Likovna umjetnost postala je sastavni dio mog života otkad sam razvila svijest o vlastitim perceptivnim sposobnostima, dakle čak i prije nego što sam naučila hodati. Malo kasnije na vremenskoj crti, kada sam s otprilike sedam godina djelomično uspješno rekreirala Dalijevu Postojanost pamćenja, shvatila sam da je likovna umjetnost, posebice crtež i slikarstvo, nešto čemu ću u budućnosti posvetiti mnogo vremena. Slikarstvom sam se intenzivno počela baviti u petom razredu osnovne škole kada sam stupila u kontakt s različitim pravcima i stilovima, s internetom i knjigama kao primarnim izvorima informacija o raznovrsnim tehnikama i medijima. Temeljni motivi s kojima sam započela i koji su mi i danas primarni odabir su pejzaži, iako se volim okušati u portretima. S vremenom me osobito zaintrigiralo otkriće impresionizma čija me karakteristična nesavršenost poteza odvukla od crtačkog realizma kojeg sam se u početku strogo držala, a eksperimenti s apstrakcijom dali su mi dodatnu slobodu pri oblikovanju slikarskog rukopisa. S više iskustva, uočila sam važnost u sposobnosti utonuća u proces, što upućuje na činjenicu da sam produkt rada ne bi trebao biti isključivi izvor motivacije pri umjetničkom izražavanju. Naučila sam koliko je važno griješiti i biti neprecizan, ne uslijed manjka truda, već uslijed čiste potrebe za osjećajem zadovoljstva tijekom stvaralačkog procesa. Takav način razmišljanja pomogao mi je da se opustim i da napredujem razmišljajući van okvira, što mi je naposljetku omogućilo istinsku slobodu izražavanja i dovelo me do stupnja na kojemu se danas nalazim, stupnja konstantnog usavršavanja u svim medijima i svim smjerovima.
Ciklus – Nebuloze
Inspirirana svojim višegodišnjim sudjelovanjem na edukacijskim programima i ljetnim kampovima u Znanstveno edukacijskom centru Višnjan, razvila sam ljubav prema astronomiji, a naknadno i astrofotografiji koju sam odlučila spojiti sa svojom strašću, slikarstvom. Izložba „Nebuloze“ serija je u isto vrijeme realističnih i apstraktnih prikaza maglica (nebula), međuzvjezdanih oblaka plinova i prašine promjera od više stotina do nekoliko tisuća svjetlosnih godina, sazdanih većinom od vodika i helija, ali i ugljika, dušika, magnezija, kalija, kalcija, željeza; elemenata koji grade zvijezde, zvjezdane sustave, planete, pa naposljetku i živa bića, uključujući i nas same. To su mjesta na kojima najmanja prostorna interferencija izaziva kovitlanje vrtloga guste materije koja se sabija do točke nastanka zvijezda, iz kojih nadalje proizlazi bezbroj kompleksnih svjetova. Djela iz ove zbirke nastala su po uzoru na astrofotografije poznatih svjetskih teleskopa poput Hubblea, teleskopa iz Zvjezdarnice Višnjan, ali i brojnih amaterskih astrofotografa, stoga bi se moglo reći da je zbirka tih, naizgled izuzetno apstraktnih, oblika i boja zapravo do neke mjere realističan prikaz kozmičkog pejzaža. Prateći prirodnu konfiguraciju tih objekata, svaka pojedina slika bilježi ritam pokreta, fluidnost poteza, neograničenost izražavanja te određenu vrstu slobode zarobljene u okovima realizma, predstavljajući pritom spoj nespojivog, ovozemaljskog i onozemaljskog, kozmičkog vanjskog i izrazito unutarnjeg i psihološkog. S obzirom na činjenicu da ne možemo vizualno mapirati ljudske emocije, ovi vrtlozi zvjezdane prašine predstavljaju najbliži prikaz čovjekova unutarnjeg monologa, osjećaja poput bijesa i melankolije, uzbuđenja i euforije. Ova će izložba možda pomoći promatraču da pronađe portret svoje unutrašnjosti iz dalekih kutaka svemira, upravo u malom kutku skromnog opusa jedne gimnazijalke.
Lara Horvat, 4.b
