaj korijenja kojeg kao da je ve\u0107 dio.<\/p>\n\n\n\n<p>Te o\u010di gledaju me.<\/p>\n\n\n\n<p>Soba je okupana ti\u0161inom kakvu pjevaju samo mrtvi i oni koji spavaju. Zrnca pra\u0161ine bri\u017eno prekrivaju redove i redove usnulih knjiga, nesvjesnih da je vjerojatnost da se ponovo probudi, da ih uzme i s pa\u017enjom ljubavnika ponovo pro\u010dita, nepostoje\u0107a.&nbsp; Svije\u0107a plamti mirnim plamenom, a sjene lijeno ple\u0161u svoj vje\u010dni <em>bolero<\/em>, grle\u0107i sliku njene mladosti i malo drveno raspelo na no\u0107nom ormari\u0107u. Uvla\u010de se me\u0111u latice osu\u0161enog cvije\u0107a i skrivaju u naborima po\u017eutjelih plahti i grickaju vrhove njenih prstiju. Pjegice na njenim rukama naslikane su, a umjetnik je koristio neki stari ra\u0161\u010dupani kist. Prizor pred mojim o\u010dima gotovo je spokojan.<\/p>\n\n\n\n<p>Te o\u010di osu\u0111uju me.<\/p>\n\n\n\n<p>Miris sjedi u sobi, sladak, te\u017eak i ljepljiv. Vu\u010de me za odje\u0107u i kosu i \u0161aptom me tjera van. Kovitla se oko nje kao ljubi\u010dast pla\u0161t, sik\u0107u\u0107i na mene. Prekriva je i tje\u0161i, ne \u017eeli da sam ovdje; mo\u017eda samo ja ne \u017eelim biti ovdje. Poznat mi je taj miris koji prodire, koji obavija ovu sobu i ovaj trenutak i cijeli svijet. Poznat mi je taj miris kao miris zagrljaja njene kose.<\/p>\n\n\n\n<p>Gledam ula\u0161teno raspelo na stolu, a njene o\u010di promatraju moje. Svije\u0107a ne titra, ali sjene i dalje slu\u0161aju nepostoje\u0107u glazbu. Odsutnost boga je zaglu\u0161uju\u0107a.<\/p>\n\n\n\n<p>Njene mrtve o\u010di gledaju me, a moje ostaju suhe. Imam ri\u017eu od ru\u010dka me\u0111u zubima.<\/p>\n\n\n\n<p>Umrla je jer je bila stara i bilo je vrijeme, nije umrla neo\u010dekivano. Prije tjedan dana u\u0161ao sam u ovu sobu i znao sam da je mrtva. Bila je mrtva danima prije nego \u0161to je umrla, okru\u017eena cvije\u0107em koje je propadalo bez njenog dodira, koje je vi\u0161e nije razveseljavalo i koje vi\u0161e nije crtala u bilje\u017enicu koju sam joj donio. Svaki put kad bi joj on donio sedamnaest tisu\u0107a tableta, \u010da\u0161u vode i osmjeh, umrla bi. Umrla bi sa svakom tabletom koja se raspadala u njenom tijelu prije nego \u0161to bi posegnula za drugom i umrla opet. I bez obzira na to, ljudi pogleda punih suza i dalje \u0107e govoriti kako je bilo neo\u010dekivano i vjerovat \u0107e u to. Vjerovat \u0107e da je umrla u snu, li\u0161ena boli i tuge, da je sve oprostila i umrla na rukama \u010dovjeka koji ju je volio, koji se brinuo za njenih sedamnaest tisu\u0107a tableta i pregleda jer se jadnica nije mogla brinuti o sebi sama. U to \u0107u vjerovati i ja, onda. Samo ne jo\u0161. I ne\u0107u im oprostiti i ne\u0107u oprostiti njemu koji ju je krstio, a bila je muslimanka. Ne\u0107u oprostiti ni njoj. Ni\u0161ta oko njene smrti nije bilo ni renesansno, ni idili\u010dno, ni romanti\u010dno, ni spokojno kako je obe\u0107ala da \u0107e biti. Samo je umrla, kao \u0161to se umire. Samo je mrtva, a ja sam jo\u0161 uvijek tu, beskrajno \u017eiv i tjelesan i ovosvjetovan.<\/p>\n\n\n\n<p>Za zubima mi je komadi\u0107 ri\u017ee i poku\u0161avam ga se otarasiti, ali se samo pore\u017eem.<\/p>\n\n\n\n<p>Te o\u010di.<\/p>\n\n\n\n<p>Mrtva je, a i dalje me gleda. Postavlja mi pitanje na koje ne\u0107u odgovoriti. Ne jo\u0161 barem, jednom kad po\u010dne\u0161 razgovarati s mrtvima te\u0161ko je prestati.<\/p>\n\n\n\n<p>Na izlizanoj fotografiji te se o\u010di smije\u0161e, li\u0161ene mrtva\u010dkog osu\u0111ivanja. Dr\u017ei za ruku neku djevoj\u010dicu s kojom dijeli crne kovr\u010de i te o\u010di, proklete o\u010di. Moje o\u010di.<\/p>\n\n\n\n<p>Tanka vitica krvi slijeva mi se niz bradu.<\/p>\n\n\n\n<p>Ona je bila \u017eiva, \u017eiva, \u017eiva.<\/p>\n\n\n\n<p>Ona je bila \u017eiva. <em>Te o\u010di.<\/em><\/p>\n\n\n\n<p>Na trenutak je vidim onakvom kakva je bila na ostalim izblijedjelim fotografijama koje mi je pokazivala za ki\u0161nih poslijepodneva, kad se nije moglo raditi ni\u0161ta osim ljen\u010darenja i posje\u0107ivanja pro\u0161losti, onih poslijepodneva kada mi je stavljala jaglace u kosu i plela je svojim pjegavim rukama, onih poslijepodneva kad me ljubila i gledala tim o\u010dima,<\/p>\n\n\n\n<p>tim glupim,<\/p>\n\n\n\n<p>glupim,<\/p>\n\n\n\n<p>crnim o\u010dima.<\/p>\n\n\n\n<p>Mrtva je. A ja sam tu.<\/p>\n\n\n\n<p>Ona djevojka crne kose i jo\u0161 crnijih o\u010diju koje su vidjele svu ljepotu svijeta osim vlastite, ona djevojka koja se smije\u0161i u kameru, u neznance koji je \u010dekaju u budu\u0107nosti za koju zna da je ne\u0107e razo\u010darati, ta djevojka gleda me, gledat \u0107e me, uvijek. U izlozima crvenih \u0161e\u0161ira. U lokvama u kojima se presijavaju naftne duge.&nbsp; Ovdje, u ovoj sobi punoj ogledala.<\/p>\n\n\n\n<p>Te o\u010di gledaju me.<\/p>\n\n\n\n<p>Sad je u njima samo svije\u0107a i odjek njena drevna imena i jedno pitanje.<\/p>\n\n\n\n<p>A ja sam i dalje tu,<\/p>\n\n\n\n<p>u katedrali sje\u0107anja,<\/p>\n\n\n\n<p>s ri\u017eom u zubima.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Inka Horvath, 2.d<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Jednom rije\u010dju, bila je bezvremena. &nbsp;Koriste\u0107i tri rije\u010di opisao bih je najljep\u0161om na svijetu. Potrebno je petnaest rije\u010di da ka\u017eem kako je bila najbolje \u0161to mi se u \u017eivotu dogodilo iako je nisam poznavao, ne zapravo. Poluotvorene o\u010di gledaju me sad kad poku\u0161avam sastaviti ove prazne re\u010denice: dva gumba koja se presijavaju u tami i [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[85],"tags":[],"class_list":["post-24461","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/24461","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=24461"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/24461\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":24463,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/24461\/revisions\/24463"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=24461"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=24461"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/prva.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=24461"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}